Rediteljica Lajla Kaikčija govori o predstavi “Mala”, koja je premijerno izvedena na sceni Bosanskog narodnog pozorišta Zenica povodom obilježavanja 75 godina rada ovog teatra.
Na sceni BNP-a Zenica premijerno je izvedena predstava “Mala”, čiju režiju potpisujete. Riječ je o svojevrsnom teatarskom omnibusu koji objedinjuje tekstove triju autorica, šta je bio inicijalni razlog nastanka ove predstave, te o kakvim se tekstovima radi?
– S obzirom na to da je ove godine 75 godina BNP-a Zenica, željela sam za taj jubilej da napravimo nešto drugačije i posebnije. Smatrala sam prigodnim da to bude domaći tekst, ali zbog jubileja i puta tri. Dok sam bila na mjestu umjetničke direktorice, zamislila sam repertoarski, ovu za nas jubilarnu 2025. godinu, u znaku slavljenja žena u pozorištu. Samim tim je logičan izbor bio da ta tri teksta napišu tri autorice. Predložila sam da tema bude odrastanje djevojčica u kontekstu našeg podneblja, uzimajući u obzir uslovnosti i uticaje.
Čime ste se u koncepcijskom smislu rukovodili prilikom postavljanja ovih tekstova na scenu, šta je ono što ih povezuje i kako funkcioništu kao cjelina?
– Autorice pripadaju generaciji 90-ih i, iako dolaze iz različitih sredina i na različite načine pristupaju temi, osjetili su se pripadnost jednoj postratnoj generaciji i uticaj tog vremena koje je ostavilo snažan trag kako na njih tako i na njihove likove. Nešto što se na prvo čitanje činilo nespojivim, u predstavi je postalo organskim, zahvaljujući jasnoj ideji, kao i vizualnom i auditivnom pečatu.
Predstava se bavi temom odrastanja mladih žena u postratnom bh. društvu, šta je u tom pogledu specifično za našu sredinu i kako se ova tema reflektira u samoj predstavi?
– Specifične su iste matrice ponašanja, uticaji, očekivanja i na sve to naslijeđe postratne traume druge generacije.
Kada je u pitanju pozicija autorica i uopšte tema koje se tiču života žena u našem društvu, koliko je, prema Vašem mišljenju, ova vrsta angažmana zastupljena u našem teatarskom životu?
– S vremena na vrijeme ta vrsta angažmana se pojavi, ali nema svoj stalni kontinuitet i rast. Potrebno je imati na čelu svakog pozorišta ljude koji će imati sluha za promicanje ženskog pisma i ženskih tema. Mi u BNP-u imamo direktora koji od svog dolaska podupire teme u čijem su središtu žene, kao i žene autorice, rediteljice, dramaturginje, glumice, scenografkinje, kostimografkinje… Jako je važna ta podrška, a zauzvrat imamo veliko interesovanje publike, rasprodane predstave, novu energiju koja preplavljuje pozorište.
Jedna od značajki Vašeg teatarskog rada jeste stavljanje u prvi plan novih tekstova domaćih dramskih autorica i autora. Kako gledate na savremenu dramsku produkciju kod nas, šta su njene specifičnosti i odlike?
– Pokazalo se da naša publika najviše voli domaće tekstove iz prostog razloga jer korespondiraju sa njima. Lijepo je i potrebno imati klasiku kao i savremenu svjetsku književnost na sceni, ali još je važnije imati domaće tekstove. Pohvalno je vidjeti da i ostala pozorišta u BiH na repertoaru imaju sve više domaćih tekstova, što je snažan vjetar u leđa bh. autorima i autoricama.
Razgovarao Đorđe Krajišnik, Oslobođenje naslovna foto: Velija Hasanbegović/Oslobođenje, foto u tekstu BNP Zenica
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
