Lukavci će odmah pomisliti na Kazneno-popravni dom Zenica iz popularne pjesme, a mene je osim poznatog zatvora puno više zanimao turistički potencijal Zeničko-dobojskog kantona.
Još dok smo automobilom klizili autocestom do bratske BiH, mislima mi se vrtjelo puno slikopisa o gradu s puno povijesti i industrijskom tradicijom koji je u bivšoj Jugoslaviji opisivan kao “sivi industrijski grad”.
Ali turizam se počinje buditi i sve sivo postaje zeleno, a ljudi kao ljudi, ne mogu se promijeniti, baš kao ni burek!
U tom i jest turistički potencijal usnulog grada sa sto tisuća stanovnika u dolini rijeke Bosne, samo sedamdesetak kilometara od Sarajeva, s kojim je povezan i željezničkom prugom.
I sve sam počeo kavom, nekako mi je postalo logično da s njom sve počinje, a završi s nečim tradicionalnim, a tradiciju ne bi trebalo mijenjati.
A što ćeš tamo, upitala me sarkastična kolegica komentirajući moje putešestvije i buduća “priključenija” (crkvenoslavenska riječ za pustolovinu, događaj) uz rijeku Bosnu.
Znao sam da me neće dočekati hotelska soba s džakuzijem i privatnom sobaricom, ali nisam znao da ću dobiti tako širok osmijeh i nadnaravnu ljubaznost recepcionarke hotela City Code.
Konobare bi još mogli malo podučiti ljubaznosti i osmijehu, ali optimističan sam i oko toga.
Na zeničkom području pronađeni su artefakti stari više od četiri tisuće godina iz bakrenog i brončanog doba.
Austro-Ugarska je nanjušila profit, gradi prugu 1879. i godinu dana poslije – rudnik ugljena pa željezaru (1892.).
Tako je Zenica postala jedna od najvećih čeličana u Europi i simbol teške industrije u Jugoslaviji.
Dok guštam u sirnici, čitam kako imaju devet nacionalnih spomenika, od kojih prednjači srednjovjekovna tvrđava Vranduk ponad grada.
Najstarija džamija je Sultan-Ahmedova (Čaršijska) s pisanim tragovima o obnovi oko 1506., a onda se pretpostavlja da je i starija.
Gradska je sinagoga iz 1907. u neomaurskom stilu jedna od arhitektonski najljepših objekata u gradu i podsjetnik na nekadašnju židovsku zajednicu u gradu, koja još uvijek postoji.
Ni sporta ne manjka. Stadion Bilino polje baza je nogometne reprezentacije BiH, a NK Čelik trostruki je prvak države od 1990-ih i dvostruki osvajač Kupa BiH.
Nitko ne zaboravlja osvojene međunarodne kupove, poput Srednjoeuropskog i Intertoto kupa.
Osjetio sam puls ljudi koji vole život i šetnju, a i finu nedjeljnu jutarnju kavicu.
Svaki Zeničanin zna što je Lamela, jedna od najviših stambenih zgrada u Bosni i Hercegovini, koja kao da se polako raspada, ali je odličan lokalni orijentir ako se čovjek izgubi u bespućima zbiljnosti u potrazi za Kamberovića poljem, velikim gradski parkom u blizini.
Nisam trčao parkom, ali mnogi jesu.
Zenica, na radost budućih turista, postaje grad glazbe, kazališta i umjetnosti.
Svakako bih preporučio dvodnevni izlet jer mislim da grad to zaslužuje, a i nije tako daleko od Hrvatske, samo nekoliko sati.
Noćenje s doručkom može se pronaći za pedesetak eura, a nemojmo zaboraviti da su cijene u restoranima u susjednoj državi dosta niže od ovih naših.
U brojnim se supermarketima može obaviti i kvalitetna kupnja, samo dobro pazite na one upute što se smije kupovati, a što ne.
Ukratko, sve ono što valja i što je jeftino, zabranjeno je unositi u EU, to je nama naša borba dala.
Dok sam odlazio iz Zenice, zatvor me pozdravljao, zidovi su bili visoki, baš kao i magla.
Sljedeća mi je destinacija bila gradić Visoko, a potom Kakanj, Vareš, Zavidovići, Tešanj i Maglaj.
Ako Alah da, zora će mi svanuti u Tešnju, a svoje ću priče ispričati u sljedećim Putničkim svaštarijama.
Dat ću vam još nekoliko razloga da u svoja buduća putovanja ubacite i ovaj dio svemira i pustite da vas vode – dva druga, sevdah i ćeif.
Autor i foto: Slobodan Kadić, Glas Slavonije
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
