“Dom za stare ne smije biti mjesto preživljavanja, već dostojanstva”: Svjedočenje porodice preminule korisnice iz Zenice- Porodica bivše korisnice Javne ustanove Dom za stara lica u Zenici, smještene u naselju Crkvice, javno je ukazala na niz nepravilnosti i sistemskih propusta u radu ove ustanove, pozivajući Upravni odbor i osnivača doma da hitno preispitaju stanje i uslove boravka korisnika. U svjedočenju koje je uputila redakciji Zenicabloga, a koje je potpisala čitateljica B.T. (puni identitet poznat redakciji), istaknute su ozbiljne optužbe na račun upravljanja, brige i transparentnosti u domu.
„Nakon tri mjeseca od smrti moje majke osjećam moralnu obavezu da progovorim – ne samo zbog nje, nego zbog svih koji ostaju tamo. Domovi za stare nisu mjesta za preživljavanje, već za dostojanstvenu starost“, navodi autorica.
Nedostatak osnovne njege i poštovanja individualnih potreba
Iako su prvi dojmovi bili pozitivni – uz uredno osoblje, fizioterapeute i socijalne radnike – svakodnevna praksa, navodi se, pokazala je ozbiljne manjkavosti. Među navedenim primjerima je i situacija u kojoj je, kako navodi upravi Ustanove istakla da imaju manjka kadra i da se ne mogu opsluživati svi korisnici sa kadrom koji je na raspolaganju, na šta su odgovorili da Ustanova imam dovoljno kadra da odgovori svim zahtjevima.
Jedan od sitnijih pokazatelja ignorisanja osnovnih potreba korisnika bio je, kako kaže, naizgled banalna stvar – kafa. Njena majka, koja je decenijama pila kafu bez šećera zbog zdravstvenih razloga, nije imala mogućnost izbora. Svi su dobijali istu.
„Ne možemo svima ugađati“, bio je odgovor uprave, dok porodica pita – kako je moguće da se osnovna navika i potreba jedne stare osobe ignoriše?
Nakon što je korisnica postala nepokretna, redovno je zaticana nepresvučena i u lošem higijenskom stanju. „Čekala je da dođe na red, jer su u smjeni bile samo dvije osobe“, tvrdi kćerka bivše korisnice.
Korisnici kao zamjena za osoblje?
Još ozbiljniji problem odnosi se na praksu u kojoj pojedini pokretni korisnici, pod izgovorom „okupacione terapije“, obavljaju poslove osoblja – dijele obroke, vraćaju suđe, kuhaju kafe, idu u prodavnice i apoteke, pa čak pomažu u njegovanju nepokretnih korisnika.
„Zahvalna sam jednom korisniku koji je mojoj majci svaki dan kuhao kafu – jer dom to nije htio. Sama sam donosila kafu, a on joj je pripremao onako kako je navikla.“
Zanemarivanje zdravstvenih potreba i kašnjenje u liječenju
U nekoliko navrata, tvrdi B.T., zdravstveno stanje korisnice bilo je zanemareno. Nakon što je oboljela od gripe, reakcija osoblja bila je spora – pregled je zakazan za tri dana, ali do toga nije ni došlo. Liječenje je započeto tek peti dan, kada je, navodno, već bilo prekasno.
„Moja majka je možda umrla prirodnom smrću, ali s bolovima koje nije morala imati“, navodi se.
Neplanirani raspored: fizioterapija žrtvovana zbog manjka kadra
Dvoje fizioterapeuta zaposlenih u ustanovi, kada su radili s korisnicima, ostvarivali su dobre rezultate, ali su često raspoređivani na druge zadatke zbog bolovanja i godišnjih odmora osoblja. Time je fizioterapija faktički ukinuta, što je direktno uticalo na pokretljivost i zdravlje korisnika.
Finansijska netransparentnost i manjak informacija za porodice
Navedeni su i primjeri sumnjivog raspolaganja novcem korisnika. Nakon što je porodica ostavila polog od 600 KM za lijekove i potrepštine, po povratku iz inostranstva nisu im dostavljeni računi – jer su, navodno, „nakon mjesec dana bačeni“.
Također, porodica tvrdi da im nisu bile pravovremeno dostupne informacije o mogućnostima sufinansiranja boravka korisnika.
„Saznali smo izvan doma da se pelene za nepokretne osobe mogu dobiti besplatno – ali samo uz zahtjev koji nam niko nije spomenuo“, ističe B.T.
Apel upravi i osnivaču
„Ako korisnici doma plaćaju 1.500 KM mjesečno, uz dodatne troškove za lijekove i pelene, zar zaista ne mogu dobiti ono osnovno – da ih neko presvuče, da imaju fizioterapeuta i da ih neko sasluša kad su bolesni ili tužni?“, pita se autorica.
Uprkos zahvalnosti prema pojedinim medicinskim radnicima, navodi da je sistem neodrživ i da broj zaposlenih nije dovoljan za kvalitetnu brigu.
„Ova ustanova meni više neće trebati – ali hoće nekom drugom. Učinimo sve da dom starim ljudima znači sigurnost, a ne strepnju“, zaključuje u svom obraćanju.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
