Treći decembar, Međunarodni dan osoba s invaliditetom obilježen je danas u Hotelu Zenica u Zenici press konferencijom Koalicije organizacija osoba s invaliditetom i druženjem članica koalicije nakon pressa. Pored obilježavanja 3.decembra, druženje su organizovali i sa ciljem da svoje članove upoznaju sa aktivnostima koje su proveli i koje planiraju provesti, novostima, te načinom za ostvarenje prava iz oblasti socijalne zaštite.
Današnjem obilježavanju 3. decembra – Međunarodnog dana osoba s invaliditetom prisustvovalo je više kategorija osoba s invaliditetom koje su uključene u koalicijsko djelovanje. Koalicija je osnovana prije nekoliko godina s ciljem stvaranja jednog glasa i zajedničkog djelovanja u borbi za prava osoba s invaliditetom.
Predsjednik Skupštine Koalicije organizacija osoba s invaliditetom Harun Aliefendić je kazao da svake godine na današnji dan šalju poruku da zaslužuju jednaka prava, život bez barijera i uključenost u sve sfere života. Pojasnio je da žele biti uključeni u kulturu, politiku, sport, obrazovanje i da pokažu da kao koalicija mogu utjecati na donošenje odluka značajnih za osobe s invaliditetom.
-Naša je želja da govorimo jednim glasom, da pravo osoba s invaliditetom bude pravo svake osobe. Ne želimo stvarati diskriminaciju osoba s invaliditetom -, zaključio je Aliefendić. Selvedin Dedić, iz Upravnog odbora Koalicije organizacija osoba s invaliditetom, je kazao, pored ostalog, da su uspjeli napraviti brojne pozitivne poteze i da svakodnevno rade na poboljšanju inkluzije. Predstavnici kategorija osoba s invaliditetom iznijeli su nekoliko svojih ličnih iskustava, postavili nekoliko životnih pitanja invalidnih osoba, značajnim za ovu kategoriju društva.
Prenosimo nekoliko naznaka iz dopisa „Vidljivi ali nevidljivi – percepcija pro et contra“, koji je pročitan na početku pressa u simboličnom ambijentu, sa dva panela ispred radnog predsjedništva kojima je ono simbolično zaklonjeno, koji su sklonjeni u nastavku press konferencije:
-Jedan od dana kada se prisjetimo da postoje neki ljudi koji svoj život žive na različit način u odnosu na većinu populacije, a koji se susreću sa svakodnevnicom kroz vizuru šarenila nemogučnosti, odbijanja, stigme ali i prihvatanja od onih koji žele da se svi osjećamo jednako. Uobičajena postava obilježavanja Dana osoba sa invaliditetom bila je, mi pričamo, oni pričaju, pa mi očekujemo pomake, oni ne shvataju i onda tama i zaborav do nekog sljedećeg decembra i inih decembara.
Kratki osvrt na prošlost ne znači da želimo da sadašnjost pretvorimo u isto, ali smo svjesni da se nalazimo na nekoj prekretnici u kojoj smo svi kao građani spremni da ponesemo teret svakog problema i da budemo adekvatan partner u cilju što uspješnijeg rješavanja problema koji tište populaciju osoba sa invaliitetom…
Široka je lepeza što je uskraćeno, zanemareno, zaboravljeno, a treba da se promjeni i unaprijedi sa svih nivoa vlasti, pa su nabrojali i apostrifirali federalni, kantonalni i lokalni nivo vlasti u vezi navedenog.
-FEDERALNI NIVO, u jeku usklađivanja svih primanja i davanja na svim nivoima, finansijska prava za osobe sa invaliditetom u cjelosti su zaboravljena, čak i „zacemenetirana“ primjenom člana 18, Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava i zaštite porodica sa djecom iz 2017.godine i od tada ni pomena za povećanje ili barem izmjene temeljnog zakona o pravima iz socijalne zaštite.
-KANTONALNI NIVO, prava na ortopedska i druga pomagala, umanjena su, kako finansijski, tako i po obimu, naravno razlog covid i troškovi koji proizilaze iz pandemije i opet prvi na udaru osobe s invaliditetom, zastoji u aktivaciji, a da ne govorimo o provođenju Lokalnog akcionog plana iz oblasti invaliditeta.
-LOKALNI NIVO; pristupačnost jednako zaborav da se treba raditi u skladu sa zakonom, smanjenje davanja po osnovu socijalne zaštite, nepristupačnost u svakom obliku za normalan život svake osobe s invaliditetom, posebno u manjim i srednjim sredinama, a uz to izostanak pomoći sa kantonalnog nivoa da se bar informišu i probude se.
Da sada ne bi nabrajali u nedogled i potencirali da ne postoji ono što se zove želja za malim iskoracima, jer svrha ovog obraćanja i nije navedeno, nego glas da nas se čuje, ako nas se ne vidi, jer osobe s invaliditetom nisu i nikada neće dozvoliti da se stavljaju u vrh prioritetnih grupa za rješavanje problema, nismo to ni insistirali, ali nećemo dozvoliti da nas se uopšte ne vidi, jer zaslužujemo sigurno minimum pažnje i djela, koja za svaku osobu sa invaliditetom mogu da znače kvalitetniji, ali i život dostojan čovjeka.
Za kraj ističu da invalidnost ne poznaje procente i bez obzira da li je vidljiva ili nevidljiva mora biti dostojanstvrno i pravedno tretirana u društvu.
Povodom ove godišnjice i današnje manifestacije na stranici Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize (PODP) Zenica su objavili, citiram:
-Danas je 3. decembar……Ništa više nego uobičajan dan kada smatramo da smo bitni. Velika zabluda je, nažalost, da su osobe sa invaliditetom bitne, da su tu, sastavni dio društva, onima koji su donosioci odluka i koji bi trebali da unose pozitivne promjene u naše društvo. Vjerovatno će se neko i sjetiti i spomenuti u nekom kontekstu ovaj dan od pomenutih ali i medija posebno naših javnih sevisa koji su imali danas prioritetnije događaje za izvještaje. Danas nije bilo zvanica, danas nije bilo medijske pokrivenosti, ali tu su bile osobe koje su spremne da svoja prava traže i bore se za njih svim sredstvima jer dosta je da moramo podsjećati da su dužni i da im je to obaveza da rade na ravnopravnom društvu. VIDLJIVI ALI NEVIDLJIVI, naš je slogan, ne trebaju nam teme i ostale tričarije, jer ovo je slogan koji se kontinuirano primjenjuje od strane svih nivoa vlasti i izabranih dužnosnika..skraćeno STATUS DUH. Poruka je jasna, dolazimo jedinstveni i složni da vas podsjetimo da napokon počnete KONTINUIRANO raditi svoj posao a ne od slučaja do slučaja kada možete da priskrbite poneki poen. Nismo duhovi i vidljivi smo jako u društvu koje je nažalost u iskrenutoj perspektivi prioriteta ali naći ćemo način da se pogledate u ogledalo u pravom svjetlu i shvatite da samo trebate poslušati glasove ljudi kojima uskraćujete osnovna ljudska prava -.
Tekst i foto galerija E.Imamović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
