Kako funkcioniše sistem i ljudi u sistemu u BiH pokušat ću svima nama objasniti kroz dva, za nadležne nebitna, primjera iz mog grada, (nekad je bio opština, a sada je političkom odlukom grad). Da, pogodili ste, Zenica.
Slučaj 1. – BMW
Bayerische Motoren Werke AG, poznati njemački brand, veoma popularan kod adrenalinski zavisnih entuzijasta, “bembara”, još je jednom pokazao i dokazao da ga možeš parkirati gdje želiš. Pretpostavljam da mu je to jedna od bitnijih voznih karakteristika u našoj zemlji, pa možda i u regionu, (nama poznatom kao Balkan, ili modernije Jugoistočna Evropa).
I tako, kažu, bio jedan crveni, parkiran haman 15 godina ispod zgrade, tačnije ispod stana. Svi smo ga mogli vidjeti svaki dan. Niko ga nije dirao, niti razbio stakla, odnio gume, pa su tako postupili i nadležni, nisu ništa preduzimali.
Postalo je pravilo da se neće ništa preduzeti, dok se ne desi neka katastrofa, neki ekstremni slučaj. Tek tada, (bude kasno za neke), se upali alarm, koji ja volim nazvati “iznenada snijeg u januaru”.
Požar! Zapalilo se auto. Gori kao da je u njemu 1000 litara kerozina i napalma. Već postoji opasnost da se zapali stan iznad, jer vatra je zaista ogromna i prijeteći šišti. Da neće eksplodirati sada, kao u flmovima. Doduše, tamo je dovoljan samo kontakt i odletiše dva bloka u vazduh.
Stigla je policija, stigli i vatrogasci. Dugo su gasili BMW-a. Najmanje 15 minuta. Razmišljam, kako li onda gore nenapuštena auta, i koliko bi im trebalo da ugase novog, npr. mercedesa. Eto, napravih ja i reklamu za ova dva brenda. Ništa, poslat ću im email da se “pogodimo”.
Hvala Bogu, požar je zaustavljen i spriječena je veća katastrofa. Nije bilo mrtvih, ozlijeđenih, tako da su upravitelji gradom mogli odahnuti: “Nije još snijeg”.
Prođe pet-šest dana, ja zaboravio da je to i bilo, jer se to desilo, nekada u prošlosti, sada je sve OK. Život ide dalje, nove brige, novi poslovi, novi izazovi, događaji…
“A, eno opet neko parkirao BMW-a ispod zgrade. Isti model, isto godište a i crveni.” Boja mu nije baš čisto crvena, malo ima i neke smeđe, sive, crne. Stakla mu razbijena, i ima neke feke okolo. Slikam, možda bih ga i kupio sebi, da mogu analizirati, je li gdje udaran, farban, da se osjetim i ja kao rasni, čistokrvni, (ove mi dvije riječi zvuče rasistički), pastuv i da ga parkiram na sred trotoara. “Blic, blic, blic,… i tako jedno sedam, osam puta. Evo ga, fotke.”
U stanu živi porodica. Nema snijega. Pa januar je, kako će biti.
Malo ga je uhvatilo…
Hm, malo više.
Slike i snimak auta, dok je gorilo, nisam napravio. Smatrao sam da to nije u redu, a i bio sam zatečen prizorom i akcijom vatrogasaca. (I dalje pokušavam shvatiti zašto im je tako dugo trebalo da ga ugase.)
I nakon, sad će hefta, ovoliko dana, zapaljeni ostaci, ruglo i opasnost nije otklonjena iz naseljenog mjesta, (vidite da je zgrada). Ostao sam bez teksta.
Slučaj 2. – Misteriozne rupe i krtice
Prije par dana, šetajući kroz maglu naišao sam na živopisan prizor i sve zajedno me podsjetilo da se nalazim u igrici FarCry Apocalypse ili je ipak to bio set za snimanje novog nastavka za Resident Evil. Nažalost, nisam bio spretan i pametan u tom momentu da taj prizor uslikam. Vjerovatno sam i ovdje bio zatečen, zapanjen i natjeralo me da mislim. Uh, misliti, to je zaista problematično iz više uglova, a i pravi problem onome ko misli i ostalima.
Da se vratimo na prizor, (opet zalutah). To je bila rupa iskopana, pored puta, oko rupe kamenje, stijene, zemlja, a iz rupe se penjao dim ili je to bila para.
Oznake su uredno postavljene i ljudi su pogađali ko je izvođač radova. Na prvu, čini se da je to Grijanje, ali, ko garantuje da nije Vodovod, jer je napolju hladno, pa može zbog razlike u temperaturi. Neko reče: “Alba ovo treba…”. Stani malo, oni su zaduženi za održavanje čistoće grada i uređivanje javnih površina, znate ono, cvijeće i žardinjere na mostovima. Lijepa stvar, ali mi neko reče da se tako napumpava onaj famozni ugovor sa opštinom, potpisan prije 20 godina, da će grad…, ma, šalio sam se, gdje će takav ugovor, nema logike, ali je ipak potpisan.
(Upućeni u temu znaju o čemu se radi, ali pošto je ovo priča za cijelu BiH, nećemo o detaljima.)
Uradili su “oni”, (još nisam siguran ko, nemam toliko vremena), svoj posao, završili, ostala je rupa, poprilično duboka. Nisam siguran da bih smio skočiti u nju. Nakon par dana su je zatrpali na ovaj način.
Jasno se vidi saksija, zatrpana, a ljudi na slici razvijaju teorije.
Ovdje vidimo da je ostalo viška dijelova.
Sjećam se da je tako bilo i meni kad sam rastavio maminu peglu. Kad sam je ponovo sastavio, ostalo mi je viška dijelova, vjerovatno zato što sam napravio bolju. Ostatak sam negdje bacio, sakrio, ali i tada sam ipak očistio “mjesto zločina”.
Ovdje ni to nisu uradili da bar pometu fno za sobom. Ko sad ovo treba da uradi? Ko je nadležan za ovo? Je li ovo opštinsko zemljište, tj. gradsko ili je ipak za ovo nadležan Kanton? Da li je po ugovoru zadužen izvođač radova, ili je pak to podizvođač, a možda je i naručilac?
Znam, Marsovci! Ali, Curiosity nije pronašao kancelariju nadležnu za ovo. Doduše, prizor sa slike se čini kao idealan teren za njega, ali on je, hudnjak, presao samo 13.47 milja (21.68 km), tako kažu ovi iz Nase. Vjerovatno treba da pređe još nekoliko da pronađe ministarstvo za rupe ili novu vrstu krtice odgovornu za ovo.
Tekst i foto: Hamza Hrnjićević za Zenicablog
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
