Bekim Dino Pašalić: Zmajeve ne može voditi kokuz, a liga ne može naprijed bez skupih TV prava

Iako je nogomet otišao daleko, Pašalić smatra da nikada nije bilo lakše postati veliki nogometaš, jer urođeni talent koji je nekada bio presudan, danas ne igra toliku ulogu.

“Nikad nije bilo lakše postati igrač. Prije se igralo mnogo više na tehniku, a s tim se rodiš. Danas su igrači kao roboti. Dodir-dva, brza rješenja, trka… Nogomet je postao kao šah i tu su svi igrači blizu po kvalitetu. Odskaču samo Messi i Ronaldo, a svi ostali su kvalitetom veoma blizu”, govori 50-godišnji Pašalić rođen u Zenici.

Modernizacija nogometa utjecala je na to da se vrše iscrpne analize prilikom dovođenja igrača. A takvo nešto je i razumljivo, jer ogromni se iznosi ulažu u igrače. Greške se skupo plaćaju.

“Sada analize radimo kroz programe koji se plaćaju, a koji vam nude opciju da gledate utakmicu koju poželite. Međutim, ne gleda se samo učinak igrača na terenu, nego se obraća pažnja i na to odakle potječe, ko su mu roditelji, s kim se druži… Faktor sreće se mora svesti na minimum, jer se puno novca daje za igrača. Ljudi vam izvade krv i po tome izmjere koliko vas fizički mogu opteretiti. Neće niko uzeti igrača preko videosnimka”, opisuje naš sagovornik.

Bez skupljih TV prava nema ni kvalitetne lige

U uslovima kakvi vladaju u Premijer ligi BiH, temeljite analize kakvima se bavi Pašalić skoro da i ne postoje. A nije teško pronaći razlog za to. Koliko para, toliko muzike…

“Prilikom dovođenja igrača pismeno se dostavljaju obrazloženja onih koji su zaduženi za dovođenje igrača. I kasnije se provjerava ko je promašio, a ko pogodio. Za to postoje i nagrade i sankcije. Ja razumijem da je kod nas sve to teže, jer loša je infrastruktura, malo novca… Kod nas skoro da i ne postoji novac od TV prava, a to su prvi izvori prihoda svakog kluba. Bez toga ne možemo očekivati velike stvari. Meksička liga s kojom sarađujem ima dvije televizije koje daju po 30 miliona eura ligi. Zbog toga oni mogu dovesti igrače poput Andre-Pierrea Gignaca i dati mu 4,5 miliona eura po sezoni”, slikovito objašnjava Pašalić.

Tokom menadžerske karijere Pašalić je učestvovao u transferima velikog broja igrača. Samo u Fenerbahčeu je napravio 14 ulaznih i izlaznih transfera. Ipak, igračima nikada nije nametao koji će klub odabrati.

“Menadžer uglavnom ispunjava želje igrača. Ja nikada nisam nametnuo igraču gdje će otići. Kažem koje ponude ima, a na njemu je da izabere. Ne možete sada ‘trpati’ nekoga prekoreda, posebno u današnjem vremenu kada svi sve prate i sve se zna. Tu menadžer nema neku veliku ulogu i ko vam god kaže drugačije, taj laže. Menadžer može utjecati na težinu ugovora. Meni je Baljić jedne prilike rekao: ‘Ti kad se obučeš, ja sam za milion skuplji'”, govori Pašalić.

Postoji jedna anegdota koja kaže da je Pašalić prilikom oproštajne zabave Roberta Carlosa prije Carlosovog odlaska iz Real Madrida u Fenerbahče puštao pjesme Halida Bešlića dok je u njegovom društvu bio David Beckham.

“Kada smo pravili oproštajnu zabavu Robertu Carlosu, kada je odlazio iz Real Madrida u Fenerbahče. Tu su bili Baptista, Marcelo, Cicinho, Beckham i ja. I sada svi puštaju neke svoje pjesme, a ja sam imao CD Halida Bešlića. Pustio sam njegove pjesme i onda ga nazvao i rekao da Beckham i ekipa slušaju njegovu muziku. Halid je dobar čovjek i moj veliki prijatelj”, kazao je Pašalić koji je Carlosa odveo u Fenerbahče, nakon čega mu je legendarni brazilski bek kazao da žali što nije ranije počeo sarađivati s njim.

Već dugo Pašalić ne sarađuje s igračima iz BiH, a nekada je imao saradnju s velikim brojem igrača iz naše reprezentacije.

“Svaki dan me zovu ljudi s naših prostora, ali mogli ste primijetiti da ne radim s našim igračima iako sam nekada imao pola reprezentacije BiH. Uglavnom radim sa stranim igračima. Starije generacije naših igrača su imale više poštovanja, a s ovim novijima i nisam u kontaktu”, kazao nam je.

Našu reprezentaciju mogu voditi samo tri trenerska profila, imamo toliko legendi kojima je bolje da se odmaknu od reprezentacije

Slično je i s praćenjem reprezentacije BiH. Na utakmice ne ide od novembra 2009. godine i neuspješnog baraža za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, kada smo ispali od Portugala. Razočarala ga je organizacija u reprezentaciji, kao i ponašanje igrača.

