Napisao sam mail Vispaku sa željom da radim, a oni su mi odgovorili pozitivno – Novac koji zaradite sami sebi je mnogo slađi od novca koji vam neko daje – Kroz neformalno obrazovanje, stiču se vještine koje nas učine atraktivnim osobama na tržištu rada – Kada u nešto uložite ljubav, vrijeme i svoj trud, neminovno je da će i uspjeh doći kao nagrada za sve!
U našoj zemlji studenti su uglavnom isključivo studenti dok je na Zapadu gotovo pravilo da srednjoškolci i studenti sami obezbjeđuju džeparac i novac za svoje potrebe. Ako upravo negodujete i iako ste vi taj izuzetak, pozivamo vas da nam se javite. Možda će upravo pisanje o pozitivnim primjerima ponukati još nekoga da shvati da je dobro sticati iskustvo i radne navike još za vrijeme studija. O praksi u struci da i ne govorimo, to se podrazumijeva, ali u BiH praksa je ono što uglavnom izostaje pa se studenti tek po okončanju studija susretnu s onim što su trebali iskusiti još za vrijeme studiranja. Ne mora vam posao u struci biti jedina referenca. Istraživanja su pokazala da poslodavci na Zapadu cijene svestranost pa to što ste npr.ekonomista, a radili ste kao trgovac, radio ili tv voditelj, promoter, nešto treće ili četvrto može vam biti samo plus i pokazati da ste vrijedni, svestrani i da se ne plašite obaveza.
Almedin Rekić rođen je 1995. godine u Zenici u kojoj je i odrastao. Završio je Drugu gimnaziju u Zenici, jezički smjer. Dok je išao u srednju školu bio je dio nevladinih organizacija, prisustvovao mnogim seminarima, radionicama, debatama, bio volonter u biblioteci u Zenici, bio je i predsjednik vijeća učenika svoje škole, koordinator jednog projekta, a svake godine je išao na barem dvije sekcije. Danas je student Islamskog pedagoškog fakulteta na odsjeku za arapski jezik i književnost. On je jedan od rijetkih koji u našoj zemlji studiraju i imaju honorarni posao. Ovaj mlad, vrijedan, kreativan i ambiciozan mladić želio je direktno učestvovati u promociji domaćih proizvoda pa je pronašao način kako da to ostvari, a ujedno zaradi i za džeparac.
Student si Islamskog pedagoškog fakulteta na odsjeku za arapski jezik i književnost, šta je ono što želiš raditi nakon što završiš fakultet?
Moja životna želja je da postanem profesor. Arapski jezik je jezik koji je drugačiji od jezika koje sam prije imao priliku učiti i posvetio sam mu veliku pažnju i uložio sam ogroman trud kako bih savladao osnove. Volim raditi sa djecom i mladima generalno, a nakon što završim fakultet i steknem određeno znanje volio bih biti profesor u školi.
Kako si došao na ideju da počneš promovisati domaće proizvode?
Oduvijek sam volio kupovati domaće. Osjećam se ponosno kada vidim da imamo svoj deterdžent, omekšivač, brašno, povrće, čokoladu, vodu, supe, keks, ulje, kafu… Trudio sam se da pomognem rad stranica na Facebooku koje promovišu domaće, te sam im slao slike domaćih proizvoda i na taj način im pomagao. Međutim, sve to sam htio podići na ozbiljniji nivo jer sam znao i vjerovao da sam baš ja ta osoba koja može raditi na promociji nekog proizvoda. Bio sam oduševljen novim proizvodom iz Vispaka. Radi se o dodatku jelima s povrćem ”Tajna”. Imao sam želju da promovišem taj proizvod jer je dobar, kvalitetan, domaći, a uz sve to i povoljan. Napisao sam mail Vispaku sa željom da radim, a oni su mi odgovorili pozitivno. Brend menadžerica ”Tajne” Zerina Muco mi je objasnila sve o proizvodu, načinu promocije i nakon što sam se pokazao kao neko ko je dobar u ovom poslu, postao sam dio Vispaka i na moje veliko zadovoljstvo, nastavio sam raditi promocije.
Možeš li zaraditi dovoljno za džeparac?
Zaradim sasvim dovoljno za potrebe jednog studenta. U svakom slučaju, novac koji zaradite sami sebi je mnogo slađi od novca koji vam neko daje. Mnogo više cijenite i trud vaših roditelja kada vidite da i nije baš tako jednostavno zaraditi platu i pokriti mjesečne troškove.
U svijetu je gotovo pravilo da studenti rade za vrijeme studija, a kod nas su oni izuzetak. Da li poznaješ kolege s fakulteta koji također rade honorarne poslove i studiraju?
Ne poznajem kolege sa fakulteta koji studiraju i rade honorarno, međutim, poznajem kolege s drugih fakulteta i iz drugih gradova. Te kolege sam upoznao kroz rad u nevladinim organizacijama radeći na projektima za srednju školu. Svi mi koji smo učestvovali u takvim aktivnostima smo stekli naviku da se bavimo stvarima koje nisu usko vezane za formalno obrazovanje. Upravo na taj način, kroz neformalno obrazovanje, stekli smo vještine koje su nas učinile atraktivnim osobama na tržištu rada, te nam je mnogo lakše razgovarati s predstavnicima, šefovima, novinarima, načelnicima i osobama koje nam danas-sutra, mogu ponuditi posao.
Koliko je važno da mladi ljudi za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja budu dio NVO?
Moj angažman u nevladinom sektoru počeo je u drugom razredu srednje škole i trajao je sve do završetka srednje škole. Jako je važno da su mladi uključeni u NVO jer kroz ovakav vid obrazovanja (neformalno obrazovanje) mogu steći veliki broj informacija, poznanstava, mogu usavršiti svoje komunikacijske, liderske i pregovaračke vještine, upoznati nove mlade ljude iz cijele BiH, dobro se zabaviti i što je najbitnije, istaći se iz mase mladih ljudi koji su pasivni. Uz sve to što steknu kroz takve aktivnosti postaju konkurentniji na tržišti rada i atraktivni svakom poslodavcu.
Imaš li hobi?
U slobodno vrijeme volim čitati knjige. Moj hobi je također i fotografija jer na taj način mogu najbolje izraziti ono što osjećam. Za mene fotografija nije samo fotografija, ona uvijek ima neku priču. Bavim se i dizajnom enterijera i web dizajnom, ali to radim za svoju dušu, ne profesionalno.
Ko je tvoj uzor?
Uzor su mi sve osobe koje su uspješne u svom poslu, koje nemaju problema s drugim ljudima i koje mogu biti od koristi i donijeti samo dobro sebi i svom okruženju.
Šta je ključ uspjeha?
Znam da će zvučati dosta ”otrcano” međutim ja smatram da prvenstveno treba voljeti ono čime se bavimo, nebitno da li je u pitanju posao, fakultet ili srednja škola. Uz ljubav prema poslu, bitna je i predanost, disciplina, ali i spremnost na kontinuirano učenje novih stvari u cilju postizanja boljih rezultata i željenog cilja.
Gdje sebe vidiš za pet godina?
Ja iskreno želim da ostanem u ovoj zemlji i da se bavim poslom za koji se trenutno školujem. Međutim, ne znam gdje će me sudbina odvesti i gdje ću na kraju biti i šta ću zaista raditi.
Poruka?
Bavite se onim što volite, svaki dan budite spremni na učenje novih stvari te uvijek dajte sve od sebe ma koji posao da radite. Kada u nešto uložite ljubav, vrijeme i svoj trud, neminovno je da će i uspjeh doći kao nagrada za sve.
zeda.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
