Nogomet

Džidić: U nekim bh. klubovima prisutan je mobing, ali ima i nekorektnih fudbalera

Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Nova sezona Premijer lige BiH startala je uz nekoliko izmjena u odnosu na prethodna izdanja. Prije svega, po prvi put će se klubovi nadmetati u takozvanom trokružnom sistemu, dok je smanjen i dozvoljeni broj stranih nogometaša koji smiju biti u zapisniku na jednoj utakmici.

Malo je ipak onih koji znaju da se, uz podizanje zavjese na sezonu 2018/19, još jedna veoma bitna izmjena dogodila. Riječ je o novim detaljima u Pravilniku o statusu, registraciji i transferu igrača, prema kojima, naprimjer, više neće biti dozvoljeno potpisivanje amaterskih ugovora sa fudbalerima u PLBiH…

Naravno, to je tek jedna od novosti koje su implementirane u sam Pravilnik i koje bi trebale profesionalizirati odnose između fudbalera, klubova i nogometnih organizacija. Idealan sagovornik na ovu temu svakako je nekadašnji nogometaš sa bogatim međunarodnim iskustvom Aldin Džidić, inače osnivač i potpredsjednik Sindikata profesionalnih fudbalera u BiH, ali i jedan od ljudi koji je čvrsto stajao iza “upgradea” propisa…

Logično je krenuti od pitanja o Pravilniku. Šta tačno donose ove izmjene?

“Puno je pojednostavljena procedura u slučaju da, recimo, klub ne izvršava redovno svoje obaveze prema igračima. Naprimjer, strani nogometaš sada može napustiti klub ukoliko mu ne budu isplaćene dvije plaće u predviđenom periodu. Domaći nogometaš također može tražiti obrazloženje od kluba, koji ima rok od deset dana da se očituje po pitanju neplaćanja. U slučaju da odgovor ne bude zadovoljavajući ili da klub uopšte ne dostavi odgovor, ide se odmah na FIFPro (svjetsko udruženje sindikata nogometaša, pri FIFA-i, op. a.) koji potom nogometašu može dati odriješene ruke. Fudbaler tada postaje slobodni agent i već sutra može potpisati za novu ekipu. Iskreno se nadam da će ova pojednostavljena procedura uozbiljiti ljude u klubovima, koji bi trebali shvatiti da više ne mogu zavlačiti igrače do beskraja sa ispunjavanjem obaveza”.

Ali to važi samo za Premijer ligu BiH ili…?

“Nažalost, zasad samo za PLBiH, u nižim rangovima su i dalje dozvoljeni amaterski ugovori, koji su, po meni, veliko zlo našeg nogometa jer ne omogućavaju fudbalerima neka civilizacijska prava i ostavljaju prostor za brojne manipulacije. No, dobra je vijest da je barem Premijer liga od ove sezone u potpunosti profesionalna, s obzirom da je dosad bila praktično u nekom poluamaterskom statusu.”

Koliko su fudbaleri u BiH uopšte svjesni svojih prava?

“Iskreno, vrlo malo. Djelomično su i sami krivi, jer se počnu raspitivati o toj temi tek kada uđu u probleme s klubovima. Oni ne znaju elementarne stvari – da li klub može da ga tek tako otjera, pod kojim uvjetima oni mogu napustiti ekipu, šta su obaveze igrača, a šta kluba… Imali smo puno slučajeva da se fudbaleri obrate Sindikatu isključivo kada njima nešto zatreba, a da nisu u stanju uplatiti simboličnu članarinu od 50 KM godišnje”.

Ipak, većini ste pomagali. Koliko ste bili uspješni u tim sporovima?

“Dosad smo imali oko 50 sporova i mogu reći da smo dosad bili 100 posto uspješni. Što kroz pronalaženje nekog kompromisa sa klubom, što kroz isplatu svih dugova prema igračima. Uglavnom, sve smo uspješno riješili”.

Vjerovatno ste imali i problema s klubovima?

“Naravno. Imali smo i slučaj da nas klub tuži, ali opet smo dobili spor. Međutim, moram naglasiti kako mi ne želimo biti neprijatelji klubova, iako se konstantno stvara pogrešna percepcija, najviše zbog needuciranog kadra u tim kolektivima. Mi čak želimo pomoći klubovima, jer nije u redu da, recimo, Sarajevo, Željezničar, Zrinjski i Široki uredno izvršavaju obaveze prema svim uposlenicima i državi, a da neko drugi to ne radi i na taj način izvlači direktnu korist oštećujući drugu ili treću stranu. Znate kako to nekad izgleda? Dođe novo rukovodstvo u neku ekipu i kaže – nas stari dugovi ne zanimaju, to je napravila prethodna uprava. Pa, dobro, ali ko će ljudima isplatiti njihova potraživanja od ranije? Ima tu i problema koji proizilaze iz neuređene države, koja dozvoljava takvo ponašanje i zanemarivanje obaveza.”

Pretpostavljam da s pomenutim ekipama, kao što su Sarajevo, Željezničar, Zrinjski i Široki, imate najbolju saradnju?

