Godinu 2025., između ostalog, su u Bosni i Hercegovini obilježili i brojni sudski procesi koji su na kraju rezultirali i sa nekoliko kazni od preko 40 godina zatvora, piše danas Klix.
Provedeni su sudski procesi za brojna krivična djela koja su uzdrmala bosanskohercegovačku javnost u prethodnom periodu.
Rezultirala su time da su sada bosanskohercegovački zatvori krcati osobama koje vjerovatno više nikad neće ugledati svjetlo dana na slobodi.
Presude za stravične zločine u Sarajevu
Tokom 2025. godine održano je suđenje Goranu Ravliću i njegovoj majci Leđibi za jedan od najbrutalnijih ubistava u poslijeratnom Sarajevu.
Oni su se sumnjičili da su od polovine maja do 28. juna 2024. godine, u stanu u sarajevskom naselju Pofalići, psihički i fizički zlostavljali Goranovu suprugu Nerminu i na kraju je usmrtili. Posebno je jeziv način na koji su postupali prema Nermini prije nego što je preminula, a što je Tužilaštvo opisalo u optužnici.
Njih dvoje se terete da su prvobitno 38-godišnjakinji uskratili bilo kakvu vrstu komunikacije s vanjskim svijetom, uništili joj mobilni telefon i zabranili izlaske van stana.
Nakon toga su je izgladnjivali, šišali, čupali joj kosu, vezali ruke kako ne bi mogla pružiti otpor. Seksualno su je zlostavljali i nanijeli više od 100 povreda, među kojima su ugrizi, opekotine, lomovi i povrede u predjelu genitalija. Od nanijetih povreda je kasnije preminula.
U septembru mjesecu Goran i Leđiba Ravlić dobili su po 45 godina zatvora za ovo ubistvo.
Svega sedam dana nakon ove, donešena je još jedna presuda od preko 40 godina zatvora. Mirza Duran je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu dobio 43 godine za brutalno ubistvo Nadire Sahačić u naselju Ciglane.
Duran je, prema navodima iz optužnice, tokom 18. i 19. augusta 2024. godine ušao u stan Nadire Sahačić u sarajevskom naselju Ciglane, prvobitno je udarao šakama po tijelu, stezao rukama, potom je sa dva kuhinjska noža udarao prouzrokujući joj intenzivne bolove i patnje, nakon čega je usmrtio.
Kako je navedeno u optužnici, Nadira Sahačić je izmasakrirana s dva noža, te na kraju bukvalno zaklana.
Tokom obrazlaganja presude, sudija Tin Begtašević iznio je neke od stravičnih detalja ovog ubistva.
Naglašeno je da je Duran svjesno ušao u prostorije, tačnije stan Nadire Sahačić te žrtvi kuhinjskim nožem nanio teške povrede koje su joj izazvale intenzivne bolove i patnje.
Duran je žrtvu udarao i nanio višestruke povrede i ubode po cijelom tijelu. U predjelu vrata, Duran je žrtvi nožem nanio 10 reznih rana, prerezao jezik usljed čega je iskrvarila i umrla.
Sudija je naglasio da je Sahačić usmrćena na nasilan i okrutan način. Prema nalazu vještaka, smrt je nastala rezanjem vena koje su žrtvi prouzrokovale patnje jakog intenziteta.
Duran je i sam priznao ubistvo prije nego što mu je suđeno tako što je medicinaru Hitne pomoći rekao da provjeri “da li je žena živa jer ne zna da li ju je do kraja uspio zaklati”.
Kao razlog za kaznu zatvora od 43 godine, navedeno je da je ubistvo izvršeno na okrutan način te da je žrtvi nanesena ogromna količina boli.
Još jednu kaznu od 40 ili više godina zatvora dobio je Adem Šuman i to za ubistvo mladića Farisa Pendeka koje je potreslo Bosnu i Hercegovinu u januaru 2024. godine.
