Bosna i Hercegovina je, statistički gledano, među najmanje zaduženim zemljama u našem regionu, pa i u Evropi i kad slušate predstavnike vlasti, oni se time diče.
U njihovom “ružičastom svijetu” to jeste tako, ali šta je stvarno stanje, šta se desi kada skinete ružičaste naočale?
Stručnjaci kažu da ekonomije u regionu, u našem susjedstvu, nisu bogate, razvijene i uspješne i da poređenje s njima nije nešto čemu Bosna i Hercegovina treba težiti. Po statistici, u svijetu, dugo već najveći javni dug ima Japan, a to je jedna od najrazvijenijih i najurednijih svjetskih ekonomija.
Visina duga nije važna koliko jeste važna struktura tog duga, a Bosna i Hercegovina se već dugo zadužuje kako bi “krpila” budžet.
Javni dug BiH 13,738 milijardi KM
Javni dug Bosne i Hercegovine iznosi 13,738 milijardi KM, što je otprilike 28 posto BDP-a, koliko je iznosio na kraju 2024. godine i kako statistike kažu u najboljoj je poziciji u regionu.
Iako zvanični podaci o javnom dugu za 2025. godinu još nisu objavljeni, a u drugim državama okruženja djelimično jesu, poređenja kažu da je BiH pet puta manje zadužena od Srbije (76 milijardi KM ili 47 posto BDP-a), sedam puta od Hrvatske (96 milijardi KM ili 57,6 posto BDP-a), Albanije i Sjeverne Makedonije 55-56 posto BDP-a. Daleko smo i ispred Crne Gore, koja, iako je na kraju marta ove godine imala javni dug nešto veći od osam milijardi KM, to je čak 56,9 posto BDP-a.
Statistika i stvarnost
Igor Gavran, ekonomski analitičar, ističe za Faktor da je statistički tačno da je BiH najmanje zadužena u regiji, ali da je tu važno je naglasiti nekoliko činjenica.
– Ekonomije u našoj regiji nisu bogate, razvijene i uspješne i poređenje s njima nije nešto čemu trebamo težiti jer je skoro kao poređenje dva entiteta u BiH od kojih nijedan nije uspješan. Također, kada pogledamo statističke podatke, najveći javni dug u svijetu već dugo vremena ima Japan, koji je jedna od najrazvijenijih i najuredenijih svjetskih ekonomija. Njima taj javni dug nije nikakva prepreka, jer je njegova struktura povoljna i najvećim dijelom su povjerioci domaći subjekti. Ako bi vjerovali našim vlastima koje se hvale visinom duga, onda bismo trebali vjerovati i da je BiH uspješnija od Japana – objašnjava Gavran.
Tvrdi kako je sama visina duga puno manje važna od njegove strukture i održivosti.
– Naprimjer, uzmite dva pojedinica od kojih jedan za isti iznos kredita izgradi fabriku, zaposli radnike, stvara novu vrijednost i ostvaruje prihode, a drugi taj iznos potroši na kladionici ili možda kupi jahtu. Jasno vidimo da isti iznos duga utrošen na pravi način može biti pozitivan znak jer “oplodili” smo taj novac i osigurali da ga vratimo u narednom periodu, a da nam više nikakvi krediti ne trebaju, jer stvaramo novu vrijednost. Ili u drugom slučaju, to znači da idemo ka bankrotu pošto smo “proćerdali” sve i ne možemo ga ni vratiti bez novog kredita, a kamoli stvarati bilo šta. E nažalost, BiH je ovaj loš primjer gdje se olako zadužujemo, po nepovoljnim uvjetima, velikim dijelom izvan BiH, pa zavisimo od stranih povjerilaca i taj novac jednostavno nestane u budžetskim provalijama, nenamjenskom trošenju i korupciji – ističe Gavran.
Dodaje da je zato svaka marka duga u BiH teža i bolnija od miliona i milijardi duga neke uređene ekonomije gdje se njime upravlja na pravi način, a sredstva koriste za najpotrebnije i najkorisnije namjene.
– Ko god vraća jedan kredit drugim kreditom, bez stvaranja nove vrijednosti i smanjenja potrebe zaduživanja – pojedinac, kompanija ili država, tone sve dublje i ide ka bankrotu – zaključuje Gavran.
Loše stanje
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, za Faktor ističe da sam iznos zaduženosti jedne zemlje nije dovoljan parametar za ocjenu stanja u njenoj privredi.
– Pitanje je koliko i u kojoj mjeri su budžeti jedne države razvojni, a koliko potorošački? Po onome što možemo da vidimo, kod nas ne postoje fondovi za razvoj privrednih društava i u toj cijeloj priči sve je usmjereno ka potrošnji u javnom sektoru, a ništa za privredne podsticaje ili ekonomski razvoj.
Suština svega toga je da, kada bismo ušli dublje u analizu, ne samo šta je zaduženost u odnosu na bruto domaći proizvod, već kolika je kupovna moć građana, koliki je broj zaposlenih u odnosu na broj penzionera, dakle neki mnogo realniji podaci bi pokazali da smo u vrlo lošoj poziciji i lošem stanju, a da na tome, naše vlade ništa ne rade – ističe Pavlović.
Kaže da je najveći problem što smo praktično okrenuti prema uvozu, a ne razvoju domaće proizvodnje i ono malo sredstava što bi trebalo da se odvaja za privredni razvoj, ne postoji.
Tvrdi da vlasti u BiH ne vode račuan o ambijentu u kojem se BiH nalazi.
– Veliki problem je u Evropi, zatim carine koje uvodi Amerika, pad porudžbina, mnogo je situacija gdje se moraju angažirati ministarstva privrede i vlade da bi mogli sačuvati proizvodnju – objašnjava Pavlović.
Navodi i primjer firme iz Mrkonjić Grada, gdje je direktorica tražila pomoć od općine i Vlade zbog toga jer je ta tvornica koja se bavila proizvodnjom sirovina za izgradnju visokih peći, trošila mnogo struje u proizvodnji i da je rast cijene struje doveo do toga da su ugasili fabriku i otpustili 100 ljudi.
– To je posljednja firma koja je radila u Mrkonjić Gradu – ističe Pavlović, te dodaje da vlast ništa nije učinila da im pomogne.
Politika i privreda
Naglašava da živimo u ambijentu koji je vrlo složen, a predstavnici vlasti se bave politikanstvom jer, kako navodi, očigledno ne znaju ništa o privredi, niti ih to interesuje.
Kaže da BiH nije u nivou opasnosti da je pred bnakrotom zato što je situacija takva da je u BiH prisutna relativno visoka štednja, odnosno depoziti građana.
– Ono što je opasnost i može se desiti jest da kreditori počnu da obustavljaju finansiranje projekata i zbog toga je Evropska komisija prisilila entitete da na poseban račun izdvajaju po 25 feninga svakog mjeseca od goriva kako bi to bila sigurnost da će se krediti vraćati – objašnjava Pavlović.
Navodi još jedan primjer kada je u pitanju Plan rasta koji BiH nije ispunila, te ističe da zbog toga gubi deset posto od granta EU-a koji iznosi milijardu i 70 miliona eura.
– Imamo rok do 30. septembra pa ako do toga ne ispunimo obavezu, gubimo još deset posto, a za to niko ne odgovara. Zamislite da vi napravite štetu u firmi i niko vas ne pita zašto ste napravili štetu. To se ne dešava ljudima u politici i na funkcijama – zaključuje Pavlović.
Autor: faktor.ba
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
