Amir Ismić: U noći praštanja i svođenja računa sjetimo se Husejina Smajlovića- Večeras iza akšama namaza 15. ša’bana nastupa jedna od četiri svete noći u Islamu „Lejletu-l- Berat“ (Noć praštanja). Pored lejle-i miradža (noć Poslanikovog putovanja), lejle-i regaiba (noć želja i nadanja), lejle-i kadera (noć sudbine), tu je i četvrta lejle-i berat (noć praštanja).
Recimo kratko da će za ovu noć Muhammed A.S. u hadisima reći da se u njoj djeli opskrba, pišu edželi rođenja, smrti, bogatstvo i siromaštvo, opraštaju grijesi i mnogi drugi hajrati namijenjeni vjernicima.
Međutim nije nam namjera da ovdje pričamo o vjerskom aspektu ove noći nego nam je posrijedi jedan interesantan historijski jubilej. Dakle, sutra će se navršiti pet hidžretskih godina od kako nas je napustio zenički gradonačelnik Husejin Smajlović.
Da, skoro smo i zaboravili da nas je u jednom od najodabranijih hidžretskih mjeseci tačnije 15. ša’bana ili 21 maja 2016. godine, napustio ovaj izuzetan sugrađanin, čovjek, ili bolje rečeno insan tople duše.
Posmatrajući kroz prizmu prethodnih pet godina, pokazuje se da ono što smo mi mislili o njemu polahko i sigurno biva prepušteno zaboravu, međutim, ono šta Dragi Allah misli o našem Husejinu pokazano nam je do sada mnogo puta pa i između ostalog i Njegovom odredbom o danu preseljenja na ahiret u jednoj od četiri svete noći.
Često razgovaram sa ljudima koji su svjesno i opravdano zabrinuti za našu zajednicu i generacije koje dolaze. Pitaju me kada će ova naša Bosna izaći na zelenu granu i iznjedriti novu generaciju lidera koji će znati, htjeti i moći snažno povesti ovaj napaćeni narod naprijed u prosperitet i blagostanje.
Šta da im kažem. Sa historijskog aspekta, ukoliko posmatramo sva minula vremena kroz koje je prošla naša domovina Bosna i Hercegovina, možemo vidjeti da su na ovim prostorima među našim pretcima živjeli i prvaci koji su u određenim vremenskim epohama napravili značajan iskorak bilo kroz pravednu upravu i namjesnikovanje, bilo kroz izgradnju svojih zadužbina i hajrata namjenjenih svima.
Međutim, od najranijih vremena od Batona i Kulina bana, pa do današnjih dana sve njih pratio je isti zajednički problem a to je da su bili sami i usamljeni. To znači da se poslije ovih hair sahibija nije pojavljivala plejada novih nasljednika koji će snažno ponijeti ideju sveopćeg dobra i nositi je i dalje ka cjelokupnom prosperitetu zajednice.
Posmatrajući sve navedeno sa naučno-historijskog ali i trenutnog aspekta naučne valorizacije, postavlja se realno pitanje: „šta je sa narodom, sa intelektualcima, sa omladinom,“ zašto su svi ovako letargični i nezainteresovani. Ovo zaista nije stvarna slika o nama samima. Mi znamo da ovaj narod ima ogromne kadrovske i intelektualne potencijale pametnih i obrazovanih koji su zaista u stanju svojim znanjem i umijećem sve ovo okrenuti u sasvim drugom smjeru, međutim, svima im je zajedničko da šute ?
Prisjetimo se da je tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992-1995., godine kada smo pali u potpuno okruženje bez hrane i lijekova i svih životnih namjernica, ličnom odgovornošću svakog ponaosob lahko smo se rasporedili upravo u onom smjeru u kojem svako pojedinačno može dati svoj doprinos i maksimum. Tako se sjećamo da je vojska čuvala linije, a civili i radni vodovi kopali rovove i zemunice. Žene su spremale hranu za vojsku i plele čarape dok su djevojke u bolnicama brinule se o ranjenicima ili radile u izbjegličkim kampovima. Uglavnom svi su nešto radili i dali svoj doprinos i zato smo se na kraju kolektivno odbranili.
Dakle, potreban je angažman svih nas. Za drugi primjer sjetimo se legendarne izgradnje pruge Šamac- Sarajevo 1947. godine kada je za osam mjeseci izgrađena pruga u dužini 239 kilometra sa devet tunela i 17 mostova, za takav jedan podvig trebali su ljudi, trebali su svi.
Sa jedne strane ovaj projekat izgleda impozantno ali kada uzmemo u obzir da su 211.381 brigadira, radnika, seljaka, studenata, intelektualca uzeli učešće onda nas i ne čudi krajnji uspjeh.
U primjeru agresije i pruge Šamac- Sarajevo može se vidjeti egzaktan primjer da ukoliko se svi uhvatimo u koštac i damo svoj doprinos uspjeh je zagarantovan.
A šta je sada ? Mada smo ušli u 21. stoljeće stari Rim i borbe gladijatora su i danas u modi. Političari se na borilištima tuku se sa svim sada raspoloživim sredstvima a narod, narod dobacuje odnosno komentariše sa tribina i nikome ne pada napamet da snagu gladijatora usmjerimo u korisne svrhe a mi svi sa tribinja siđemo i pomognemo svu ovu priču u pravcu napredka I prosperiteta. U stvarnom smislu, da se javimo predsjednicima kućnih savjeta i mjesnih zajednica da im pomognemo u skladu sa našim slobodnim vremenom i znanjem kojim raspolažemo. Toliko nevladinih organizacija oko nas koje imaju za cilj da budu glas naroda i njegovih stvarnih potreba ali se veliki broj njih vrti u krug ili budu samo pokušaj kratkog leta i kobnog kraja.
Na kraju, opet se sjetimo našeg rahmetli gradonačelnika “Huse,” radio je i danju i noću, u gradu i selu, sa svim generacijama i imovinskog stanja I pokazao nam da nam nema druge nego pokreniti se, i tako krenuti od početka a to znači pomoći sebi, majci i ocu u kući, pomoći u mjesnoj zajednici, nevladinom sektoru, Preporodu i sportskim klubovima, jednostavno, svima. Pomoći strancu koji se izgubio i traži put, pomoći starici ponijeti ceker jer joj je težak ili djeci kupiti kesicu bombona od marke koji igraju fudbala na putu a oni ti to nikada neće zaboraviti, jednostavno biti dio dobre priče u svako vrijeme a tako je to jednostavno, zar ne.
Naš gradonačelnik Husejin Smajlović ispio je šerbe života i otišao svome Gospodaru 15. ša’bana a šta će biti sa nama koji ostadosmo, hoćemo li uzeti pouku iz njegovog kratkog života, ostaje da vidimo. Ovisi koliko ćemo se potruditi i dati i potrošiti sebe u dobrobiti zajedničke, utoliko će i zavisiti krajnji rezultat našeg života.
DOKTOR HISTORIJSKIH NAUKA
Amir Ismić, prof.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
