Zeničanin Haris Aličković će na jesen ove godine obilježiti mali jubilej, deset godina kako je policajac, pripadnik MUP-a Zeničko-dobojskog kantona. Energičan, emotivan, još uvijek pun adrenalina od događaja koji će zasigurno obilježiti njegov život.
Rođen je 28. januara 1992., pred sami početak agresije na Bosnu i Hercegovinu. Odrastao uz oca, “milicionera” obzirom da je njegov otac penzionisan u bivšoj državi, nakon časne službe u nekoliko bh. gradova. Za Zenicablog je pristao, uz odobrenje pretpostavljenih, da podijeli svoje osjećaje i informacije o samom događaju, onako kako ga je on prošao iz sekunde u sekundu.
Uprkos izazovima, Haris kaže da je oduvijek želio biti ono što danas radi. Nije ga udaljilo od zamisli da život posveti odbrani časnog imena “policajac” ni to što je stradao na poslu, bio godinu “van stroja” zbog povrede i operacije koljena uslijed povrede tokom jedne intervencije.
– Ovaj posao je težak, opasan, nepredvidiv i može ga raditi samo onaj ko je u glavi raščistio da želi da to bude i da ovo radi. bilo kakve špekulacije, kalkulacije ne dolaze u obzir jer će “doći na naplatu kad tad”, kaže Haris.
Eksplozija, dim i vatra
Policajac nije na dužnosti samo kad je na dužnosti. Ne postoji bolji primjer za ovu tvrdnju od onog što se u utorak navečer događalo u zeničkom naselju Blatuša, a čiji akter je upravo naš junak.
– Malo je zahladnilo i izašao sam ispred zgrade u kojoj stanujemo sa sinovima i ocem. Bilo je desetine, stotine ljudi, komšija iz par zgrada u bloku koji su također uživali u malo manje toplom vremenu. Igrali smo se, kad se u trenutku čula detonacija. Svi su se okrenuli prema obližnjoj samoposluzi, jer je “zvuk dolazio odatle”, a ustvari je bilo odbijanje zvuka od zgrada. Ja sam bio okrenut u drugom pravcu, prema vagonima i Željezničkoj stanici i vidio stub dima, priča nam Haris, još uvijek potresen onim što je proživio u narednih nekoliko minuta.
Haris je oženjen, ima suprugu i dvoje djece, dječake od sedam i dvije i po godine. Radi kao pripadnik Jedinice za sprečavanje narušavanja JRM (javnog reda i mira) u Policijskoj stanici Crkvice, koja pripada Policijskoj upravi Zenica. Živi i radi u naselju Blatuša, nedaleko od mjesta same nesreće.
Kaže da je i pored stuba dima bio sa te udaljenosti uvjeren da se radi o “topovskom udaru”, obzirom da ima iskustva sa “nevaljalim” navijačima i demonstracijama, sve dok nije začuo krike i uzvike.
– I sad se naježim kad sam prisjetim zvuka kad čuo prvi krik i vapaj te djevojčice. Bio sam u papučama, počeo sam trčati prema vagonima, a za mnom moj stariji sin. Okrenuo sam se ocu i rekao da ih obojicu pripazi da se ne približavaju. Tad sam zatekao dvije djevojčice koje su zapomagale da je njihova sestra na vagonu i da gori. Ugledao sam na platformi vagona djevojčicu kojoj gore majica, kosa, oko nje nevjerovatni zeleni “oreol” plamena i elektriciteta. Kažu mi da je sve trajalo par sekundi, a meni je bilo minuta, prvo sam gledao ima li gdje kakvog kabla, računajući da može udariti i mene, ako uhvatim bilo šta, prisjeća se za Zenicablog tih dramatičnih sekundi Haris.
