Ljudi

Amar Šehić

Amar Šehić
Amar Šehić
Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Amar Šehić – Svaki dan je prilika da se nauči nešto novo – Želio sam iskusiti život u Americi i dobio sam punu stipendiju na Colby College-u – Najbolje edukacione institucije u svijetu su smještene u SAD-u, sa vrhunskim profesorima i standardom edukacije – Na moj odabrih Holandije veliki utjecaj imala je sama zemlja i atmosfera u Holandiji. Želio sam iskusiti život u jednoj od najuređenijih i najliberalnijih zemalja na svijetu, zajedno s njihovom bogatom historijom i kulturom, kao i prelijepim gradovima i krajolicima!

Amar Šehić rođen 1995. godine u Zenici u kojoj je odrastao, a zatim svoju adresu promijenio na sarajevsku pa mostarsku, a potom se preslio u Holandiju i SAD s nama je podijelio svoju životnu priču o odlasku iz BiH, o tome šta danas radi u Holandiji i kako su ga putevi odveli preko Atlanskog okeana, te sve teške i one lijepe događaje koji su ga pratili tokom hrabrih koraka koje je činio da bi bio na mjestu na kojem je danas.

Prije odlaska u SAD, proveo je zadnje dvije godine srednje škole na Koledžu Ujedinjenog Svijeta u Mostaru (United World College in Mostar). Trenutačno pohađa Studij matematike i fizike u SAD-u na fakultetu Colby College, smještnom u američkoj državi Maine na sjeveroistoku odnosno radi na završavanju bakalaureata iz prirodnih nauka s dvostrukim smjerom u matematici i fizici.

20140325_213429

Kada, kako i zašto si otišao u SAD?
Prije nego što spomenem trenutačni studij u SAD, smatram da je također bitno spomenuti moje prijašnje iskustvo jer je ono imalo veliki utjecaj na dolazak u SAD. Naime, zadnje dvije godine srednje škole sam proveo u Mostaru, pohađajući Koledž ujedinjenog svijeta u Mostaru (United World College in Mostar), jednu fantastičnu instituciju s ciljem okupljanja mladih ljudi iz cijelog svijeta, izgradnjom interkulturalnog dijaloga i pripremanja mladih za život i stvaranja promjena u modernom i sve više globalizovanom društvu. Sam tip edukacije je sličan sistemu Opće gimnazije, s tim da je edukativni program sturkturisan po takozvanom IB (International Baccalaureate) programu, poznatom internacionalnom edukativnom sistemu koji je namijenjen za treću i četvrtu godinu studija u srednjim školama. Prije dolaska na Koledž je potrebno predati aplikaciju i proći kroz dva ciklusa aplikacija i intervjua (što se tiče učenika is Bosne i Hercegovine). Isto tako, škola je dio internacionalnog pokreta Koledža ujedinjenog svijeta (United World Colleges) čiji alumnusi imaju dostupnost stipendija za studij u SAD – u. Same stipendije su zahvaljujući Shelby-Davis fondaciji, koja daje 20,000 dolara godišnje alumnusima UWC-a koji odluče da studiraju u SAD-u i u školama koje imaju partnerstvo s fondacijom (od kojih su dosta najbolji fakulteti).
Koledž ujedinjenog svijeta pruža pomoć i savjetovanje svim učenicima prilikom njihovih aplikacija na univerzitete. Neki od aspekta s kojim se učenici moraju suočiti prilikom aplikacija za univerzitete u SAD-u su ispunjavanje velikog broja dokumenata među kojima su slanje dosadašnjih akademskih uspjeha, mnogobrojni eseji, motivaciona pisma kao i dokumentacija za finansijsku pomoć. Isto tako je potrebno raditi SAT (Standardized Assessment Test) test, koji je standardizovani test znanja iz engleskog jezika i matematike, kao i test spobnosti pismenog izražavanja na engleskom jeziku.
Stipendija koja je data od strane Shelby-Davis fondacije je velika pomoć, no većina fakulteta u SAD-u ima enormnu cijenu po godini studija u poređenju sa većinom institucija u Europi. Mnogi fakulteti nude pune stipendije učenicima da pokriju troškove studija kao i smještaja prilikom boravka, no prije toga je potrebno dokazati finansijsku situaciju i potrebu za novčanim sredstvima, što je birokratski postupak sam za sebe.
Srećom, zahvaljujući velikoj pomoći i savjetovanjem osoblja s Koledža, aplikacioni proces postaje puno razumljiviji i lakši, kao i rješavanje birokratskih postupaka i slanje dokumenata. Zahvaljući svemu tome, uz veliku količinu truda, rada kao i naravno sreće, uspio sam dobiti punu stipendiju na Colby College-u prilikom 4 godine boravka i otišao sam da tamo da započnem studij u septembru 2013.
Jedan od glavnih razloga odlaska u SAD je bila mogućnost koja mi je bila data, finansijska pomoć Fondacije i šansa da osiguram stipendiju zahvaljući odličnom akademskom sistemu i pripremi, kao i dolasku iz poznate institucije, Koledža ujedinjenog svijeta. Isto tako je bila bitna činjenica da su najbolje edukacione institucije u svijetu smještene u SAD-u, sa vrhunskim profesorima i standardom edukacije.
Samu odluku da želim „vani“ studirati sam donio još u osnovnoj školi, jer sam vidio nemogućnost (a djelimično i nedostatak volje od strane institucija) države u kojoj živim da mi pruži mogućnosti i edukaciju koju sam želio, zbog mnogobrojnih isprepletnih problema koji su mladim osobama u BiH vjerovatno već dosta poznati. S tim je moja odluka za studiranje „vani“ bila jasna, samo je bilo potrebno pronaći način. Također je bilo malo radoznalosti u jednačini, jer sam želio posjetiti famoznu „Ameriku“ kojoj smo svi izloženi kroz medije, američkom načinu života i isto tako iskusiti život u stranoj zemlji.

