Šta je nama Nermin Šabić, čuveni izdanak Čelikove nogometne škole?
Svima koji su imali priliku pratiti njegove nastupe u najjačem sastavu ikada zagrebačkog Dinama u periodu kasnih 90-tih, reprezentaciji Bosne i Hercegovine ili zeničkom Čeliku, Nermin Šabić je rasni fantazista, nogometaš sa teledirigovanom preciznošću pasa, poznat po razornim dalekomentnim projektilima, lider u svlačionici, jednostavno prekaljeni as vanserijske tehnike. Dakle, to je Nermin Šabić suhim nogometnim faktima, ali i dalje ostaje neodgovoreno pitanje šta je nama Nermin Šabić?
Dakle, Nermin Šabić je po okončanju fudbalske karijere formalno imenovan za prvu perjanicu kluba, ono što je na terenu već i bio: sportski direktor Nogometnog kluba Čelik, a potom i direktor kluba, kažem, nekima je poznat i po tim ispadima. Da, zeničani ovo mahom tretiraju kao ispade, jer je riječ o neslavno okončanim kratkotrajnim avanturama, koje zagriženi fanovi doživljavaju kao pokušaje ljubavne afere sa političkim i inim mešetarima, koji se tako valjda dese u životnim trenucima labilnosti i najjačih karaktera. Tako ja to romantičarski tabloidno posmatram i potkrepljujem uporednim primjerom da je i vječnom kapitenu, Il Capitanu rimske vučice, Francesco Totti-ju je brak krahirao po okončanju blistave neumrljane fudbalske karijere. Poveznica nategnuta, ali uspijeva u romantičarskom zanosu.
Dakle, nekima je poznat po trenerskoj karijeri koja je uslijedila, nekima kao tv komentator, nekima kao političar u pokušaju, a nekim kao osnivač omladinskog fudbalskog kluba Tempo i “privatni upravnik” sportskog igrališta zeničke Industrijske škole.
Velim, čovjek ima kao što vidite širok raspon profesionalnih interesa u kojima, hajmo to ublaženo zaključiti, nije bio podjednako uspješan. Sve ovo kazivam, a i dalje ništa ne ostaje kazano o tome šta je nama Nermin Šabić?
Nama je Nermin Šabić datum, vječan i nepromjenjiv! Neutralnom čitaocu nejasno, pa da objasnim.
Da bismo se razumjeli o čemu pišem, moram vam to dočarati prigodnim ambijentom i sve će vam biti jasno.
Školsko zvono u Prvoj zeničkoj gimnaziji se oglasilo. Veliki odmor je završio. Vrijeme je za dvočas engleskog jezika, tiradu besprizornog utjerivanja prinudnog strahopoštovanja odjeljenju budućih intelektualaca. Školska godina se približava kraju, zaključivanje ocjena je na pomolu, a odjeljenje IV-3 društvenog smjera ni brige, ni pameti. Šta ćemo postati, prepuštamo spletu životnih okolnosti. Nas ne muči profesorica svojim monolozima i ispraznim prijetnjama o značaju godišnjeg kontrolnog testa, o kojem ovisi konačna ocjena.
Ne! Mi smo intelektualci u povoju i mi znamo da puca iz prazne puške, jer nas ne muče svakodnevne školske brige, to će biti i proći.
Sve će biti i proći, ali mi znamo, sve bude i prođe, samo je Čelik vječan! I zato, u ruksaku se nalaze ukupno dvije sveske, jedna za cjelokupan nastavni proces (multipraktik sveska sa kombinacijom svih školskih predmeta) i jedna sveska za detaljnu analizu Čelikovog sastava, projekcija budućih rezultata, taktičkog seciranja predstojećih protivnika i doprinos buduće intelektualne kreme grada taktičkim brigama čelikovog stratega Ive Ištuka.
Da li Jasmina Burića Libeta okružiti stamenim bedemom u odbrani kao što je Elvedin Beganović i Bojan Marković, da li protočnost lopte ka fazi napada osigurati probojnim Mladenom Jurčevićem na desnoj strani i lijevonogim pandanom Lakijem na suprotnoj strani nogometnog igrališta.
Šta uraditi da se nahrani sa dovoljnim brojem lopti golgeter Emir Hadžić, da li Fenanu Salčinoviću dati veći slobodni prostor za kombinatoriku, da li se opredijeliti za mlađe zeničke snage u veznoj liniji i podsticati forsiranje izdanaka omladinske škole ili prihvatiti da se podlegne izazovu inih korpulentnijih ali znatno starijih, raubanih igrača.