Zenicablog je od večeri nesreće u posjedu video snimka cijele Harisove intervencije nakon nesreće, ali ga nećemo objaviti zbog integriteta i dobi žrtve. Kao ilustraciju onog što Haris priča, prikazali smo samo screenshootove sa “zamućenim” područjem fotografije u kojem se vidi djevojčica.
– Kroz glavu mi je prolazilo ako je prihvatim za bilo koji dio tijela prvo ću je dodatno ozlijediti, jer su opekline bile vidljive po tijelu, a drugo, može se elektricitet proširiti i na mene. Počeo sam je povlačiti za nogavicu i bilo mi je bitno da dio koji gori ide u pijesak pored vagona, što je brzo ugasilo vatru na njoj. Zapomagala je da “joj sklonim vatru sa nje”, uspio sam razderati majicu i onda je prestala direktna opasnost. Bila je svjesna, kaže.
Haris je, dok je prilazio vagonima, čim je ugledao djevojčicu, zvao hitnu pomoć, koja je, na sreću, udaljena nekoliko stotina metara, pa su i njeni dežurni službenici bili na mjestu nesreće za dvije tri minute.
– Doktor Pašalić i ekipa su je unijeli u vozilo Hitne pomoći i tamo se zadržali desetak minuta. Kasnije je prebačena u Kantonalnu bolnicu, pa KCUS u Sarajevu. Policija je ogradila područje, a ja sam hodao okolo, gledao pored vozila u masu ljudi kod zgrada i vidio svoja dva dječaka kako odozdo promatraju sve. Postao sam svjestan opasnosti tek kad je stigla supruga, koja je kad me ugledala shvatila šta se dogodilo. Tad sam se počeo “tresti” i nije me popustilo narednih sati, dok nisu javili da je djevojčica živa i hospitalizirana. U Hitnoj su mi dali neki koktel lijekova za smirenje, ali evo i nakon skoro 48 sati samo mi se vraćaju scene kad sam je ugledao u vatri i dimu, rekao je Haris za Zenicablog.
Pomogao je kolegama oko osiguranja mjesta nesreće, uputio ih i pokazao mjesto gdje djevojčica bila u plamenu, kao i gdje je prenio kad je odvojio od vatre. Ovaj mladi policajac kaže da od trenutka ove intervencije, iako nije ni prva ni najopasnije u kojoj je bio, cijelo vrijeme razmišlja o opasnostima u kojima se, ne razmišljajući na vrijeme, a ni dovoljno, nađu djeca i mlade osobe.
– Bio sam dijete, igrao se i bio prilično šejtan za svoje godine. Ipak, treba biti mnogo oprezniji sa stvarima koje nisu pod našom kontrolom, a jedna od takvih je Željeznička stanica, infrastruktura vozova, autocesta, elektroinstalacije pogotovo. Volio bih kad bi svi izvukli pouku i držali se podalje od stvari koje mogu povrijediti, a time bi i službe koje brinu, vatrogasci, hitna i mi, imali manje posla, kaže.
Na kraju, Haris se zahvalio hiljadama poznatih i nepoznatih ljudi koji su mu čestitali na herojskom činu, nakon što je naš portal otkrio njegov identitet i objavio prvu informaciju.
– Iskreno mi je malo neugodno, pa sam jedva i pristao na vaš poziv uz odobrenje pretpostavljenih, jer sam naučio raditi posao i živjeti život mimo velike pozornosti javnosti. Ipak, ako će ova priča pomoći da svi bolje razmišljamo o sigurnosti naše djece i nas, onda je sve opravdano, rekao nam je za kraj.
ZB
Prijem kod ministra i komesara
Kako je za Zenicablog potvrdio ministar unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona Emir Vračo, planirano je da se uskoro organizuje prijem i razgovor s policajcem – herojem Harisom Aličkovićem. Nadamo se da će Haris za svoj herojski potez biti i nagrađen, mada sam kaže da mu je najveća nagrada reakcija javnosti na samu intervenciju, da je odabrao pravi put i časnu profesiju.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
