‘Povratnici u prekršajima’: Neophodne oštrije kazne za pijane i bahate vozače

Kaznama.

Treba krenuti od nečega, recimo vožnja pod utjecajem alkohola i drugih opojnih supstanci i dalje je jedan od glavnih uzroka saobraćajnih nesreća u Bosni i Hercegovini. Postavlja se pitanje efikasnosti postojećih kazni koje nisu na nivou onih u susjednim zemljama, a stručnjaci i građani traže strožije mjere kako bi se povećala sigurnost saobraćaja.

Tragične nesreće dovele su do javne debate o nužnosti izmjena zakonodavstva i uvođenja strožijih kazni. Građani traže veću sigurnost na cestama, a stručnjaci ističu potrebu za efikasnijim pravnim okvirom za prevenciju i pooštravanje sankcija.

Osim toga, postoje značajni problemi u naplati kazni, jer povratnici u prekršajima često ne plaćaju izrečene kazne, što smanjuje njihov efekt.

„Povratnici u prekršajima“ zvuči kao tepanje, jer je često riječ o ljudima opasnim po živote, koji to ne bili da su odmah valjano sankcionisani ili precizno, da su kažnjeni tako da im to više nikada ne bi palo na pamet.

I, ne trebaju ostali vozači trpiti zbog nekolicine „povratnika u prekršajima“.

Niz propusta u zakonu

Podsjećamo na saobraćajnu nesreću u Sarajevu gdje su stradali pješaci, a bahati vozač pobjegao, ne pruživši pomoć unesrećenima. To je izazvalo bijes i proteste građana glavnog grada Bosne i Hercegovine, koji traže sigurniji saobraćaj.

Armin Berberović prije mjesec dana osuđen je na 20 godina zatvora zbog saobraćajne nesreće u centru Sarajeva 26. maja 2023, kada su smrtno stradale dvije mlade liječnice. Riječ je o prvostepenoj presudi.

Bez položenog vozačkog ispita i pod uticajem alkohola i narkotika, vozeći brže od ograničenja, Berberović je na pješačkom prelazu u naselju Marijin Dvor u Sarajevu, vozilom usmrtio Azru Spahić (25) i Almu Suljić (26), dok je Almina sestra Edina Curić povrijeđena. Uhapšen je dan nakon nesreće.

„Uočeno je niz propusta kada je u pitanju Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja u Bosni i Hercegovini te smo pokrenuli do sada četiri inicijative kako bi ispravili te nedostatke. Posljednja izmjena odnosi se na kaznenu politiku, a dio na provedbene propise u okviru zakona“, kaže Adis Imamović, sudski vještak saobraćajne struke iz Zenice.

Propisane kazne u Bosni i Hercegovini za vožnju pod dejstvom alkohola smatra neadekvatnim te ih treba pooštriti. Kazna za vožnju do 0,8 promila iznosi 50 konvertibilnih maraka (25,56 eura), a za više od 1,6 promila 400 konvertibilnih maraka (204,52 eura), uz zaštitne mjere i kaznene bodove. Ako se plati u roku, kazna se smanjuje za 50 posto i iznosi 25 konvertibilnih maraka (12,78 eura) odnosno 200 konvertibilnih maraka (102,26 eura).

„U Hrvatskoj kazna iznosi 1.320 eura ili kazna zatvora, dok je u Srbiji kazna 100.000 -120.000 dinara (856,20 do 1.027,44 eura), uz zatvorsku kaznu od 15 dana i zabranu vožnje do osam mjeseci“, objašnjava Imamović.

Dodatni problem je naplata tih kazni. Povratnici u prekršajima u saobraćaju često ne plaćaju kazne, a ministarstva unutrašnjih poslova u BiH nemaju mehanizme za njihovu naplatu.

„Bilo je pokušaja sa Graničnom policijom da se stranim državljanima naplate kazne prilikom izlaska iz zemlje, međutim to nije naišlo na odobravanje zbog mjesne nadležnosti, to jest mjesta gdje je prekršaj počinjen. Mora se pronaći način za naplatu jer kazna nema svrhu ukoliko se ne izvrši. To su značajna sredstva koje možemo vratiti i upotrijebiti u oblast bezbjednosti saobraćaja kroz preventivne aktivnosti, kroz određene kampanje, promociju bezbjedne vožnje, edukacije svih učesnika u saobraćaju“, ističe Imamović.

Ministarstvo unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, u kojem Imamović radi, nastavit će sa oduzimanjem motornih vozila od višestrukih povratnika u činjenu prekršaja u saobraćaju. S tim su krenuli od 2015. godine, a do danas je oduzeto više od 1.000 vozila. Sve se obavlja po nalogu suda koji, uglavnom, prihvata prijedloge MUP-a. Neka oduzeta vozila idu na uništenje, neka se poklanjaju određenim organizacijama koje imaju potrebu za vozilima ili se prodaju pravnim licima koja ih ne mogu preregistrovati nego ih koriste za dijelove.

Problemi ‘zamagljeni’

Kada je o propisima riječ, najkvalitetnije je uređeno u Srbiji, gdje Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima sadrži poglavlje koje se bavi upravljanjem bezbjednošću saobraćaja.

Prema riječima prof. dr. Krste Lipovca, diplomiranog inženjera saobraćaja, u tom poglavlju definisano je kvalitetno evidentiranje saobraćajnih nezgoda, da podaci o saobraćajnim nezgodama budu otvoreni i svima dostupni, što sada nema nijedna druga država u regionu.