Sve se propituje, jedno se zna: Šaba je kapiten i Šaba je 10, njemu se svaka lopta daje, od njega se lopta ne traži, njega se ljubazno moli za pas, a on će već odlučiti šta da uradi, jer s njim sve počinje i završava!
Kombinatorike prekida su jednostavnija procedura, Šabin je korner, Šabini su slobodni udarci, Šabin je i početni udarac, kao i penali, sve ako to želi neka mu, malo li je i to, a Šabini su i udarci namijenjeni za najkreativnije i najagilnije gostujuće igrače, po principu pozdrava dobrodošlice u grotlo Bilinog. Onima među vama koji se mogu preneraziti na ove udarce, da vas podsjetim.
Dakle, nešto kao u afričkim savanama, Šaba je lav, kralj šume i kada se odvažna antilopa drzne da protrči kroz lavlji teritorij, lav se nakon cjelodnevnog sna budi i energično usmjerava svom silinom pokreta ka naivnom maksumčiću antilope da nas sve podsjeti zašto je baš on kralj šume, a antilopa to nije i zato po zakonima prirode treba da ustukne ako ima sreće, a ako ne, bože moj, priroda je pokazala svoje okrutno lice, a zakoni prirode se ne propituju.
Sve se to u ovoj razrednoj zajednici IV-3 do u tančine secira, da li ćemo i dalje prihvatati taktiku Ive Ištuka o ključnih prvih 15 ho-ruk minuta nošenih frenetičnom zeničkom publikom koja će utjerati strah u kosti protivnika i koji će, dok se stignu prebrojati sve preživjele gostujuće antilope na terenu, imati priliku da pogledaju i na semafor na kojem će ugledati dva za domaćina, nulu za goste.
Velim, imalo se vremena na nastavi za marljiv i predan rad na najvažnijim stvarima u životu buduće intelektualne kreme društva, reklo bi se kakvo društvo takva i budućnost.
Međutim, zaokupljeni strateškim pitanjima Čelikove sudbine, uočavamo da profesorica u zanosu potenciranja značaja kontrolnog testa za našu budućnost, proziva dežurnog učenika na brisanje table kako bi se kredom mogle prenijeti bitne tehničke upute izrade kontrolnog rada na tablu. Dok si rekao: Šaba 10, dežurni učenik je krenuo svježom spužvom brisati tablu, sve do gornjeg desnog ugla, koje u nekim neopterećenim običnim odjeljenjima predstavlja prostor u koji se upisuje datum!
Tada pogled u gornji ugao table, pogled u profesoricu, pogled u ostatak učionice, pogled u cijeli razred i konačno pogled u pod. Ovako 10 puta (sa razlogom jer Šaba je 10) krug se prođe po učionici i potom profesorica izbezumljena u naletu bijesa zahtijeva objašnjenje zašto se ne briše samo ta jedna pisanija u gornjem desnom uglu table, kada je sve već obrisano. Dežurni, zamuckujući drhtećim glasom odgovara, pa ova-aj, misli-im, pa ponovno pogled u cijelo odjeljenje, misliiim, paaa: Šaba 10!
Profesorica preneražena konstatuje da ona vidi šta piše u vrhu table i da to ne odražava zahtijevano: današnji datum, ali da ne traži objašnjenje šta piše, već obrazloženje zašto se to ne briše?!
Pa ovaaaj, nastojeći da ponudi što precizniji odgovor dežurni učenik odgovara, miislim mogu ja, to, ovaaj, mooždaa iii-zbriii-saa-ti (učionicom već odzvanja kašalj odjeljenja koje podsjeća dežurnog učenika da možda izbor riječi nije optimalan i da promisli o posljedicama neadekvatnog izražavanja, za karijeru jednog budućeg intelektualca, ne za nešto drugo naravno, tipa fizičkog integriteta). Mislim profesorice, veli on njoj, mogu kažem, mogu ja to izbrisati, mislim možda. Ali da budem precizan do kraja, nemamo ni Vi, a ni ja ništa od toga. Jer mi smo ipak intelektualci, zalud je nešto raditi ako je efekat nepostojeći.
Profesorica svjesna da se tirada brisanja table pretvara u agoniju koja prijeti da ugrozi provođenje njene misije, upozoravajući dežurnog učenika na moguće posljedice odbijanja postupanja po naredbama profesorice, kreće prema spužvi, da samostalno izvrši zadatak.
