U poplavi današnje ,,žute štampe” teško je izdvojiti bilo koji časopis koji bi se isticao, kako svojim sadržajem, tako i čitateljstvom. Godine šezdesete prošlog vijeka ostavile su puno traga u životu ljudi koji su živjeli u tom vremenu.
Doba koje se smatralo revolucionarnim u zemljama čija je revolucija još trajala, poput revolucije u Latinskoj Americi, iz doba Če Gevare, doba Hipi pokreta, pokreta mira i ljubavi, odjeće u cvijetni dezenima, muzike, literature, filmova…mode vojnih jakni iz Vijetnama, komandosima, vijetnamki, farmerica, duge kose, prevazilaženja tabu tema u životu, ljubavi, poslu…
Sve to nije zaobišlo i naš grad pa ćemo se malo vratiti u to doba.
Komandoske, jakne sa umetkom od bijelog umjetnog runa sa kapuljačom, podignutim džepovima u visini laktova, uz Super Rifle farmerice, bile su pravi modni krik. Obavezne SM boje i poželjno da se ispod miške nosi LP ploča. A kada je toplije, skine se runo i ugođaj je potpun. Porijeklo Italija.
Vijetnamke su bile drugog kroja, malo kraće, sa skrivenom kauljačom u kragni i sa puno džepova, prava vojna bluza. Da li se ona zvala zbog Vijetnama, zasigurno ne znam s obzirom da je temperatura u Vijetnamu bila poprilično visoka. Ipak, vijetnamka je obilježavala nekakav bunt, nekakvo neslaganje sa aktuelnom politikom.
Bluze su se mogle kupiti u komisionima u Italiji, ili pak u vojnim skladištima američke vojske, ponekad i sa našivenim činovima njihovih časnika, ili pak sa rupom od metka na njoj.
Bedž sa nekim znakom, likom, uglavnom buntovničkim, činio je sastavni dio jakne. Karirane košulje, kaubojke, čizme Kanađanke koje su se i ljeti nosile, mašinsko pleteni džemperi u kućnoj radinosti, farbane majice prethodno zavezane konopcem da bi se dobili isprekidani krugovi kao simbol bunta protiv terora nad narodima , sve je ukazivalo na burna dešavanja iz tog vremena.
Sve se to dešavalo nekako romantičarski, barem na našim prostorima, uz zadovoljstvo što i sami učestvujemo u tim dešavanjima, barem indirektno.
Uz to, sve je bilo popraćeno putem medija, putem literature koju su vlasti znale nazvati ,,šund” literaturom, ali čija je cenzura na ovim našim prostorima bila ipak tolerantna u odnosu na naše susjede, bez obzira što smo znali reći da je naša zemlja okružena BRIGAMA, ( Bugarska, Rumunija, Italija, Grčka, Albanija, Mađarska, Austrija).
Ono što treba istaknuti iz tog vremena, bar što se literature tiče, svakako je zabavni list, novine ,,Čik pogodi”.
Zamišljene u početku kao novine sa puno križaljki, rebusa , zagonetki, preporodile su se u časopis ,,Čik, čije su stranice obilovale različitim sadržajima, rubrikama, koje su podsjećale na današnji fejsbuk. I ne samo da su podsjećale, nego su bile vrlo slične kako sadržajem tako i formom. Poslije se Čik pretvorio u ,,Novi Čik”, zatim ,,Reporter” i konačno u ,,ZUM reporter”.
Osnovna rubrika je bila nečiji lični profil sa fotografijom, adresom, godištem, preko kojeg su se sklapala poznanstva, širilo prijateljstvo, rađale nove ljubavi.
Danas je to mnogo brže, elektronski u odnosu na te godine, jer ipak je ,,Čik” izlazio jednom u sedam dana. Rubrika Romeo i Julija iz našeg grada, u koju su zaljubljeni parovi iz različitih gradova slali svoje fotografije, kako bi se glasovima brojnih čitatelja birali oni najljepši, svakako je bila najpopularnija.
Kasnijom analizom dolazi se do saznanja da je sve to bilo unaprijed režirano, da su reporteri iz redakcije išli od grada do grada, pisali, fotografisali, a zatim sami davali generalije objavljenih parova na stranicama časopisa.
Baš kao što su pisci, honorarno zaposleni u redakciji pisali ,,Dragoj saveti” također jednoj od rubrika, sa različitim pitanjima koja su pobuđivala različite strasti kod konzumenata takvih tema. ,,Istinite” erotske priče , doživljaje, pisali su ljudi iz redakcije pa pod lažnim imenom objavljivali, na opšte prihvaćanje čitalaca , koji su bili uvjereni da su to autentična pisma čitalaca.
Konkurs za najružnijeg muškarca izašao u ,,Čiku”, pobudio je zanimanje čitalaca iz Zenice, jer je prva ,,pratilja” bio Jasmo, momak iz Zenice koji je za tu titulu dobio na poklon Gramofon.
Najljepše oči, bila je rubrika u kojoj je jedna Zeničanka ubjedljivo pobijedila, trgovkinja koju smo mogli viđati u parfumeriji ispod stepenica u NAMI, a kuća joj je bila u naselju Potok.
Rubrika ,,Dvojnici” veoma popularna kod Zeničke raje, također je titulu ponio jedan Zeničanin, Boško Đ. sa nevjerovatnom sličnošću sa popularnim Antoanom.
Časopis je obilovao i erotskim fotografijama, koje su neke bile u koloru, tako da je nakon kupovine časopis vješto skrivan od roditelja , jer ipak za ono vrijeme to je bila isuviše slobodna štampa.
Uskoro se pojavio i časopis ,,Adam i Eva, a potom i ,,Start magazin”, koji je nastao iz ,,Moto magazina”… A danas, danas je sve to preuzeo fejsbuk i to 24. sata dnevno a ne jednom sedmično.
Mejra, Hajro, Zlatan, Jasmin, Mesi, Milče…a poslije, poslije teško da bistalo na dvije stranice pobornika i vjernih pratitelja ovih zbivanja, mladića i djevojaka iz Zenice, kasnije ljudi, uspješnim u svom poslu, ali onih koji su davno otišli daleko izvan granica svoje zemlje, ne odustajući od ideje i gesla ,, Mir i ljubav”…
P.S. Ako prođete kroz čaršiju, možda ćete vidjeti čovjeka sa preko 70. godina, sa dugom rijetkom bradom, najčešće ispred Bakšićeve aščinice, eh to vam je Zlatko koji bi vam o ovim dešavanjima mogao dosta toga reći…
Pišući ovaj tekst, o čemu bi mogao pisati u današnjem vremenu, o današnjim zbivanjima, pa onda zaključim, drži se ti Zeničkih priča iz svog životnog doba, svoje mladosti…
Ibrahim Emić za ZB
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