„Ovde je zakonom predviđena izrada strategija za bezbednost saobraćaja na nacionalnom i na lokalnom nivou. Skroz je drugačije kad pričamo o primeni. Nažalost, još uvek živimo u vremenu gde političari daju sebi za pravo da odaberu šta će primenjivati od propisa i u kojim uslovima. Da li će na mene primeniti, da li će na vas, njegovog poslanika, njegovog prijatelja… Taj problem je prisutan u celom regionu“, kaže Lipovac, redovni profesor i šef Katedre za bezbednost saobraćaja na Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Zakonom je definisano da se radi integrisana baza podataka, ne samo o nezgodama nego i o drugim obilježjima kao što su indikatori bezbjednosti saobraćaja, stavovi o bezbjednosti saobraćaja, podaci o vozilima… Bilo je definisano i kvalitetno finansiranje koje je, objašnjava Lipovac, država od prošle godine ukinula pod izgovorom štednje, što je „rezultat nerazumevanja bezbednosti saobraćaja“.

„Predviđeno je formiranje agencije za bezbednost saobraćaja, što osim u [bosanskohercegovačkom entitetu] Republici Srpskoj, koja ima samo na svom nivou, nema niko drugi. Definisana je organizacija nacionalnog tela za bezbednost saobraćaja. To ima Bosna i Hercegovina na nivou države i Republika Srpska na svom delu. Severna Makedonija ima odlično iskustvo u radu Republičkog saveta za bezbednost saobraćaja, koji je jedini u regionu preživeo sve ratove i promene, a u jednom periodu su bili najaktivniji. Što se tiče Crne Gore, oni su najmanje uradili na tom planu. U Srbiji je zakonom predviđena izrada strategija za bezbednost saobraćaja na nacionalnom i na lokalnom nivou, ali skroz je drugačije kad pričamo o primeni“, naglašava Lipovac.

Problemi bezbjednosti saobraćaja, kako kaže, ostaju zamagljeni. Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska dobro su definisale procedure za sigurnost na putevima, ali primjena revizija bezbjednosti nije redovna. Tamo gdje Evropska unija finansira neki projekat, oni insistiraju na tome te se radi.

Jedan od najvećih problema

Osim iznosa sankcije zaprijećene kazne, mnogo su važnije razlike, smatra Lipovac, između zemalja regiona i država Evropske unije u drugim sankcijama. Rijetko se izriču sankcije rada od javnog interesa, sankcije liječenja ljudi koji su zatečeni da upravljaju vozilom pod uticajem alkohola ili droga, kao i praćenje određenih kategorija ljudi.

„Najveći pomak koji smo ostvarili, makar ovde u Srbiji, jeste propisivanje obaveznog oduzimanja vozačke dozvole vozaču koji je nakupio 18 kaznenih poena, što sada funkcioniše. Dobro je što on posle kursa mora ići na poseban zdravstveni pregled i što mu se smanjuje broj bodova na 15, 12, 9… Postoji čitav set mera koje bi trebale ranije da pomognu vozaču da promeni ponašanje u saobraćaju. Poslednje mere su oduzimanje vozačke dozvole i trajno oduzimanje vozačke dozvole za neke kategorije vozača“, naglašava Lipovac.

Prema riječima inženjera prometa Ivana Rusana iz Hrvatske, kvalitetno osposobljavanje budućih vozača ključno je za sigurnost svih sudionika u prometu. Vozačka dozvola nije samo pravo, već i odgovornost te kandidati moraju steći temeljita teorijska znanja i vještine.

„Vožnja pod utjecajem alkohola jedan je od najvećih problema u prometnoj sigurnosti. Statistike pokazuju da su alkoholizirani vozači nerijetko uzrok najtežih prometnih nesreća s kobnim ishodima. Kaznena politika u Republici Hrvatskoj se posljednjih godina pooštrila, ali smatram da uvijek postoji prostor za dodatne mjere“, ističe Rusan.

„Visina kazni sama po sebi nije dovoljna ako ne postoji dosljedna provedba zakona i ako prekršitelji nisu svjesni posljedica svojih postupaka. Uz strože kazne, ključ je u edukaciji i preventivnim mjerama. Potrebno je više ulaganja u kampanje podizanja svijesti, poput one koju smo provodili u sklopu ‘Male škole prometne kulture’, gdje smo jasno ukazivali na posljedice vožnje pod utjecajem alkohola i drugih opijata. Također, dodatne mjere poput češćih policijskih kontrola, alcolock uređaja u vozilima recidivista i obaveznih edukacijskih programa za prekršitelje mogle bi dugoročno smanjiti broj nesavjesnih vozača na našim cestama“.

Profesor Lipovac zaključuje da je dobro što sve države u regionu kao kandidati za članstvo ili Hrvatska kao član Evropske unije prate evropske direktive.

„Ono što preostaje su značajnija razmatranja svih propisa bezbednosti saobraćaja i na naučnoj osnovi kreiranje novih zakonskih rješenja koja će nove koncepte unijeti u bezbednost saobraćaja, od koncepta podeljene odgovornosti, koncepta bezbjednog sistema umjesto bezbednog pojedinca, koncepta ‘vizije 0’ u bezbjednosti saobraćaja“, zaključuje.