Jedan dan u Tešnju: GRAD GDJE HISTORIJA DIŠE, A SADAŠNJOST BLISTA
— Pod vedrim septembarskim nebom, udruženje građana „Baton“ iz Zenice, organizovalo je ekskurziju za zaljubljenike u bosansko kulturno naslijeđe, ka Tešnju — gradu koji se sve češće opisuje kao jedan od najautentičnijih kulturnih dragulja Bosne. Cilj ekskurzije bilo je jednodnevno putovanje kroz slojeve historije, duhovnosti i osmanske urbane arhitekture koje ovaj grad nudi u izobilju.
Po dolasku u Tešanj, prva stanica bio je grob Muse Ćazima Ćatića, pjesnika čiji stihovi i danas odzvanjaju u bosanskoj književnosti. Rođen 1878. godine, Ćatić je u poeziju unio mistiku, senzualnost i duboku emotivnost, ostavivši iza sebe opus koji prkosi vremenu. Lokalni vodič, s neobičnom revnošću, iznosio je mnoge detalje Ćatićevog “boemskog” života — ponekad i više nego što je publika željela čuti o nekonvencionalnom životnom stilu ovog čuvenog pjesnika.
Sljedeća destinacija bila je Ferhad-begova džamija, poznata i kao Čaršijska, sagrađena 1558. godine. Njena prostranost, kamena munara i otvoreni trijem svjedoče o klasičnoj osmanskoj arhitekturi Bosne. Džamija je preživjela spaljivanje tokom vojnog pohoda Eugena Savojskog 1697. godine, kao i oštećenja tokom agresije 1990-ih. Danas, obnovljena i dostojanstvena, odiše duhovnim skladom — njezina bogata kaligrafija, ornamentika, rezbarije, i svjetlost koja prodire kroz prozore, stvara gotovo meditativnu atmosferu.
Nedaleko odatle, Tabačka džamija nudi drugačiju priču. Podignuta od strane obrtnika koji su se bavili štavljanjem kože (tabaka), ova džamija je nastala iz njihove potrebe za prostorom u kojem mirisi tabačkog zanata ne bi ometali molitvu drugih – čime ovo molitveno mjesto svjedoči o sofisticiranom odnosu prema higijeni i estetici sakralnog muslimanskog prostora u čaršiji osmanske Bosne.
Ekskurzija je obuhvatila i obilazak Hamza-begove (izgrađena 1540.), Avdipašine (izgrađena 1640.) i Harman-Krndija džamije (izgrađena 1863.) — zdanja podignuta u različitim stoljećima, ali ujedinjena duhovnom funkcijom i arhitektonskim kontinuitetom. Tešanjske džamije nisu tek mjesta molitve; one su kameni rukopisi prošlosti, svjedoci vremena u kojem je duhovnost oblikovala urbani prostor.
Za razliku od religijskih objekata, u Eminagića kući, begovskoj rezidenciji iz 19. stoljeća, posjetioci su zakoračili u svijet aristokratske obiteljske svakodnevice. Rezbareni drveni stropovi, ćilimi, mušepci, musandere i divani, te bogato ukrašene zemljane peći, evocirali su prizore iz slika Omera Mujadžića (jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća) posebno njegovu „Bosansku sobu“ iz 1939. — slikarovu nostalgičnu reminiscenciju djetinjstva u Krajini koja se smatra klasikom hrvatske likovne umjetnosti.
Na kraju dana, Tešanjska tvrđava — monumentalna i tiha — dočekala je posjetioce. Njeni bedemi, čija historija seže u srednji vijek, pružaju panoramski pogled na grad. Džamije, kuće i čaršija stapaju se u jedinstvenu sliku, dok tvrđava u sebi sadržava i muzej koji nudi uvid u brojne artefakte iz različitih perioda bosanske povijesti. Tvrđava, muzej i pogled s nje kao da bude viziju prošlosti i sadašnjosti u harmoničnom dijalogu.
Međutim, ono što je meni ostalo urezano u sjećanje, nije samo arhitektura i umjetnost, već duh grada. Tešanj, za razliku od mnogih bosanskih sredina koje se bore s ekonomskom stagnacijom, djeluje kao grad u procvatu. Njegove ulice odišu životom i prosperitetom. Tešanj ne samo da čuva svoju historiju, već je aktivno oblikuje.
Autor: Dr. sc. Asim Delibašić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