Dio života proveo si i u Holandiji, šta je bio razlog tvog odlaska u ovu zemlju?
U Holandiju sam otišao u septembru 2015. godine kao dio programa studija „vani“, što je bilo putem mog univerziteta u SAD-u. Dosta učenika studira vani na trećoj godini studija i univerzitet pruža potrebnu finansijsku pomoć ukoliko je to potrebno studentima.
Sam razlog odlaska u Holandiju je bio odličan program istraživanja, ponuđen od strane EuroScholars fondacije. EuroScholars fondacija nudi istraživačke projekte i prilike za kolaboraciju na nekoliko poznatih instituta u Evropi. Moj izbor je bio Univerzitet u Leiden-u zbog odličnog i interesantnog projekta u kvantnoj optici. Trenutno radim na istraživačkom projektu zajedno sa kandidatom za doktorat, koji služi kao moj supervizor zajedno sa jednim od profesora na Univerzitetu. Projekat se nastavlja kao dio njegove doktorske teze, ali moja participacija traje do početka januara 2016. godine i tada se vraćam nazad u SAD na kraju semestra. Osim samog projekta sam uključen u predavanja na Univerzitetu, kao i na kurs osnova holandskog jezika.
Također je veliki utjecaj na moju odluku imala sama zemlja i atmosfera u Holandiji. Želio sam iskusiti život u jednoj od najuređenijih i najliberalnijih zemalja na svijetu, zajedno s njihovom bogatom historijom i kulturom, kao i prelijepim gradovima i krajolicima.