“Na utakmice naše reprezentacije ne idem od poraza od Portugala u baražu 2009. godine. Tada sam vidio neke stvari i nagovijestio čelnicima saveza šta će se desiti. Kada sam vidio da je igračima na dan utakmice davan slobodan dan i šetnja umjesto gledanja analiza te da im se daje da idu kupovati majice, prestao sam pratiti reprezentaciju uživo. To je bilo u vrijeme Ćire, tog velikog stručnjaka koji igračima na dan utakmice daje slobodan dan i slika se s novinarima i igračima. Samo je nedostajalo da se janje okrene u hotelu. Tada sam s Figom i Jardelom došao u hotel, oni me pitaju šta je ovo, a ja sam im rekao da oni mogu vidjeti s kim igraju. Na poluvremenu sam vidio čudne stvari na terenu kada nisu izvršene prave izmjene, razočarali su me igrači zbog svog ponašanja nakon poraza… Od tada ne idem na utakmice reprezentacije, a do tada sam bio na svakoj utakmici”, rekao je Pašalić.

Posebno smo se osvrnuli na izbor novog selektora reprezentacije BiH. Nogometni savez BiH je imenovao Komisiju za izbor selektora koju čine Zvjezdan Misimović, Ivica Osim, Dušan Bajević i Sead Kajtaz, a koja ima dužnost da Izvršnom odboru NSBiH predloži kandidate koji bi mogli naslijediti Mehmeda Baždarevića na selektorskoj klupi. Pašaliću se ne sviđa to što je oformljena komisija.

“O tome se može feljton napisati. Prvo, reprezentaciju BiH nije teško voditi, jer svaki meč igramo kao kod kuće s obzirom na to da nas uvijek prati veliki broj navijača. Nacionalni naboj je uvijek na visokom nivou i to olakšava posao. Dalje, slikovito rečeno, mi smo vjerovatno država s najviše legendi po metru kvadratnom, a niti mi imamo koristi od njih, niti oni uspijevaju pronaći angažman u ozbiljnom klubu pa bi bilo bolje da se odmaknu od reprezentacije. Što se tiče samog izbora selektora i načina na koji se kod nas bira selektor, to nigdje na svijetu nema, te komisije nigdje ne postoje, a kod nas su stvorene samo da bi se skinula odgovornost. Onda te priče s kandidatima, one se moraju držati u tajnosti, a kod nas se o njima javno govori, kao da je tender za postavljanje prozora na nekoj zgradi. Ne znam kako su ovi ljudi iz komisije pristali biti u njoj”, kategoričan je Pašalić.

Kada je riječ o izboru selektora, Pašalić smatra da postoje samo tri trenerska profila koji bi mogli dostojno obavljati ulogu selektora BiH.

“Postoje tri profila selektora koji bi nama odgovarao. Prva varijanta, da bi ga igrači poštovali mora biti neko ko je bio bolji igrač od naših reprezentativaca. Takvog nemamo. Druga varijanta, mora imati više novca od njih, a skoro da ni takvog nemamo. Treća varijanta je da je igrao s njima, da ima dobar odnos s njima i to na prijateljskoj bazi. Tu već vidim više kandidata. Svaka država ima svoj mentalitet i izbor selektora u reprezentaciji treba prilagoditi tome. Našu reprezentaciju ne može voditi kokuz, jer takav ne može stvoriti autoritet među našim igračima koji zarađuju milione. Recimo, neko voli autoritet i disciplinu kao Grci kojima moraš dovesti njemačkog trenera”, opisuje Pašalić.

Ovaj nogometni menadžer dodaje da našim reprezentativcima nedostaje discpline prilikom reprezentativnih okupljanja.

“Klub ga plaća puno više nego reprezentacija. Onda, reprezentacija služi da se vidi grad, familija, da se ode do diskoteke… Kada bi u reprezentaciji svi bili maksimalno skoncentrisani, to bi donijelo drugačiji rezultat. Kada amatera dovedete u profesionalnu ekipu, on postaje profesionalac. Kada profesionalca dovedete među amatere, on postaje amater. Na disciplinu utječu selektor i generalno savez. U reprezentaciji Španije se zna sve pa i to koliko će sira jesti za doručak, jer sa sobom vode nutricionistu, a to možete pitati ljude u hotelu u Zenici. A naši jedu šta požele. Utakmica nije samo 90 minuta igre, to je samo ono što vidimo. Utakmica traje od dana kada igrači slete na aerodrom”, rekao je Pašalić.

Za kraj razgovora, malo smo se odmakli od svijeta nogometa i pitali Pašalića kako troši svoje slobodno vrijeme.

“Ja se ne družim ni sa kim iz nogometnog svijeta. Kada se želim odmoriti, dođem u Bosnu i odem na Plivu, na Unu, na neku našu rijeku i povedem svoje prijatelje uz koje sam odrastao, tako napunim baterije. Tada ne pratim nogomet i baš me jedan kolega pitao zašto ne gledam nogomet. Rekao sam mu da ni rudar nakon što završi posao ne govori koliko je iskopao i šta je radio. Tako i ja postupam”, rekao je Pašalić koji živi u Kataloniji, a planira se vratiti u Madrid za koji smatra da je najljepši grad na svijetu.