U dalekoj savani, pod nebom prošaranim zlatnim zvijezdama, živi slon Lumbo. On je ogroman i veoma lijep – s dugim bijelim kljovama i ušima koje se njišu kao lepeza dok hoda ili trči.
A savana?
Šta je to savana?
Savana je prostrano mjesto puno trave, šumaraka i drveća i u njoj žive životinje poput lavova, zebri, žirafa i slonova.
Lumbo je poseban, drugačiji od svih životinja koje ste upoznali. Uvijek je nasmijan, u pokretu i spava veoma kratko. Dva sata sna su mu dovoljna da napuni energiju i nastavi veselo igru ili potragu za hranom.
Jedne večeri, dok se mjesec nježno ogledao u rijeci, mali zečevi ga upitaše:
„Lumbo, zašto ti spavaš tako kratko?“
Slon Lumbo se nasmiješi i reče:
„Zato što mi, slonovi, moramo jesti skoro cijeli dan! Toliko smo veliki da dnevno pojedemo i do 150 kilograma trave, lišća i voća. A kad malo odspavamo, opet se probudimo gladni.“
„A šta radiš kad ne jedeš?“ znatiželjno upita ptica.
„Volim se kupati u blatu!“ nasmija se Lumbo i zakorači prema rijeci. „Blato mi hladi kožu i štiti je od sunca i komaraca. To je moj čarobni kaputić!“
Tada s drveta sleti mudra sova i upita tihim glasom:
„Lumbo, odakle ti tolika snaga i sreća? Kada god te vidim ti si odlično raspožen!“
Slon podiže surlu i reče:
„Naša snaga nije samo u hrani. Slonovi imaju čudesno pamćenje – zapamtimo put do izvora vode i nakon mnogo godina, a svi znamo koliko nam je voda važna i kada kilometrima odlutamo, sjetimo se pored kojeg drveta treba skrenuti i pronaći vodu. Imam divnu porodicu i prijatelje i to je ogroman razlog za sreću. Mi slonovi smo jako vezani za porodicu. Živimo u krdu, pomažemo jedni drugima i nikad ne ostavljamo svoje mališane same. Slončiće majke hrane mlijekom, a svi odrasli paze na njih. To je kao da imaš 10 dadilja. I znaš šta još? Naša surla ima čak 40.000 mišića – s njom dišemo, pijemo vodu, sviramo, grlimo i igramo se!“
„Zato ti je osmijeg uvijek na licu. Imaš puno onih koje voliš i koji te vole“, reče sova.
„Tako je,“ odgovori Lumbo. „Moje nasmijano lice i dobro raspoloženje dolaze od ljubavi moje porodice, prijateljstva i igre. To je moja tajna!“
Zečevi su skakutali oko njega, ptica je zapjevala, a sova raširila krila. I dok je savana tonula u noć, Lumbo je nastavio svoj put – noseći u srcu najveću čaroliju od svih: radost i znanje koje je nesebično dijelio.
I tako nas je slon Lumbo naučio da je veoma važno biti okružen onima koje voliš i koji te vole, jesti dobro i uvijek se smijati. Svaki obrok pretvorite u malu svečanost jer nam hrana daje energiju i dobro zdravlje.
Čiča Miča, gotova je i ova Teta Čarobnicina priča.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