hfghdfhdrt

Kompariraj nam život u Holandiji sa životom u BiH?
Životni stil u Holandiji i BiH je distinktno evropski, što je nešto što ću pomenuti u sljedećem pitanju, kada je u pitanju poređenje sa SAD. No što se tiče samog holandskog mentaliteta, glavni atribut koji se može izdvojiti je organizacija. Čak ponekad i malo previše organizovano, pogotovo što se tiče birokratije i potrebnih procesa.
No to je mala i nebitna žalba u poređenju sa pozitivnim stranama te organizovanosti i efikasnosti. Dolaskom u Holandiju, osjećaj je idiličan, čak štaviše poput utopije, čak i u poređenju sa SAD-om. Javni transport je rafiniran do nevjerovatnog nivoa (vozovi, naprimjer, su apsolutno tačni do minuta) kao i nevjerovatno pristupačan biciklistima. Moguće je reći da je pješak čak zanemaren u poređenju sa biciklistom, jer sveprisunte i kvalitetne biciklističke staze su tipična pojava Holandskog života.
Moje kretanje kroz Holandiju i kroz Leiden je većinski putem bicikla, s kojim je navigacija mnogo lakša i brža nego pješačenje, kao i bolja za okoliš. U poređenju sa BiH, transportacijski sistem i infrastruktura je znatno na većem nivou. I to ima praktične, svakodnevne posljedice.
Mogućnost da sjednete na voz i nakon par sati dođete u Pariz, Berlin ili Brisel je odlična za one koje žele putovati i iskusiti Evropu po relativno povoljnim cijenama. Što se tiče mentaliteta, većina Holanđana su opušteni ljudi kao i u BiH i veoma otvoreni prema strancima, većina ljudi govori ili razumije engleski bez problema. Sigurnost je isto na veoma visokom nivou u poređenju s BiH, stopa kriminala je veoma niska i incidenti veoma rijetki, što rezultira velikim povjerenjem među građanima. Krađa bicikala je jedna iznimka ovome i veoma česta pojava u slučaju da nemate način da zaključate biciklo.
Što se tiče kulture i prirode, ljepota Bosne i Hercegovine je u mnogobrojnim planinskim krajolicima, dok je u Holandiji u mnogobrojnim ravnicama i prizorima vjetrenjača na horizontu. Obje zemlje nude prelijepe krajolike kao i različete arhitekture. Dok u BiH imamo austro-ugarsku i osmansku izgradnju, u Holandiji srećemo različite gotičke katedrale i flamansku izgradnju. Kao i BiH, Holandija je zemlja sa interesantnom i bogatom historijom i tradicijom.

Masomenos

Iz tvog iskustva, šta je dobra, a šta loša strana života u SADu?
Pošto je SAD velika zemlja, sa mnogo različitih regiona, iskustva su različita za sve osobe. Ovo je bazirano na mojem iskustvu, no u zavisnosti od razloga boravka (kao npr. ljudi koji nisu dolazili da studiraju) iskustva mogu biti drastično različita.
Kao već prije spomenuto, jedna velika razlika izmedju SAD-a i Evrope jer sročeno sljedećom izrekom (čiji mi je autor još nepoznat): „U Evropi ljudi rade da bi živjeli. U SAD-u ljudi žive da bi radili.“ To je jedan od glavnih kontrasta između SAD-a i i Evrope. U SAD-u, velika važnost je data trudu i radu, do te mjere da rad i rezlutati dolaze prije odmora i relaksacije. S druge strane u Evropi postoji koncept rada, no mnogo više vremena se odvaja na aktivnosti koje nisu vezane za rad i izgradnju karijere. Ova razlika može biti negativna ili pozitivna, zavisno od preferencije osoba koje tu žive.
No, beneficije života u SAD-u su velike zbog same pozicije kao jedno ekonomsko, političko i naučno težište u svijetu i zbog nevjerovatnog kontinuiranog rasta same zemlje. Akademski govoreći, obrazovanje je na veoma visokom nivou, kao i mogućnost interakcije sa profesorima (to je u slučaju mog univerziteta, iskustva mogu biti drugačija na većim sveučilištima) stvara odličnu priliku za edukaciju. Odlaskom na univerzitet otvaraju se mnoge prilike u vidu akademskog razvoja, kao i karijere i ličnog rasta. Mogućnost da se učenici povežu sa drugim talentovanim i entuzijastičnim učenicima ili prijašnjim alumnusima i donatorima koji su većinom veoma uspješni i iskusni ljudi, kao i sa visoko kvalitetnim akademskim osobljem stvaraju priliku mladima da oforme veliku profesionalnu mrežu veoma rano u svojoj karijeri.
Na kraju, jedna bitna stvar za pomenuti jeste da je život u SAD-u puno više ubrzan i teče bržim tempom nego u Evropi. Jedan nedostatak za one koje žele da rade ili studiraju u SAD je činjenica da ponekad mogu biti veoma brzo izmoreni samom količinom rada i očekivanjima koja su stavljena pred njih. Nagrade i rezultati dolaze zasluženo, zbog čega je koncept života u SAD-u mnogima primamljiv. No bitno je napomenuti da se do istih rezultata dolazi jedino s velikom dozom upornosti, rada i žrtvovanja.

