Suze u studiju N1: “Ovo ne doživljavam kao pogibiju kolega, nego kao gubitak porodice”

U tragediji na Elbrusu, koja se dogodila u subotu, 25. jula, na visini od oko 5.100 metara, živote su izgubili Meliha Čaušević, Alma Okanović, Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam. Uspon su preživjeli Haris Adilović i Kemal Vidimlić. Bili su članovi Udruženja planinara “Vedro” i Gorske službe spašavanja Zenica.

O njima – ne prije svega o planini i nesreći, nego o ljudima – jutros su u studiju N1 govorili Damir Alispahić, predsjednik Udruženja planinara “Vedro”, te iskusni planinari Edin Durmo, Muhamed Gafić i Aida Starčević.

“Vi niste samo kolege, vi ste porodica”

Alispahić je nekoliko puta zastajao tražeći riječi.

“Ja ne znam odabrati prave riječi. Planinari to znaju. S kim god da idete u planinu, vi niste samo kolege, vi niste samo prijatelji – vi ste porodica”, kazao je.

Družili su se, naglasio je, svakodnevno, i to daleko izvan planine.

“Ne samo na planini, nego i po kafama, i po raznim drugim događajima koje smo organizovali. Imali smo nebrojeno projekata. Toliko smo se prožimali jedni kroz druge da jednostavno… Ja sam još uvijek u šoku. Ja još uvijek ne mogu shvatiti da se to desilo. Da mi neće doći poruka od…”

Rečenicu nije dovršio.

“Najveća tragedija u historiji bh. planinarstva”

Edin Durmo tragediju je smjestio u kontekst koji, kaže, još niko nije do kraja shvatio.

“Ovo je definitivno najveća tragedija u historiji planinarstva u Bosni i Hercegovini. Vjerovatno još uvijek nismo svjesni veličine te tragedije. Toliki je to šok, tolika nevjerica. Pet ljudi, molim vas. U ratu kad poginu pet ljudi, strašno je – a kamoli ovako, u jednoj mirnodopskoj, sportskoj manifestaciji. I još iz jednog grada, iz jednog udruženja.”

Istovremeno je apelovao na uzdržanost u komentarisanju detalja.

“Sugerišem i drugima da se ne komentariše previše o konkretnim stvarima, jer mi još uvijek ne znamo. To je toliko konfuzno. To je bila vjerovatno prava agonija gore. Potrajat će dok se sve to izanalizira. Ali je potrebno uopšteno pričati o planinarstvu, odašiljati poruke na šta ljudi trebaju obratiti pažnju.”

Muhamed Gafić prisjetio se tragedije na Lupoglavu na Prenju iz 1970. godine, kada je nestala trojica mladića i kada se planinarska zajednica povezala na isti način.

“Nestali su 14. februara, a pronašli smo ih tek u junu i julu. Svo to vrijeme smo dežurali gore. Od Vardara pa do Triglava su dolazili spasavaoci. Na kraju smo uspjeli da ih nađemo – kad je priroda dozvolila, kad se snijeg otopio.”

Do posljednjeg trenutka jedni uz druge

Iz informacija koje su do sada stigle s planine, kazao je Alispahić, potvrđuje se ono što je i očekivao od svojih članova.

“Do zadnjeg momenta svi su bili zajedno, svi su pokušavali pomoći jedni drugima i spriječiti ono najgore. Nažalost, nisu uspjeli – a to me apsolutno ne čudi. Pazite jednu stvar: u koloni na planini vama niko drugi ne može pomoći do onaj ispred vas i onaj iza vas. Vi ste jedni drugima i brat i sestra i otac i majka i sve. Samo vi možete u presudnim trenucima pomagati jedni drugima.”

“Apsolutno to ne doživljavam kao pogibiju kolega planinara. To doživljavam kao gubitak svoje porodice”, dodao je.

Društvo je, kaže, obustavilo sve aktivnosti. “Dok se ne saberemo. Sad očekujemo da nam se Kemo i Haris, ako Bog da, vrate, pa ćemo vidjeti dalje.”

Aklimatizacija – “majka svih uspona”

Durmo je objasnio zašto je Elbrus opasniji nego što izgleda.

“Elbrus jeste najviši vrh Kavkaza, ali nije najteži vrh u tehničkom smislu. I to je u stvari zamka za puno ljudi. Požele ljudi izaći na veliku visinu, na relativno jednostavan vrh. Ali kad se nađete na toj visini bez kvalitetne aklimatizacije, i kad se desi drastično pogoršanje vremena, sve to napravi ogroman problem iz kojeg se jako teško iščupati – bez obzira na vaše iskustvo. Nastupa dezorijentacija.”

Priznao je i faktor koji se rijetko spominje naglas.

“Htjeli mi to priznati ili ne, u visokim planinama morate imati jednu dozu sreće. Znate ono u sportu – sportska sreća. Mi smo imali sreću da smo imali idealno vrijeme, za razliku od ove ekipe.”

