(Tekst koji slijedi je satirično-humoristično-ironičnog sadržaja, njegova namjera nije da iznalazi odgovore i rješenja, daje sudove, niti označava krivce, nego isključivo da na ovaj specifičan “karikaturalan” način prikaže trenutni kuršlus na pomenutoj sceni. Naglašavamo da nam nije namjera da “zauzimamo stranu”, ali ni da “brojimo zube i glumimo UNPROFOR”. ukoliko ste shvatili i prihvatili ove naznake, nastavite sa čitanjem).
U zemlji gdje Zakon čita i tumači ko kako želi i kako mu odgovara, a autonomija univerziteta je postala sinonim za improvizaciju, anarhiju i “hvatanje krivina”, slučaj Univerziteta u Zenici (UNZE) prerasta u akademsku telenovelu kakvoj mogu zavidjeti majstori scenarija iz Turske i Južne Amerike. Tek koji dan prije kolektivnog godišnjeg odmora sudske presude gomilaju, osnovno pitanje i dalje visi u zraku kao nenapisana zadaća – A ko nam je danas rektor?
Odgovor na to pitanje neće najvjerovatnije dati ni sudija Maja Drino Škandro, koja je za srijedu 16. juli u Općinskom sudu u Zenici zakazala ročište o mjeri osiguranja po predlagatelju Univerzitetu u Zenici i protivniku predlagatelja, Vladi i ministarstvu finansija ZDK, zastupanim po Kantonalnom pravobranilaštvu ZDK. Čekaj malo!! Ne zvuči li vam ovo poznato, zar ovo nismo već jednom prošli? E, u tom i jeste kvaka.
Prvi čin: Vlada viče “Anarhija!”, Senat po svom
Početkom ljeta 2025. godine, Vlada Zeničko-dobojskog kantona jasno upozorava: na UNZE vlada “pravna anarhija”. Ministarstvo obrazovanja i Vlada ZDK traže ono što je potpuno logično – da se nakon smjene rektora dr. Jusufa Durakovića imenuje vršilac dužnosti, kako bi institucija mogla nastaviti funkcionisati u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju. Senat, međutim, pozivajući se na „autonomiju“ univerziteta, iako zakon jasno propisuje proceduru daje podršku Durakoviću. Vlada poziva na poštivanje zakona, Senat izbjegava odgovornost, a studenti i nastavnici sve više podsjećaju na statiste u pozorišnoj predstavi bez reditelja.
Upravo nedorečenost jasnih odredbi zakona u kojem ne piše “šta ako se Senat pobuni i odbije poslušnost?” dovela je do pat pozicije. Naime, Senat, te (bivši) rektor Duraković se pozivajući na autonomiju i zakon, upravo krše zakon, jer je on propisao jasne mjere.
– Ali Zakon je nezakonit, mi smo ga osporili, kaže Duraković i ponavlja Senat.
– Ali Zakon je važeći, dok ga sud ne proglasi nevažećim, kaže Vlada i Upravni odbor.
Drugi čin: Sud kao razredni starješina
Nakon što je Ministarstvo obrazovanja donijelo odluku kojom odbacuje žalbu i prihvata inspekcijski nalaz, da je izbor novog rektora bio nezakonit, jer se nije poštovalo glasanje prema Zakonu, Senat i dalje ignorira odluku. Da, ne radi se o ONOM rektoru durakoviću, nego NOVOM rektoru, koji je na dužnosti, to jest trebao bi biti od jučer, ponedjeljka, 14.07. UNZE pokušava zatražiti odgodu izvršenja, ali Kantonalni sud Zenica odbacuje zahtjev – jer, između ostalog, nisu dostavili dokaz da nisu ranije tražili odgodu. Pravni vakum postaje pravna rupa.
U drugoj rundi, Ministarstvo potvrđuje da **izbor nije važeći**, a Sud potvrđuje – odluka Ministarstva se mora poštovati. No, UNZE i dalje ide „svojim putem“, pa makar to bio i put u začarani krug. I dolazimo opet na sud, ali ovaj put Općinski? Kako sad to? E to pitanje ni haški pravnici ne bi uspjeli da raspetljaju.
Treći čin: Dekani na rubu živaca
U julu, četiri dekana (Filozofskog, Medicinskog, Politehničkog i Fakulteta inženjerstva i prirodnih nauka) konačno dižu glas. Traže transparentnost, traže informacije, traže ono što se u razvijenim akademskim zajednicama zove – pravna sigurnost. Oni, za razliku od Senata, prepoznaju da se nalaze u institucionalnom limbu i pozivaju na hitno djelovanje. Jer, kako navode – bez legalno izabranog rukovodstva, univerzitet se nalazi u stanju institucionalnog kolapsa.
Slično razmišljaju i Naučno-nastavna vijeća Filozofskog i Medicinskog fakulteta. Šalju javna saopćenja, ali natrag dobijaju – prijetnje, ucjene i naređivanje da ućute, jer nisu dobili pravo da pričaju. I neeee, to im ne radi vlast, nego upravo rektor i Senat, dakle one lučonoše “demokratije i slobode govora” koji nas mjesecima uvjeravaju da zla vlast i ministarstvo žele da uguše akademske slobode. Sad odjednom, kad su profesori nakon godina ćutnje na UNZE progovorile, pitaju ih a što i dalje ne ćutite, šta ste se digli?