New_york-1000x500

Kakav je život u SADu za jednog Bosanca?
Imao sam sreću da budem izložen mnogim drugim kulturama i osobnostima zahvaljujući Koledžu u Mostaru što je donekle ublažilo kulturni šok koji je tipičan pri dolasku u stranu zemlju, kao i imalo utjecaj na moju percepciju SAD-a.
No prva stvar koju Bosanac može primijetiti je, kolokvijalno govoreći, nedostatak „rahatluka“. Koncept odmora je veoma drugačiji od tipičnog bosanskog i kao što sam prije spomenuo, većina državljanina SAD-a rijetko uzima odmor, koncept ispijanja kafe kao u BiH je ostavljen za vikende, ili za svrhu poslovnih sastanaka.
No, govoreći iz kontakta s drugim mladim ljudima iz BiH, kao i ljudima zaposlenim u SAD-u, većina ostvaruje veoma značajne rezultate i uspjehe, zbog vrijednih vrline, upornosti i volje za radom. Za ljude iz BiH (kao i generalno iz balkanskog regiona) koji imaju šansu za studij/rad u SAD-u, šanse za uspjeh i uspješnu budućnost su veoma velike.
Isto tako, veliko je olakšanje saznati da većina administrativnih pa i svakodnevnih procesa teče relativno brzo i organizovano u SAD-u. Također, jedan manji „šok“ je sličan onome pri dolasku u zemlje Zapadne Evrope: Činjenica da su usluge skuplje od robe. Tako je možda za tipičnog stanovnika Istočne Europe čudno da plati 15 eura za obično šišanje, no samo 30 eura za par markiranih, kvalitetnih hlača.

Šta ti je odlazak iz BiH pružio, a šta ne bi mogao dobiti da si ostao u matičnoj zemlji?
Iskustvo i znanje koje mi je odlazak „vani“, zajedno s iskustvom u UWC Mostaru pružio je toliko značajan i golem da je nemoguće ga kompletno opisati. Najbliže što mogu opisati je činjenica da je iskustvo koje je pružilo novi pogled na svijet. Na jednu globalnu, multikulturalnu zajednicu, kojoj smo mi u BiH član, iako se ne činimo toliko povezani na prvi pogled. Akademsko obrazovanje i prilike za upoznavanje nekih od vrhunskih akademika je jedno praktično iskustvo koje nosim sa sobom i ne bih mogao imati da sam ostao u BiH. Isto tako je bitno pomenuti ogromnu mrežu socijalnih kontakta ljudi iz cijeloga svijeta i različitih sfera života koju nosim sa sobom bilo gdje da idem, kao i bliska prijateljstva s ljudima iz raznih dijelova svijeta.
Odlazak „vani“ omogućava određeno distanciranje od zemlje rođenja, dajući u isto vrijeme neki osjećaj nedostanja i spoznaje koliko mjesto rođenja utječe na vlastiti identitet ali isto tako objektivniji pogled na mjesto rođenja i njegovo mjesto u svijetu i relaciju sa drugim zemljama, način na koji je drugi vide. Jedna od najbitnijih stvari je to što se studijem vani postaje globalni državljanin i dobiva svjesnost ka neizbježnoj globaliziaciji i unifikaciji. Za ljude koje žele da stvaraju karijere u budućnost „vani“ i čine promjenu u svijetu, veoma je bitno sticati iskustvo i perspektivu člana ne samo zajednice u svojoj zemlji, već jedne globalne zajednice.
Vrijeme homogenih država i zajednica polako nestaje i interkulturalna komunikacija postaje bitna. Poznavanje jezika, iskustva vani, stvaranje kontakta i konekcija sa svijetom postaju jedne od najbitnijih vještina i resursa u modernom povezanom svijetu.
I za onoga koji želi da se vrati nazad u svoju zemlju, otići i iskusiti život vani je iznimno bitno i donekle potrebno iskustvo, jer opremljuje puno većim spomenutim vještinama i osviještenošću nego ostanak u matičnoj zemlji.

