Iako je 2025. godina bila krizna za bosanskohercegovačku kinematografiju, film Testament Mirze Begovića pokazao se kao izuzetak koji potvrđuje pravilo, ostvarivši veliki uspjeh u domaćim kinima.
Od početka prikazivanja u oktobru prošle godine Testament je pogledalo više od 100.000 gledatelja, zbog čega se i do danas zadržao na kino-repertoaru.
Ova neovisna produkcija, utemeljena prvenstveno na ogromnom entuzijazmu scenarista i režisera Begovića i njegove ekipe, očito je pogodila nerv publike i time pokazala jedan od puteva za budući razvoj bh. filma. Nema sumnje da Testament po svojoj popularnosti među rajom predstavlja svojevrsni fenomen, koji baš zbog toga treba shvatiti ozbiljno i ozbiljno analizirati.
POSLJEDNJA FILMSKA ULOGA JOSIPA PEJAKOVIĆA
Testament je nastavak Begovićeva filma Amanet iz 2022. godine, što je još jedan izuzetak u domaćoj kinematografiji, ali ne i u Hollywoodu ili u susjednoj Srbiji. U pitanju je populistički film, koji očito želi biti komercijalan, te nije pravljen da bi dobio nagrade na filmskim festivalima, već da bi publiku privukao u kina i ostao živjeti u kolektivnoj svijesti. U tom smislu je, s obzirom na podatke od gledanosti, Begović ostvario svoj najvažniji cilj, jer ljudi nedvojbeno vole Testament.
U filmu pratimo nastavak avantura dvojice prijatelja iz sela Podstijena u okolini Zenice, dobroćudnog i ne pretjerano sposobnog Asada (Zlatan Školjić), te okretnog sitnog kriminalca Dževada (izvrsni Nusmir Muharemović). No, Begović već u prvih dvadesetak minuta, uspješno profilira još niz likovaiz njihovog sela, kao i njihove međusobne odnose, što je najbolji dio Testamenta.
U tom smislu je najupečatljiviji Josip Pejaković u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi kao stari Bego, koji je koliko okrutan prema vlastitom sinu, toliko nježan prema udovici Ani u koju je zaljubljen. Ništa manje nije impresivan ni veteran bh. glumišta Izudin Bajrović u epizodi oca ovisnog o kockanju, koji na partiji karata u seoskoj kafani izgubi, doslovno, i ovce i novce, ali i bicikl svog tinejdžerskog sina.Bajrović se u Testamentu pojavi na otprilike pet minuta, ali svaku sekundu vrhunski iskoristi, tako da odmah znamo kakvi demoni progone lika kojeg glumi.
Podstijena je prikazana kao idilična lokacija, pastorala u kojoj se skromno, ali lijepo živi, s time da Begović ne bježi ni od prikazivanja elemenata seoske zatucanosti, poput beskrajnog tračanja svih i svega, te pretjeranog guranja nosa u tuđe poslove.
Begović je dobrohotan prema svojim likovima, no zanimljivo je da bi se ista priča mogla prebaciti i u drugi žanrovski registar, u kojoj ne bi bila pitka dramedija, već maltene socijalni horor o mukama života u zatucanoj sredini u kojoj je, primjerice, zajednička vožnja Dževada i Asadove supruge Amineu njegovom autu dovoljan povod da se počne naveliko tračati kako su započeli aferu iza Asadovih leđa.
U ideološkom smislu je Testament za moj ukus ipak previše konzervativan film, koji ne propituje opresivne patrijarhalne odnose koji vladaju u Podstijeni, a jedan od najvećih nedostatak filma je slaba pofiliranost skoro svih ženskih likova.
Asadove majka i supruga ne postoje mimo odnosa s njim, dok je jedini svijetli izuzetak konobarica Jelica (fantastična Adna Kaknjo), koju Asad upoznaje u Zenici nakon što se uspije zaposliti u Željezari. Jelica je poštena i pragmatična žena, koja uspješno navigira muški svijet kafane, te se odlučno nosi s hrpom često pijanih mužjaka. Ona je, uz Dževada, najkompleksniji lik Testamenta, pa sam na pola priče zaključio da bih mnogo više volio gledati film u kojem su njih dvoje protagonisti, a ne pasivni i dosadnjikavi Asad.
TEHNIČKI IZNENAĐUJUĆE DOBAR FILM
Danak trenutnoj konzervativnosti i pomodnosti svakako je i idealizirani lik seoskog hodže, koji je prikazan kao glas razuma i tolerancije, koji jedini u selu upozorava da se ne trača i podržava Begino ašikovanje s udovicom Anom.
U tehničkom smislu je Testament vrlo dobro napravljen, te naročito treba pohvaliti direktora fotografije Nevresa Softića, koji ostvaruje i nekoliko doista prelijepih kadrova seoske idile u Podstijeni. Uvjerljivo je rekreirana i Zenica iz 1990. godine, kada je smještena radnja filma, što je zasluga scenografkinje Sabine Trnke, koja je s malo sredstava uspjela napraviti puno u dočaravanju perioda kasnog socijalizma.
U odnosu na Amanet, Testament predstavlja značajan napredak za autora Begovića, ali se u filmu vide i neke mane koje je bilo lako izbjeći. Na primjer, važan element zapleta je to što su Asadu ostala još dva ispita na fakultetu, ali nikako da diplomira, no nikako ne saznajemo šta on tačno studira, a to je mogla riješiti jedna rečenica dijaloga.
Neke od peripetija se događaju samo zato što dva lika nisu u stanju normalno međusobno razgovarati, pa je zato kratkotrajni prekid Asada i Amine zbog njegova (drugarskog) odnosa s Jelicom nategnut i neuvjerljiv. Imamo i neke neuvjeljive dijaloge, te fore koje nisu smiješne koliko Begović misli da jesu, ali ono što kod gledatelja traži najveću suspenziju nevjerice je to što se starost glavnih likova Asada i Dževada ne poklapa s godinama života glumaca.
Prema ono što saznajemo u filmu, dvojica prijatelja iz Podstijene su u srednjim ili kasnim dvadesetima, dok ih glume glumci rođeni 1988. i 1983., koji su sada u kasnim tridesetim i ranim četvrdesetim godinama života. Pritom je naročito dobar Muharemović kao Dževad, ali se na njemu vidi da je najmanje deset godina stariji od lika kojeg glumi.
Testament se u estetskom i tematskom smislu naslanja na tradiciju srpskog seoskog filma, poput recimo Ivkove slave Zdravka Šotre iz 2005., koja je također bila veliki hit u kinima. Nedavno preminuli klasik srpskog populističkog filma Šotra bi u tom smislu mogao biti dobar putokaz za budući autorski razvoj Mirze Begovića, koji neupitno ima talent za režiju i strast za benevoletno prikazivanje života tzv. malih ljudi.
Testament pokazuje se kompetentan i publici privlačan film može napraviti i mimo standardnih načina, tj. fondova za kinematografiju i međunarodnih koprodukcija, što bi trebalo ohrabriti i druge domaće filmske autore da krenu tim putem, jer zainteresirana publika očito postoji.
Begovićev film na trenutke ima i amaterski štih, ali nikada nije diletantski. U svakom slučaju, sa zanimanjem očekujemo sljedeći film Mirze Begovića.
Izvor: valterportal.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