Šuman se teretio da je 28. januara 2024. godine oko 23 sata i 30 minuta, na prometnoj raskrsnici u sarajevskom naselju Otoka, bez vozačke dozvole i bez ikakvog povoda i razloga, automobilom Peugeot popriječio put četvorici prijatelja koji su se nalazili u Citroenu.
U optužnici se navodi da je Šuman otvorio prozor i obratio im se riječima: “Šta me gledate, stanite ovdje.”
“Približio se njihovom automobilu i u namjeri da se obračuna sa njima, ne izlazeći iz automobila, prešao je na mjesto suvozača i kroz otvoren prozor udarao dvojicu od njih pesnicom, potom iz kasete uzeo pištolj i drškom pištolja ih ponovo udario. Nakon toga je kroz otvoren prozor ispalio jedan metak koji je pogodio Farisa Pendeka u grudni koš i usmrtio ga. Nakon ubistva, Šuman je pobjegao i našao se sa optuženima Elmedinom Gradišićem i Mersimom Saljevićem, koji su mu pomogli da sakrije dokaze i prikrije tragove”, pisalo je u optužnici.
U septembru mjesecu je izrečena još jedna kazna za ubistvo, ovog puta Nihadu Sarajkiću. On je dobio 40 godina zatvora, također pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, jer je 10. juna 2024. godine na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu ubio Anela Kršu. Ubistvo se desilo u 16 sati i 50 minuta kada je na ovoj lokaciji bio prisutan veliki broj građana.
“Nakon što su se prethodno dogovorili da se nađu i tu proveli više od sat vremena, optuženi je sa udaljenosti od oko jednog metra ispalio šesnaest hitaca u oštećenog, od kojih ga je 15 pogodilo. Pao je na tlo i dok je bespomoćno ležao i trpio bolove, Sarajkić mu je prišao i na okrutan način zadao mu najmanje tri udarca nogom u predjelu glave. Optuženi je potom rastavio pištolj, stavio dijelove na klupu i tu sačekao policijske službenike MUP-a Kantona Sarajevo, koji su ga uhapsili”, navodilo se u optužnici, prenosi Klix.
Ubistvo u Prijedoru i masakr u Sanskom Mostu
Pred sami kraj godine, 15. decembra, pravda je zadovoljena i u slučaju ubistva načelnika Sektora kriminalističke policije Policijske uprave Prijedor Radenka Bašića.
Aleksandar Miljatović je za to ubistvo dobio 34, a Dalibor Railić 29 godina zatvora.
Načelnik Sektora kriminalističke policije prijedorske Policijske uprave Radenko Bašić ubijen je 2022. godine iz vatrenog oružja u prijedorskom naselju Pećani. Ubica mu je ispalio metak u potiljak glave iz neposredne blizine, što je kasnije potvrdila obdukcija.
Ubica je koristio prigušivač zbog čega mještani nisu čuli pucanj. Bašić je ubijen u 6:50 sati kada je krenuo na posao u Policijsku upravu Prijedor. Nakon ubistva, policija je blokirala cijeli Prijedor i privedeno je više osoba.
I za kraj, još jedna kazna od preko 40 godina. Dobio ju je Mehemed Vukalić za trostruko ubistvo u Sanskom Mostu u ljeto 2024. godine.
On je u augustu 2024. godine u Gimnaziji u Sanskom Mostu ubio direktora ustanove Nijaza Halilovića, sekretaricu Nisvetu Kljunić i profesoricu engleskog jezika Gordanu Midžan.
Nakon ubistva, pucao je sebi u grudi. Preživio je zahvaljujući brzoj intervenciji ljekara u Kliničkom centru u Banjoj Luci.
Optužnica protiv njega je potvrđena u novembru prošle godine. Prema navodima iz optužnice, Vukalić se tereti i da je nezakonito držao automatsku pušku – kalašnjikov kojom je počinio trostruko ubistvo.