strani-jezici

Koliko stranih jezika govoriš i koliko je poznavanje više stranih jezika prednost-je li naša omladina toga svjesna?
Govorim dva strana jezika: engleski i njemački. Ali isto tako poznajem španski, turski i holandski. Poznavanje stranih jezika je nevjerovatna prednost, kao što sam već spomenuo unutar jedne globalne zajednice. Međutim, jedna veoma bitna napomena i činjenica koje omladina i svi trebaju biti svjesni je važnost dobrog poznavanja engleskog jezika.
U trenutnom svijetu, poznavanje engleskog jezika je apsolutno neophodno i nevjerovatno korisno. Činjenica da skoro svaka osoba vani posjeduje određeno znanje engleskog jezika i da pomoću toga je moguće komunicirati je nevjerovatna sama od sebe, kao i činjenica da ako učite strani jezik vani, jezik na kojem ga učite (jezik na kojem se održava predavanje osim onog koji naravno učite) je engleski jezik.
Ne samo to, nego poznavanje engleskog jezika otvara nevjerovatne mogućnosti. U današnje vrijeme, ogroman broj stanovnika svijeta posjeduje pristup internetu. Na internetu možete pronaći sve što želite ako imate dobro poznavanje engleskog jezika. Ogromne količine edukativnih materijala i videa su dostupne za izučavanje skoro bilo kojeg predmeta ili vještine. Isto tako, engleski otvara pristup drugim zajednicama i omogućava komunikaciju sa drugim ljudima širom svijeta, kao i prilike za pronalazak studija, stipendija, posla ili bilo čega što je nekome potrebno.

Tvoji planovi za budućnost?
U SAD-u planiram ostati još jedan semestar, u međuvremenu radim aplikacije za stipendije i magisterij u Europi, gdje se nadam nastaviti studije. Isto tako postoji mogućnost povratka u SAD, no to je nešto što bih želio ostaviti za kasnije studije ili posao.

Poruka čitaocima?

Iako imam kratko iskustvo i mnogi inteligentiji i iskusniji ljudi mogu dati (i naravno dali su kroz historiju) puno bolje poruke i savjete za uspjeh i život, ono što je za mene najbitnija lekcija je upornost. Nemoguće je uvijek uspjeti u svemu, no bez truda, upornosti i pokušavanja ne možete ni očekivati bilo kakav uspjeh. I uvijek je bitno imati otvoreni um, svaki dan je prilika da se nauči nešto novo.

AJNA DEDIĆ/ZEDA.ba

(Imate priču, ideju, neobičan hobi, zanimljivo iskustvo o traženju ili pronalasku posla, otišli ste u inostranstvo kako biste nastavili obrazovanje ili to planirate učiniti, želite otići u inostrastvo kako biste se zaposlili, pokrenuli ste svoj biznis u BiH, a to iskustvo želite podijeliti s nama, pišite nam na [email protected]; ili nam se javite na facebook).



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Tagovi

Zadnje objavljeno