“Mislim da saradnja nije prava riječ. Sa njima imamo najmanje posla. A najviše posla imamo sa Čelikom, Slobodom i Borcem. Nažalost. Ali i ti problemi se javljaju najviše zbog nepoznavanja materije. Imali smo situaciju da predsjednik Slobode Mujkanović potpuno ravnodušno kaže kako neće isplatiti Fatića i Kostića. To više nije ni stvar arogancije ili bahatosti, već neznanja. Naravno da morate isplatiti igrače, jer slijede suspenzije i neke druge kazne. I naravno da su ih na kraju isplatili”.

Nerijetko je bilo pritisaka i ucjena od klubova prema igračima?

“Ma, ima svega. Veliki problem predstavljaju česte promjene trenera. Dođe novi šef stručnog štaba i prekriži deset igrača. Klub bi onda da ih se riješi bez isplaćivanja preostalih dugovanja i dogovorenih plata. Igrač, naravno, najčešće ne želi tek tako otići na ulicu i tu nastaje haos. Imali smo slučajeva da potom treneri te igrače maltretiraju na razne načine, tjeraju ih da ustaju u zoru, da trče po najvećoj vrućini… Sljedeća faza su prijetnje navijača, ucjene… Samo kako bi fudbaler bez odštete napustio klub. Dakle, u pitanju je klasični mobing, koji je prisutan u nekim bh. klubovima”.

Da, zaista fudbalerima u BiH nije lako. Nemaju čak ni neku visoku cijenu na međunarodnom tržištu. Pogledajmo samo za koje iznose se prodaju igrači iz drugih liga. Neki dan je, recimo, Benković iz Dinama otišao u Leicester za 13 miliona eura, Crvena zvezda i Partizan također prodaju igrače za milionske iznose… Za naše prilike, to je naučna fantastika.

“Mi imamo velike talente, neosporno. Međutim, mnogi od njih se gube nakon 21 godine ako ostanu ovdje. To je i zbog nestručnog kadra. Vidjeli ste Trnavu protiv Zrinjskog. Nisu to puno kvalitetniji nogometaši. Ali, taktički su puno pismeniji, pripremljeniji. Zatim, pitanje je koliko mi dovoljno promovišemo naše fudbalere. Navest ću primjer iz Crne Gore. Njihovo prvenstvo prenosi regionalna TV mreža, njihovi igrači su vidljiviji, tako da sada imate situaciju da je nekoliko crnogorskih fudbalera direktno iz domaće lige otišlo u italijansku Seriju A. Naše domaće prvenstvo prenosi TV mreža koja nije vidljiva ni na cijelom području BiH, a kamoli regiona… Da ne govorim kako se i bez potrebe dovode isluženi igrači koji zauzimaju mjesto mladima. Meni je nestvarno da jedan Željezničar dovede Vranješa koji zauzima poziciju talentovanom Hajdareviću – a nije uopšte puno kvalitetniji”.

Dakle, ključ je da se okrenemo mladima. Pretpostavljam da zbog toga i podržavate odluku da se smanji broj stranaca u Premijer ligi BiH?

“Svakako. Podržavam i svaku odluku koja bi rezultirala većim brojem minuta za mlade. To je jedini spas za naš fudbal, jedini put koji će klubove učiniti samoodrživima. U mađarskom prvenstvu, recimo, klubovi koji daju priliku fudbalerima iz U-21 kategorije dobijaju bonuse od tamošnjeg saveza. Ako već naš savez ne može pružiti takvu finansijsku stimulaciju, možda treba onda povećati i broj mladih igrača koji moraju biti u zapisniku”.

Uskoro Sindikat profesionalnih fudbalera u BiH ulazi u punopravno članstvo organizacije FIFPro?

“Da, krajem novembra, na sjednici u Rimu. Dosad smo bili u statusu kandidata, od novembra ćemo imati još veća ovlaštenja kao i rejting na međunarodnom nivou. Planiramo nakon toga organizovati i neke edukacijske skupove, okrugle stolove. I to ne samo za igrače, već i za klubove”.

Klubovima možda i treba više edukacije. Dovoljno se sjetiti slučajeva poput Sarića i Duljevića, kada fudbaler ode bez ikakvog obeštećenja. To nanosi ogromnu štetu kolektivu koji ga je godinama podržavao i omogućavao uvjete da postane reprezentativni kalibar, a onda ostane bez ikakve finansijske nadoknade…

“Moram ipak reći da su u FK Sarajevo ljudi koji odlično poznaju sportsko pravo i koje ne treba osuđivati, jer igrači su takvi – jedva čekaju da odu u inozemstvo. S druge strane, klubovi moraju shvatiti da nekada trebaju prihvatiti taj rizik i potpisivati s kvalitetnijim igračima dugoročnije ugovore. I Bayern ogroman novac potroši na Renata Sancheza, a da on nikad ne zaigra prema očekivanjima. To je tako”.

Zaključak se, dakle, nameće sam po sebi. Nisu ni igrači cvjećke. Imali ste možda slučajeva kada ste se suočavali sa nerealnim zahtjevima fudbalera?

Izvor: scsport.ba



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Tagovi

Zadnje objavljeno