– Veliki dio stipendija koje su određene za BiH je neiskorišten zbog nedostatka prijava – Slovenci mnogo ulažu u svoj sistem obrazovanja i imaju bolje struktuiran akademski plan i program kao i njegovo sprovođenje!
Što je naš cilj veći i dalji, dalje ćemo i mi stići. Jedino što stoji između nas i naših snova je strah od neuspjeha, a prepreke su one zastrašujuće stvari koje vidimo samo onda kada skinemo pogled sa svog cilja.
Belma Šestan rođena je 1991. godine u Zenici. Veći dio djetinjstva provela je izvan Bosne i Hercegovine odnosno u Njemačkoj (Stuttgartu) iz koje se u rodnu BiH vratila 2000. godine. Nakon završene osnovne škole i Prve gimnazije u Zenici, završila je Elektrotehnički fakultet u Sarajevu i stekla zvanje inžinjera elektrotehnike, na odsjeku za telekomunikacije. Svoje obrazovanje željela je nastaviti izvan granica BiH, a zahvaljujući Erasmus stipendiji koju je dobila, želja joj se ostvarila pa je master studij nastavila u Ljubljani u kojoj živi od 2014. godine.
Kako si dobila priliku da odeš na nastavak obrazovanja u Ljubljanu i zašto si odabrala Sloveniju?
Već tokom bachelor studija sam razmišljala o mogućnosti da nastavim svoj studij u inostranstvu. Jedan od razloga za to je bilo moje nezadovoljstvo s našim obrazovnim sistemom i sa trenutnom ekonomskom situacijom u državi. S druge strane, moja vječita glad za novim izazovima i iskustvima u svim sferama života i želja da se dokažem i na nekom višem nivou su me samo dodatno motivirali da pokušam nešto ostvariti na planu studiranja u inostranstvu. Želja za odlaskom se pojačala tokom prvih godina studija, kada sam volontirala u studentskom udruženju EESTEC(Electrical Engineering Students’ European Association) na fakultetu u Sarajevu. EESTEC je nevladina i nepolitička organizacija koja povezuje studente elektrotehničkih fakulteta širom Evrope. Kroz EESTEC sam imala priliku da kroz mnogobrojne radionice i aktivnosti, razmijenim mišljenja sa kolegama sa drugih fakulteta te da posjetim njihove univerzitete i upoznam s njihovim programima studiranja. Ponukana svim tim pozitivnim iskustvima, na trećoj godini studija sam intenzivno počela da se informišem i o mogućim stipendijama za master studije jer sam na taj način htjela da olakšam svoj odlazak na studije. Informacije sam tražila kako na internetu tako i na raznim sajmovima stipendija koji su se tada održavali u Sarajevu. Od starijih kolega sam saznala za Erasmus Mundus program stipendiranja i odlučila da se prijavim kako na čitave master programe u trajanju od dvije godine tako i na program razmjene studenata na samo par semestara. Nisam htjela ništa da prepustim slučaju. Uporedno sa izradom diplomskog rada sam i prikupljala i potrebnu dokumentaciju za prijavu na stipendiju. Moram reći da je taj proces iziskivao dosta truda i vremena jer sam pored pisanja motivacionog pisma, pisama preporuke i raznih drugih dokumenata, također polagala i ispite za poznavanje engleskog jezika (TOEFL iBt), njemačkog jezika (Goethe Zertifikat C1) i pohađala Cisco kurs CCNA kako bi moja prijava bila što potpunija a time i moje šanse za dobijanje stipendije veće. U januaru 2014. godine sam se prijavila na četiri različita Erasmus programa i Univerziteta u Evropi. Moram priznati da je igrom slučaja moj izbor pao na dva Univerziteta u Sloveniji, u Mariboru i Ljubljani. Naime, u sklopu programa je postajala lista od desetak Univerziteta ali su samo u Ljubljani i Mariboru i još dva druga Univerziteta, nudili studij na Elektrotehničkom fakultetu. Nakon dvije odbijenice, u maju 2014. godine su mi javili sretnu vijest, da sam primljena na Erasmus Mundus program pod nazivom “Basileus V” za master studij u Ljubljani.
Koje prednosti ti pruža nastavak obrazovanja u Sloveniji?
