U Bosni i Hercegovini prošle je godine na lijekove potrošeno više od milijardu maraka, a najveći dio otpada na lijekove za smirenje, antidepresive, antipsihotike i terapije za onkološke pacijente.
Dok raste potrošnja, nema jasne statistike o mentalnim oboljenjima, niti nacionalne strategije za njihovo liječenje. Istodobno, pacijenti s karcinomom ostaju bez osnovnih lijekova.
Kažu neki ljekari da je karcinom bolest duše. Statistike Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH pokazuju kako građani iz godine u godinu troše više i to za 100 miliona KM upravo na lijekove za onkološke bolesti, sredstva za smirenje i antidepresive.
Efikasniji lijekovi
“To su male pare kakvo nam je stanje, treba više para, ustvari treba efikasnijih lijekova je r stresno je, ja kad gledam, da li jedan drugi ili treći ne bih otišao ujutru, nego odmah večeras. I malo je to para, morat ćemo pojačati efikasnije neke lijekove, ja pođem u Dom zdravlja moram tri leksilijuma popiti”; “U kakvom smo stanju? U deperesiji, svi.”; “Tako nam je u sistemu, devalviralo je mnogo stvari”, samo su neki od komentara građana.
Devalvirale su vrijednosti, otuđili smo se jedni od drugih, živimo lažne živote na društvenim mrežama i pod stresom trčimo za golom egzistencijom. Kada tome dodamo stalne tenzije, nesigurnost i paniku koju proizvode političari dođemo do cifre od milijardu KM za lijekove.
Vladimir Vasić, sociolog:
“Mi obični građani smo posljedica neuravnotežene i neusklađene politike u BiH. Ovi ljudi koji vode ovakav sistem bilo bi pravo čudo da su psihički stabilni. Mislim da bi trebali da mijenjamo ove ljudi koji su nas doveli do toga da prije jutarnje kafe pijemo tabletu za smirenje jer biti smiren u ovakvom društvu bilo bi pravo čudo.”
“Kada oboli duša, pati i tijelo”
Potrošnja lijekova za smirenje i antidepresiva u Bosni i Hercegovini je, prema posljednjim objavljenim podacima Agencije za lijekove BiH, porasla za 40 posto u posljednjoj deceniji. Samo u 2024. godini je prodano ovih lijekova u vrijednosti od više od 32 miliona maraka. Jedino dobro u ovoj infromaciji je da se građani više liječe od problema s mentalnim zdravljem.
Hana Stojić, psihoterapeutkinja:
“Kaže se da kada se pitamo da li meni treba pomoć, da je to već pitanje koje govori da vam treba.Tako da ako se pitate da li bi ja sada trebao da potražim pomoć, tim pitanjem ste dali sebi odgovor”.
Kada oboli duša, obično je prati i tijelo. Iako se u apotekama najviše traže lijekovi za najteže bolesti, brojni onkološki pacijenti još uvijek nemaju pristup osnovnim terapijama koje su u regionu dostupne – i znatno jeftinije. Revidirana je lista Federalnog ministarstva zdravstva o bolestima na osnovu kojih se ostvaruje naknada za slučaj teške invalidnosti ili teške bolesti i u potpunosti diskriminiran relani sektor.
Sead Sefić, Udruženje Glasaj za život:
“Čovjek je obolio od teškog onkološkog oboljenja ima pravo na nadoknadu materijalnu jednu dvije ili tri plate naknade pomoći njemu kao oboljelom ili njegovom članu porodice. Ta grupa ljudi u javnom sektoru je sada potpuno materijalno zaštićena.”
Najteži pacijenti
Alma Stefanišin, Udruženje Glasaj za život:
“Nisu oni mislili o penzionerima ili o privatnom sektoru. meni je najžaljivije što ovu državu u suštini 60-70 % puni privatni sektor. Nameče im se da državu finansiraju, ali nemaju neka prava.”
Nisu mislili ni o neophodnom novcu za terapije i liječenje najtežih pacijenata.
Alma Stefanišin, Udruženje Glasaj za život:
“S obzirom da para nema u fondu solidarnosti. Jedino da ta institucija ministarstvo da svoj budžet troši za pomoć oboljelim jer Fond solidarnosti nema novaca nikako”.
Budući i da imaju novac terapije ne mogu kupiti u BiH te se tako pacijenti odlučuju švercovati lijekove da bi preživjeli. I ako imaju lijekove za terpaiju, isti lijekovi u BiH su daleko skuplji nego u Srbiji, Hrvatskoj, Turskoj ili Njemačkoj.
Autor: N1
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
