Usporivači saobraćaja – tzv. “ležeći policajci” postavljeni su, objavili su zvaničnici, na inicijativu građana nakon što su inicijative “prošle stručna mišljenja”. Najčešće spominjani su oni na zeničkoj Glavnoj gradskoj magistrali – nedaleko od ulaza u Kazneno popravni zavod – zatvorenog tipa Zenica, ali i na na regionalnoj cesti Zenica – Lašva, nedaleko od MZ Janjići i na regionalnoj cesti Zenica – Nemila, u naselju Podbrežje.
Postavljena prepreka bi po logici stvari trebala biti takva da se preko nje može preći brzinom približno jednako dozvoljenoj brzini na samoj cesti (većinom je na takvim dionicama ograničenje 30 ili 40 km/h). Međutim, najčešće se mora dodatno smanjiti brzina. U suprotnom, pokušavajući dozvoljenom brzinom proći takvu neravnu površinu, možete se često oprostiti od ovjesa i dijelova karoserije, koji su skoro sigurno oštećeni. Isto važi i za asfaltne neravnine velike visine i male površine. Ovdje brzina prolaska ne bi trebala prelaziti 5-15 km/h.
I tu dolazimo do glavnog pitanja. Čemu služe “ležeći policajci” na Glavnoj gradskoj magistrali, koja je predviđena za saobraćaj brzine 60 kilometara na sat i – naglašavamo, na dijelu gdje gotovo i ne postoji “pješački saobraćaj”.
Da stvar bude apsurdnija, iz razgovora sa našim sagovornikom, saznali smo da je zenička policija, prilikom gradnje GGM-a, uradila “pripremne radnje” za postavljanje stacionarnih radara na GGM-u, i to na nekoliko lokacija, što bi trajno eliminisalo “trkače” na ovoj ulici. Umjesto toga, dobili smo nekoliko komada betona, koji ustvari usporavaju sve, osim onih kojima su “namijenjeni”.
Od hipotetički gledano 100 incidentnih situacija na GGM-u, njih 60-ak se dogodilo na Carini, ostatak uglavnom na potezu kod “Tena”, ali nikad tamo gdje su sad postavljeni usporivači saobraćaja, i to u oba pravca.
Postavljanje odnosno izgradnja usporivača na kolovozu kolokvijalno zvanih “ležeći policajci” može se opravdati u kontekstu povećanog broja saobraćajnih nezgoda i stradanja pješaka, ali isključivo u blizini škola ili na saobraćajnicama u užem gradskom jezgru gdje su brzine ograničene ispod 40 km/h, i to uz odgovarajuću visinu, oblik i boju.
Međutim svjedočimo sve većem broju takvih zahtjeva i sve većem broju postavljenih usporivača, što nas tjera na ozbiljnu analizu svrsishodnosti i efekata od brojnih prepreka na kolovozu koje su vidljive na našim saobraćajnicama. Kada pri tome dodamo da se isti postavljaju bez strogih standarda u pogledu njihove visine i širine, da su vrlo često slabo ili nikako uočljivi, onda to zahtjeva da se preispitaju benefiti i štete koje nastaju njiihovim postavljanjem.
Saobraćajnice se grade i u njihovu izgradnju se ulažu velika sredstva da bi se vozačima osigurala nesmetana, komforna vožnja (u najširem smislu te riječi), razvijanje projektovanih i dozvoljenih brzina na njima. One se izgrađuju na način da u konstruktivnom smislu ne izazivaju potrebu za naglim i neuobičajenim pokretima vozilom, naglim i nepotrebnim kočenjem, ubrzanjem, sa što manje ekološke štete itd. Tako je, primjera radi, u GGM uloženo par desetina miliona KM, da bi na kraju bio “ispresijecan” sa 6-7 kružnih tokova neplaniranih u početku, niz “zebri” i sada – još i “ležećim policajcima”.
Slično je i sa regionalnim cestama, poput one za Vitez, gdje od pet-šest usporivača samo oni kod škole “Miroslav Krleža” imaju smisla. Svi ostali su rezultat pritiska lokalne zajednice, svjesne da time na kraju nije riješen problem jer oni koji “divljaju” to će činiti sa i bez usporivača.
Naravno, sigurnost svih učesnika u saobraćaju uključujući i pješake se osigurava kroz sve navedeno uz postavljanje odgovarajuće saobraćajne signalizacije, radarskih sistema za mjerenje brzine, preventivno prisustvo saobraćajnih patrola na mjestima gdje je to neophodno i niz drugih preventivnih kampanja, edukacija i sl. Represivne mjere odnosno kazne su zakonom predviđene za one koji ne poštuju propisana pravila i bilo koji vid kažnjavanja ni na koji način nije i ne smije biti usmjereni na vozače koji poštuju propise. Usporivači, “ležeći policajci” i razne varijante prepreka na saobraćajnicama su sušta suprotnost svega nabrojanog.
