Lupoglavska tragedija, februar 1970. – u spomen našim Iliji Dilberu, Miloradu Stjepanoviću te Zijahu Jajatoviću i posebno Salihu Gafiću-Gafi.
Po prvi put objavljujemo ovaj zapisnik. Zapisnik pun emocija, nešto što je mnogo vrijedno i čuvamo sa mnogo poštovanja! 20.09.1968. godine.
U požutjelim stranicama zapisnika o osnivanju GSS stanice Zenica ne stoje samo imena i tačke dnevnog reda. Između redova, u tragovima mastila i rukopisa, žive i živjeli su ljudi. Entuzijasti. Drugovi. Alpinisti. Planinari koji su vjerovali da je čovjek najčovječniji onda kada ide prema drugome – pa makar i kroz snijeg, noć i stijenu.
Među njima posebno mjesto zauzima Ilija Dilber. Njegovo ime je zapisano velikim slovima, ali je utkano i duboko u temelje GSS-a Zenica. Ilija je pripadao onoj rijetkoj vrsti ljudi koji ne pitaju koliko je teško, nego da li se mora poći. Planina ga je oblikovala, a on je planini prilazio s poštovanjem, hrabrošću i tihom odlučnošću.
Na Prenju, toj surovoj i veličanstvenoj planini, Ilija je zajedno s Miloradom Stjepanovićem i Zijahom Jajatovićem krenuo u ono što je za to vrijeme značilo i pionirstvo i rizik — prvo zimsko osvajanje Lupoglava. Bili su veoma mladi i nisu išli da bi dokazali sebe, nego da bi pomjerili granicu mogućeg, za sve koji će doći poslije. Snijeg, hladnoća i tišina Prenja nisu ih pustili da se vrate, ali su ih zauvijek primili među svoje legende.
Njihov odlazak nije bio kraj, nego bolni početak jedne važne istine: da planina traži poštovanje, a solidarnost ljude koji će ostati budni kada drugi nestanu. Zato je godinama bilo nezamislivo da Memorijalni pohod na Lupoglav prođe bez poziva GSS Zenici — jer upravo su članovi GSS Zenica tamo položili svoje živote, a njihova žrtva postala temelj tog sjećanja i tog puta. A danas? Danas je druga priča.
Zato se s posebnom tišinom i poštovanjem izgovara ime Saliha Gafića “Gafe”. Dok su se drugi nadali, Salih je tražio. Dok je razum govorio o nemogućem, on je slušao ono unutarnje “moram”. Neumorno, danima, bez računanja umora, Salih je preko stotinu dana na Prenju tražio svoje drugove. Njegova potraga bila je više od spašavanja — bila je zavjet. Zavjet da se niko ne ostavlja, ni na planini, ni u sjećanju.
U tim traganjima, u toj boli i upornosti, rađao se pravi smisao Gorske službe spašavanja: čovjek za čovjeka, bez pitanja, bez odustajanja. Najveća i najduža potraga u bivšoj Jugoslaviji, nazvana “Tri planinara na Prenju”.
Danas, kada se listaju ti stari zapisnici, važno je znati da oni nisu arhiva prošlosti, nego živa uspomena. Ilija Dilber i Milorad Stjepanović ostali su na Prenju, ali su zauvijek sišli među ljude kroz vrijednosti koje su ostavili. A Salih Gafić je pokazao da hrabrost ne prestaje onda kada se izgubi nada — nego tada tek počinje.
Neka im je vječni mir u planinama koje su voljeli.
I neka svaki korak onih koji danas nose znak GSS-a bude tih, čvrst i dostojan njihove žrtve.
U spomen na ljude koji su započeli i na kraju osnovali GSS Stanica Zenica. ❤️
Hvala vam! Neka vam je vječni rahmet i pokoj duši!
#gsszenica
#Lupoglavskatragedija
#Prenj
#salihgaficgafa
#ilijadilber
#miloradstjepanovic
#zijahjajatovic
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010