Dežurni učenik izmičući spužvu iz domašaja rukohvata profesorice, zapomaže zazivajući racionalan pristup našeg intelektualnog autoriteta u liku profesorice, uz ključnu opasku: profesorice, možda, dakle kažem možda, ništa ne tvrdim, možda Vi možete probati da to izbrišete, ali ma koliko Vi to brisali, kakva je vajda od brisanja, kada će to po brisanju već samo biti ispisano na identičnom mjestu. To je jedini ispravan datum u ovoj učionici!
Profesorica zgranuta bogohulnim pristupom ukazuje da se dežurni učenik ne bi trebao igrati sa svojom budućnosti takvim pristupom, jer je nemoguće da se po brisanju te sentence Šaba 10, parola, a ne datum, ponovno samostalno ispisuje, pa dijete drago u Gimnaziji smo, ne igraj se indoktrinacije.
Učenik konstatuje da on ne bi zazivao moguće posljedice pokušajem brisanja, ali ako profesorica insistira, on joj neće stajati na putu vlastitog zazivanja zle sudbine nepoštovanjem osnovnih principa Šabizma.
Elem, principom pametniji popušta profesorica je shvatila da bi se agonija mogla pretvoriti u besjedu, pa je logikom ispruži se koliko ti je krevet dug, iskoristila prostor ostatka table za tehničke napomene za izradu kontrolnog godišnjeg testa.
Svi smo dobili test i nastavili sa radom puni dvočas. I sad ja ne znam kako je to dalje išlo, ali se sjećam jasno kao vedar dan da sam svaku praznu kolonu ispravno popunio.
Naredne sedmice sjećam se da su pristigli rezultati kontrolnog testa i da je profesorica na pomen moga imena, znakovito i ljutito podigla obrvu, usmjerila značajan pogled ka meni i strogo saopštila: a šta da kažem koja je ocjena, kada se na deset zadataka sa po deset traženih odgovora na svako pitanje, odgovori sa 10×10 popunjenih rubrika za odgovor, riječima: Šaba 10!
Ja se ne ne mogu sada prisjetiti svih detalja, ali tačno znam da sam izjavio da mi ocjena za znanje nije nužna za saopštenje, a da mi je potpuno jasno da sam sve rubrike popunio na jedini ispravan način, jer drugi nije niti postojao, to je bila moja dužnost, da radim! Mene ako se sete sete, ako se ne sete, ja ću živjeti mirno sa spoznajom da sam jedan kontrolni test misteriozne jednačine, uradio baš kako mu i dolikuje 10 x 10 nepoznatih je Šaba 10.
Druga stvar koju i sada jasno vidim, kao i tog dana, je blješteća svjetlost ostataka bijele krede na maslinasto zelenoj boji dotrajale table koja i dan danas krasi učionicu na prvom spratu Prve gimnazije u Zenice, u kojem je nekada stolovalo odjeljenje IV-3.
I dan danas, prebrisana s lijeva na desno i s desna na lijevo, hiljade puta (tj. 10x10x10 puta), nije umanjena blistava jasnoća bijele boje u gornjem desnom uglu table, koja se samoobnavlja uprkos svim mrljama koje su je pogodile od 2010 godine u vidu raznoraznih funkcija koje je naš junak obnašao a koje su prijetile da joj naruše boju, ništa je nije moglo narušiti ili izbrisati, jer je za sve zasluge na terenu i pečat mladosti jednoj zeničke generaciji ostala ta vječna, neizbrisiva vremenska odrednica od koje sve počinje i sve završava u toj učionici: Šaba 10!
p.s. možda, kažem samo možda, je neko danas i promijenio datum u svom neznanju na tom mjestu, ali je zaboravio tri stvari: 1. da time ne može promijeniti činjenicu da je tu stolovao jedan razred koji je stvorio uvjerenje da je dana 21. decembra 1973. godine stvoren preduslov za Šabizam, koje je odjeljenje IV-3 Prve gimnazije 2008. godine počelo da štuje konsenzusom kao zvanično priznatu herezu – kao naše nadri religijsko gimnazijsko opredijeljenje; 2. da je 21. decembar bio uveden kao praznični dan osnutka Šabizma naše male, ali čvrste zajednice, koji smo tretirali neradnim danom našeg odjeljenja; 3. da ma koliko brisali, nema potrebe pisati nešto što je u kamen, identitet i sudbinu urezano, Šaba 10 je jedini tačan datum u toj učionici.
AUTOR:
Demirel Delić, šef kabineta Predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine,
stavovi autora predstavljaju isključivo lične stavove.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