Odlučila sam da nastavim svoje obrazovanje van BiH prije svega jer mi je na studiju nedostajalo praktično iskustvo. Iako fakultet u Sarajevu ne oskudijeva s kvalitetnim akademskim kadrom niti sa kvalitetnim stečenim znanjem, ipak nije bilo prilike za nas studente da “hands-on” učestvujemo u projektima niti da se upoznamo sa najnovijim tehnologijama i inovacijama na našim područjima studiranja.
S druge strane, na fakultetu u Ljubljani sam već tokom prve godine studija dobila priliku da učestvujem u studentskim projektima u oblasti telekomunikacija pa i da svoj projekat predstavim na jednoj od regionalnih elektrotehničkih konferencija u Sloveniji. To mi je pomoglo da usavršim svoje tehničke vještine i znanja u mojoj oblasti,što je po mom mišljenju veoma bitno za svakog budućeg inžinjera.
Također, posebno su me se dojmile i česte posjete različitim firmama iz oblasti kao i predavanja na specifične teme na istim kao dio obaveza pored predavanja na fakultetu, koje mi je dalo uvid u moje buduće moguće radno okruženje. Sve navedeno mi je samo potvrdilo da sam donijela ispravnu “slučajnu” odluku države za nastavak studiranja.
Da li s tobom na fakultetu ima još Bosanaca?
Na fakultetu sam upoznala nekoliko starijih kolega iz Bosne koji su već na doktorskim studijama i imaju stalno zaposlenje. Sa mnom u generaciji je nekolicina kolega iz Crne Gore i Makedonije. A kako je Ljubljana i veliki studentski grad koji nudi jako mnogo Erasmus programa, također neprestano upoznajem nove ljude iz balkanskih zemalja, Evrope ali i svijeta.
Koliko ti je bilo teško prilagoditi se drugačijem sistemu obrazovanja i koliko se uopće razlikuje od bosanskohercegovačkog sistema obrazovanja?
Slovenija kao država jako mnogo ulaže u svoj sistem obrazovanja, a posebno u visoko obrazovanje. Iz tog razloga, studenti u Sloveniji imaju sva prava i olakšice tokom studiranja koji se mogu zamisliti. Na primjer, Zavod za obrazovanje Slovenije svake godine izdvaja poseban font za finansiranje studentskih projekata s ciljem unaprijeđenja kvaliteta obrazovanja. Što se tiče mojih iskustava na fakultetu, moram priznati da su samo pozitivna. Studiranje kao takvo se uopšte ne razlikuje mnogo od našeg. Isti je sistem ispita i ocenjivanja. Ali razlika je u boljoj struktuiranosti akademskog plana i programa i njegovom sprovođenju. I pored intenzivnog programa studija, studenti opet imaju vremena i da se bave svojim hobijima ili da putuju. Profesori i predavanja su fleksibilni i uvijek se prilagođavaju potrebama studenata, a ne obrnuto. Također, studentima je omogućeno i da nesmetano rade studentske poslove pored studiranja i time sebi dodatno olakšaju studiranje. Mogu reći da sam se možda tek na studiju u Ljubljani po prvi put osjećala studentom, uživajući u svim pogodnostima koje mi kao studentu pripadaju.
Tvoji planovi za budućnost?
Za sada planiram zajedno s magistarskim radom naći i neki posao u struci. Teško je sada još uvijek govoriti o nekoj daljnoj budućnosti i zaposlenju ali ako to ne bude u Sloveniji onda će zasigurno biti u nekoj drugoj evropskoj državi. Mislim da će mi upravo diploma s Univerziteta u Ljubljani omogućiti i olakšati pristup evropskom tržištu rada.
Poruka?
Bez obzira na okolnosti, ništa nije nemoguće. Danas postoji toliko mogućnosti koje samo treba prihvatiti i iskoristiti. Što se tiče stipendija, upoznata sam da je u BiH slučaj da je velik dio stipendija koje su određene za BiH neiskorišten upravo zbog nedostatka prijava. Zbog toga bih htjela posebno poručiti studentima koji planiraju da apliciraju za stipendije, da ne trebaju da se opterećuju nebitnim stvarima kao što je njihov prosjek ili mišljenje okoline. Potrebno je samo pokazati znanje i jaku motivaciju za rad i neko će već prepoznati vaš talenat i dati vam šansu da se dokažate.
zeda.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