Tri zamke Elbrusa

Muhamed Gafić, kojeg Durmo naziva svojim učiteljem, izdvojio je tri tačke na kojima Elbrus, po njegovom mišljenju, najčešće vara ljude.

Prva je žičara, koja penjače u kratkom vremenu izbaci na oko 4.000 metara. “Ako ljudi ne znaju šta je aklimatizacija i krenu na vrh, nastradaju već s tom prvom zamkom.”

Druga su ratraci, snježna vozila koja od žičare voze skoro hiljadu metara više, do otprilike 4.700 do 5.000 metara. “Kad sam se ja penjao, toga gore nije bilo.”

Treća je sedlo između dva vrha Elbrusa – mjesto koje je, kaže, i ovaj put bilo presudno. “Oluja ne poznaje čovjeka, je li on majstor alpinizma, kao što Rusi kažu, ili početnik.”

Gafić je iznio i vlastiti, kako je sam rekao, strog stav: da bi Elbrus trebao biti vrh samo za registrovane alpiniste – one koji su prošli i ljetni i zimski alpinistički tečaj, spavali u snijegu i savladali preživljavanje. “Znam da su ovo teške riječi i neko će reći da je to pogrešno, ali ja lično tako mislim, jer takvi ljudi neće upasti u ove zamke.”

Odmah je, međutim, naglasio i ono što razdvaja opšti savjet od ovog konkretnog slučaja: “Koliko znam, ova ekipa je imala aklimatizaciju. Tako da je oluja ipak presudila.”

Pozivajući se na medijske napise, spomenuo je i podatak da je na Elbrusu u posljednjih 20 godina život izgubilo oko 400 ljudi.

“Uvijek se pripremamo za najgori scenarij”

Aida Starčević, koja se na Elbrus popela 2018. godine, opisala je ono što se s fotografija i snimaka ne može osjetiti.

“Začas se promijeni vrijeme, dignu se vjetrovi, magla se navuče. Ali ono što je bitno za svakog planinara – uvijek se moramo pripremiti za najgori scenarij. Ako bude super vrijeme, popet ćemo se i sve će biti u redu. Ali za najgori scenarij se u startu moramo pripremati.”

I njena ekipa se, kaže, na sedlu suočila s visinskom bolešću: petero ljudi je počelo povraćati. “Ali dan je bio drugačiji. Mi smo mogli sjesti, odmoriti, popiti čaja, doći do sebe – i onda krenuti dalje.”

Upozorila je i na pothlađenje: vjetar od oko 40 kilometara na sat, kaže, osjećaj temperature spušta na oko minus šest stepeni, a onaj od 70 kilometara na sat na oko minus 12.

“Kad je dan idealan, svi ti neki propusti se mogu nekako provući. Ali kad se ovako promijeni vrijeme, svaki propust i svako neznanje čovjeka može skupo koštati.”

Na pitanje koliko iskustvo pomaže, a koliko priroda jednostavno postavi granicu, odgovorila je bez oklijevanja: “Ako čovjek ne vidi metar ispred sebe, ako je mećava, led, a gore je plato na vrhu Elbrusa – lako se izgubiti, lako zalutati. Koliko god iskustva, kondicije i dobre opreme imali, ako priroda kaže ne, ja sam mišljenja da je nemoguće.”

Prognoza koja se mijenja u trenutku

Gafić je ispričao vlastito iskustvo s Mont Blanca: devet uspona, devet uspjeha – i to, kaže, samo zato što je tvrdoglavo slijedio prognozu.

“Nakon aklimatizacije, kupao sam se u bazenima dolje u Šamoniju, odmarao se i čekao lijepo vrijeme. Na te visine se ne može popeti po lošem vremenu. Ne može se ni na Bjelašnicu, maltene.”

Alispahić je kazao da je pomno praćenje prognoze pravilo njihovog društva.

“Mi smo i uz minimalnu naznaku kiše otkazivali naše pohode, ture i izlete. Obično do petka kažemo: otkazujemo, loše vrijeme. U nedjelju ujutro pogledamo prognozu – promijenilo se, apsolutno sunčano. Ali smo otkazali, upravo zato da bismo spriječili moguće posljedice. Ne želimo riskirati. Tako da su oni sigurno pratili prognozu – a dešava se, vjerujte, u vrlo kratkom roku da se sve promijeni.”

U studiju je rečeno da su brzine vjetra na Elbrusu u danima tragedije dostizale i 100 kilometara na sat, a da je najniža izmjerena bila oko 75 na sat.

“Uvjeren sam sto posto da su nevrijeme i ti momenti bili presudni – da nisu uspjeli na vrijeme reagovati. Promjene vremena su toliko brze da to niko ne može predvidjeti”, kazano je u studiju. “Kod nas su ta nevremena, uslovno rečeno, blaža. Ali na tim visinama to itekako zna biti strašno. I to ne traje sat, dva, tri – to gore traje danima.”

Ruske službe i dalje istražuju okolnosti nesreće, uključujući i pitanje je li došlo do greške u vremenskoj prognozi.