Koji zatvorenici su već odavno ostarili u zatvoru
Edib Buljubašić je vjerovatno jedno od najprepoznatljivijih imena kada govorimo o zatvorenicima.
Trenutno služi ukupnu zatvorsku kaznu od 54 godine, koja je najduža izrečena u bh. pravosuđu, kao zbir više presuda za teška krivična djela koja je počinio prije i poslije rata.
Prvi put je osuđen još prije rata za razbojništvo i ubistvo portira “Zenicatransa”, nakon čega je, oslobođen na vikend, ubio i svog oca. Kasnije je, kako je utvrđeno sudskim presudama, ubio nevjenčanu suprugu sjekirom i suprugu svog brata makazama.
Pored ovih ubistava, Buljubašić se našao i pred pravosudnim organima zbog događaja iz 1992. godine, kada je kao pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) optužen i suđen za ratne zločine nad civilima srpske nacionalnosti zatočenim u logoru Dretelj kod Čapljine.
Mostarac Jasminko Jašarević također je dobro poznato ime iz svijeta crne hronike.
Kantonalni sud u Mostaru izrekao mu je 42 godine zatvora nakon što je godinama bio povezivan sa nizom brutalnih ubistava.
Prvobitno je, još ranije, osuđen na 22 godine zatvora zbog ubistva Ramize Rahimić koje je počinio 2005. godine u Mostaru. Kasnije je osuđen i za ubistvo istaknutog mostarskog fotoreportera Ante Borasa.
Kada govorimo o svijetu crne hronike u Bosni i Hercegovini, neizostavno je ime Zijada Turkovića.
Turković je 2015. godine pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđen na 40 godina zatvora u ponovljenom postupku, nakon što mu je prvostepeno vijeće izreklo kaznu od 45 godina. On i njegova zločinačka organizacija su osuđeni za pet ubistava, pokušaj ubistva, pljačku i trgovinu drogom. Osim Turkovića, na dugogodišnju kaznu zatvora je osuđen i njegov saradnik Milenko Lakić koji je dobio 35 godina zatvora. Ukoliko bude živ, Turković bi iz zatvora mogao izaći kada bude imao 84 godine.
Tomislav Petrović iz Gornje Lipnice kod Tuzle također je osoba koja služi zatvorsku kaznu od 40 godina.
Upamćen je kao počinitelj jednog od najstrašnijih masovnih ubistava u poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine. 29. maja 2008. godine u ranim jutarnjim satima, Petrović je, naoružan pištoljem, započeo krvavi pohod u zaseoku Trstje i okolnim selima, tokom kojeg je ubio šestero svojih komšija i rođaka, a teško ranio još jednu osobu.
Zatvorske kazne od po 40 godina služe i Muriz Brkić te Avdija Selimović koji su 2016. godine u Olovu ubili Arnelu Đogić.
Sudija Enes Malićbegović u presudi je detaljno opisao krivično djelo ubistva Arnele Đogić. Brkić i Selimović Arnelu su ubili na posebno okrutan način, a nakon ubistva njeno tijelo su bacili niz liticu visine 70-ak metara. Nakon posebno okrutnog ubistva, Selimović i Brkić su otišli u jedan od kafića u Olovu i slavili do dugo u noć.
Veselin Vlahović, poznat i kao Batko ili “Monstrum s Grbavice”, također služi dugotrajnu zatvorsku kaznu. On je bio pripadnik paravojnih formacija tokom rata u Bosni i Hercegovini, optužen i osuđen za najteže ratne zločine počinjene nad civilima u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići 1992. godine.
Sud Bosne i Hercegovine oglasio ga je krivim po više od 60 tačaka optužnice i 29. marta 2013. izrekao mu je 45 godina zatvora, što je bila najduža kazna za ratne zločine u pravosuđu BiH.
Nakon rata, Vlahović se skrivao i bavio kriminalom u inostranstvu, a uhapšen je 2010. godine u Španiji i izručen Bosni i Hercegovini. Klix
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
