Aidin Mahmutović: Poruka za kraj

Nakon 20 godina koje sam proveo kao fudbaler, došlo je vrijeme da kažem zbogom. U svojoj karijeri imao sam dosta padova, koje sam uvijek savladavao istrajno i hrabro, kao i uspona, koje sam sa zadovoljstvom iskorištavao.

Ova odluka je bila izuzetno teška i sigurno jedna od najtežih odluka u cijeloj mojoj fudbalskoj karijeri. Nakon razmišljanja, razgovora sa svojim najbližima, došlo je vrijeme da donesem ovakvu odluku i stavim tačku na svoju igračku karijeru. Fudbal je moj život od malih nogu i tako će biti zauvijek.

Prije svega moram se zahvaliti svim mojim trenerima, stručnom osoblju, doktorima i predstavnicima klubova u kojima sam igrao (TOŠK, Čelik, Teplice, Usti nad Labem, Viktoria Plzen, Sigma Olomouc, Pribram, Panionios, Tuzla City i ponovo moj jedini, Čelik). Svi oni su donijeli svoj doprinos u rastu i razvoju moje fudbalske karijere. Također, moram da se zahvalim svojoj porodici koja je bila tu u mnogim negativnim situacijama, kada neke stvarni jednostavno nisu išle. Bili su moja podrška od početka do kraja i na tome sam im neizmjerno zahvalan.

Klub u kojem je sve počelo, tu je i završilo. Moj crno-crveni Čelik. Klub u kojem sam stasao i klub koji je meni dao sigurno više nego ja njemu. Uvijek mi je bila čast i ponos nositi crno-crveni dres, od prve svoje utakmice koju sam odigrao dok je Čelik bio u vrhu bosanskohercegovačkog fudbala, do utakmica u Kantonalnoj ligi ZDK i Drugoj ligi Federacije BiH. Na svakoj utakmici sam znao „težinu“ dresa kojeg nosim, znao sam koji grb na prsima predstavljam i znao sam šta Čelik znači navijačima i simpatizerima, a vjerujte mi i ja sam jedan od njih. Čelik je vječan, bio je tu prije mene, bio je tokom moje igračke karijere a bit će i nakon mene.

Želim se zahvaliti i svojim saigračima, sjajnim Čeličnim momcima koji poznaju vrijednosti ovog kluba i značaj njegove tradicije, historije i veličine, na doprinosu i igranju za Čelik u najnižem rangu BH fudbala, zajedno sa mnom.

Također, zahvaljujem se Upravi i menadžmentu NK Čelik Zenica koji nisu dopustili da se ovaj klub ugasi. Zahvaljujem im se i na organizaciji moje zadnje utakmice i oproštaju koji su mi priredili. Najveća zahvala ide najvjernijim navijačima na svijetu, Robijašima, koji su bili vjetar u leđa i meni i mojim saigračima, u svakoj utakmici, u bilo kojem rangu…