Četvrti čin: Plate, potpis i drama
U međuvremenu, dolazi do kašnjenja isplata plaća zaposlenima UNZE. Rektor u odlasku, dolasku, povratku, kako ko gleda, prof.dr. Duraković, obraća se kolegama i studentima dramatičnim pismom: „Svi osjećamo težinu neizvjesnosti“. Piše s empatijom, ali bez ovlaštenja, jer njegov mandat niko formalno ne priznaje – pa čak ni Općinski sud, koji nalaže Kantonu isplatu plaća, ali kaže – ovo s rektorom neka sačeka. Općinski sud Zenica naime donosi privremenu mjeru kojom nalaže hitnu isplatu plaća, potvrđujući da Duraković, iako formalno bivši rektor, ima zakonsko pravo da potpisuje naloge. Tako rektor koji zvanično “nije” – ipak “jeste”. Pravni paradoks u punom sjaju.
– Morate prihvatiti sve doznake njega ili koga on ovlasti, kaže sud koji prejudicira ono što sud traži od strana da – ne prejudiciraju. Uz sve to, sutkinja je kćerka jednog visokopozicioniranog profesora na UNZE, koji doduše nema formalnu funkciju, ali je jedan od najviše uvaženih pravnih eksperata na UNZE. I je li zaista, od desetaka sudija na ovom Sudu, slučaj slučajno “zapao” sutkinju koja je kćerka nekog ko je direktno na UNZE? Recimo da jeste, jer nemamo dokaz da je drukčije.
Peti čin: Autonomija kao topla riječ
Dok Ministarstvo i Vlada pozivaju Senat da “postupi u skladu sa Zakonom” i imenuje v.d. rektora, Senat nastavlja filozofsku debatu o “autonomiji univerziteta”. Ta ista autonomija koja podrazumijeva slobodu mišljenja, sada se tumači kao sloboda da se “ignorišu sudske presude, zakonske obaveze i odluke Ministarstva”.
Oni koji su nekada učili studente o pravnoj državi, sada otvoreno dokazuju da je univerzitet država za sebe – bez zakona, ali s mnogo mišljenja. Na kraju, možda Senat i bude u pravu, možda sud/ovi ponište odluke Vlade, Ministarstva, inspekcija. Možda. Ali danas, danas nisu i po njima UNZE danas nema rektora. A sutra? Ko će nam sutra biti rektor? Na univerzitetu koji se godinama bavi sam sobom, svojim profesorima, predavačima, honorarima, a sve manje izlaganjima, kongresima, međunarodnom i domaćem predstavljanju, to je izgleda najmanje bitno.
I danas – aplauz u prazno
Na dan pisanja ovog teksta, sredinom jula 2025. godine, još uvijek nemamo imenovanog vršioca dužnosti rektora. Vlada ZDK poziva, sudovi presuđuju, dekani apeluju, ali Senat se ponaša kao da im svi zajedno ne mogu ništa.
Rektor? Tehnički bivši, praktično aktivan, pravno “na čekanju” od suda, ali ignorisan od vlastitog Upravnog odbora, nije ni potpisao ugovor o radu. Ovaj drugi. Podsjećamo, Duraković se pokušao osigurati tako što je u septembru prošle godine, skoro deset mjeseci prije isteka prvog mandata, raspisao konkurs za svog nasljednika – na kojem je sam sebe pobijedio. I to skoro jednoglasno.
Međutim, u toj nadmoći glasali su i prorektori, iako (važeći) zakon kaže da mogu biti, ali ne i glasati na Senatu. Inspektor konstatuje, nalaže ponavljanje izbora, Ministarstvo potvrđuje, ali… Senat opet po svom. Ne može nam niko ništa…. Na svaki upit kakve veze kršenje ili blago rečeno – drukčije tumačenje zakona ima veze sa autonomijom, kad su jasno razvrstane nadležnosti senata i upravnog odbora, senat odgovara – eee, tu dolazimo do filmskog zapleta. Pazi sad..
Senat donosi odluku, mijenja Statut i kaže – od danas možemo poništiti, promijeniti ili odbaciti svaku odluku bilo kojeg organa (rektora, Upravnog odbora) koja bude u suprotnosti s našom. Da, dobro ste pročitali. jedan organ UNZE zadužen za nastavna pitanja može poništiti odluke organa nadležnog za poslovanje, ako mu se ne svidi. A ne sviđa se. I to je – kažu – akademska sloboda. Hm.
Epilog: Visoko obrazovna parodija
“A ko nam je danas rektor?” više nije pitanje identiteta, već pravna misaona zagonetka. Ako je potpis zakonit, ali mandat nije, a plata isplaćena, ali rukovodstvo nevažeće, ko je onda odgovoran? U ovoj visokoobrazovnoj telenoveli, uloge su stalno u rotaciji:
Vlada je kao roditelj koji prijeti da će “ovaj put stvarno doći u školu”,
Senat je razred buntovnih tinejdžera koji se kunu u autonomiju,
Sudovi su kao nastavnik koji daje neopravdane, ali ih niko ne upisuje,
a rektora imamo… i nemamo.
(Pravna) Pouka
Ovo nije samo interni sukob na jednom kantonalnom univerzitetu. Ovo je primjer kako ignorisanje i preslobodnog tumačenja zakona proizvodi institucionalni haos, obesmišljava autoritet države, ruši povjerenje studenata i zaposlenika, i pretvara visoko obrazovanje u karikaturu vlastitog ideala. Znam reći ćete da to imamo u mnogo većem obimu kad je u pitanju Dodik, SIPA, bh.entitet RS… Jeste, u pravu ste. Ovo je samo lokalna preslika/kopija tog haosa kojeg neko opisa najkraćim mogućim sloganom “gdje završava logika, počinje BIH”.
p.s. (post festum za kraj…)
Zato, kad vas sljedeći put neko pita “A ko nam je danas rektor?”, ne odgovarajte imenom.
Recite: Zavisi… po kojem tumačenju zakona pitaš. I koliko je sati, jer na UNZE je čak i poimanje vremena – relativno”
A.Dž. za ZB
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