Zenicablog je kontaktirao više stručnjaka za saobraćaj, eksperata iz našeg i drugih gradova i svi se slažu da je represija prema prekršiocima, a ne onima koji poštuju zakone jedina prava mjera.
– Zenica ima godinama stacionarne radare u Donjoj Vraci i kod motela Almy, oba na M17 i nikome normalnom ne pada na pamet, već u podsvijesti ima da su tu radari i vozi po ograničenju, čak i ako to ne čini na drugim lokacijama. Primjer Doboja gdje su radare postavili i po gradu i prigradskim naseljima, bukvalno ih “načičkali” gdje god su imali probleme s “divljanjem” je dokaz da se 99 posto problema samo tako može riješiti. Od 100 vozača 99 poštuje propise na zeničkom GGM-u i sad je njih 99 “kažnjeno” zbog svakog stotog, onog idiota za volanom, koji ionako i preko usporivača vozi punom brzinom, jer nije zaradio auto kojim upravlja, kažu naši sagovornici.
Nevjerovatno je, da je postalo uobičajeno da se postavljaju na saobraćajnicama gdje je dozvoljena brzina 60 km/h. U takve saobraćajnice se ulažu milioni konvertibilnih maraka a onda kao “od šale” postavimo “nekoliko” usporivača, pa onda saobraćajnicom za koju su potrošeni milioni da bi sigurno i bezbjedno vozili do 60 km/h vozite malo 20 km/h pa kad savladate jedan i ubrzate opet prikočite jer vas čeka još jedan usporivač.
– Svi dobri poznavaoci sklopova na vozilima se slažu da prelazak preko ovih prepreka nanosi štetu na više sistema na vozilu. Kod teretnih vozila i autobusa (koji ionako ne mogu razviti velike brzine) štete su enormne. Samo jedan autobus gradskog ili prigradskog saobraćaja dnevno pređe po stotinu puta preko usporivača različitih visina, širina i pritom još dovodi u pitanje udobnost putnika koje prevozi. Najveći problem u ovome je što sve ovo pogađa veliku većinu vozača koji poštuju propise, na namjeravaju ih kršiti, ali su na jedan poseban način neselektivno kažnjeni. Materijalne štete na vozilima savjesnih vozača su velike i vrlo je problematično neselektivno na ovaj način rješavati pitanje sigurnosti učesnika u saobraćaju, kaže Semir Šut, bivši komesar policije ZDK i koordinator za poboljšanje stanja sigurnosti u saobraćaju u Kantonu Sarajevo.
Da stvar malo uprostimo, zamislite da Vodovod isključi vodu cijeloj zgradi ili ulici, jer jedan korisnik ne želi da plaća vodu i uz to je troši prekomjerno. Ili da policijska patrola na poziv zbog glasne muzike iz nekog stana napiše prekršajne naloge svim stanarima zgrade. E to je situacija sa usporivačima na kolovozu. Ovome naravno treba dodati i činjenicu da je kočenje, prelazak preko usporivača i onda posljedično nužno ubrzavanje vozila, izaziva dodatnu buku, potrošnju goriva i ekološki je neprihvatljivo.
Za sve one koji čitaju više od naslova i došli su do ovog mjesta, ponovićemo – “usporivači saobraćaja DA, ali NE svugdje, ne po svaku cijenu i ne gdjegod kome padne na pamet.
– Nisam siguran da oni vozači koji siju strah po našim ulicama baš mare za ove “policajce što leže”. Svjedočimo kako oni vrlo često nesmanjenom brzinom prođu pored nas dok mi stisnutih zubi i smanjenom brzinom savladavamo ove prepreke na putu. Spomenuti vozači/trkači respektuju radare, kamere i “policajce koji stoje” uz svoja patrolna vozila ili službene motocikle. Postoje mjesta gdje je neophodno postaviti i spomenute usporivače kao što su škole i sl, ali se kod odlučivanja zaista treba biti voditi strogim kriterijima i analizirati šta je poduzeto iz čitave palete drugih mjera. Nije ni postavljanje ovih usporivača besplatno pa nam se uz grubi proračun tog troška i šteta koje nastaju na vozilima nameće zaključak da je jeftinije nabavljati mobilne i fiksne radare ili kamere, a efekat bi bio daleko bolji, navodi Šut za Zenicablog.
I za kraj, kako kod nas svaki kritički osvrt izaziva polemiku pa i ljutnju, apelujemo na nadležne da ove navode uzmu kao podsticaj za ozbiljnu analizu kod budućih planiranja izgradnje usporivača, njihovog broja i izgleda/gabarita uz napomenu da najveći broj poduzetih mjera treba biti usmjeren na stvarne uzročnike saobraćajnih nezgoda.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
