Postoje ljudi čija je priča isprepletena s uspjehom u gotovo svemu što rade. Jedan od njih je Ismir Brkić koji je sportista od glave do pete, ali i uspješan biznismen.
Kao rukometaš je prije 40 godina igrao finale evropskog Kupa pobjednika kupova, kao teniser veteran u singlu, dublu i miks dublu bio oko 50. pozicije na svjetskoj ljestvici, a u poslovnom svijetu se istakao vodivši nekoliko jakih kompanija.
Njegova upornost, volja i životna snaga su ga vodili kroz izazove i prepreke koje su mu se našle na putu. Čak i kada je morao da zamijeni oba kuka u samo godinu dana, Brkić nije odustajao. Samo dva mjeseca nakon druge operacije, vratio se na terene i osvojio prvo jak teniski turnir, a ubrzo nakon toga i postao državni veteranski teniski prvak Hrvatske.
Ovaj 64-godišnjak i njegova životna priča mogu biti uzor mnogima u svijetu sporta i biznisa, posebno onima koji se suočavaju sa sličnim izazovima i zdravstvenim problemima u životu.
Državni veteranski prvak Hrvatske
“U razmaku od godinu dana zamijenio sam oba kuka. Dva mjeseca poslije druge operacije osvojili smo novogodišnji turnir. Ubrzo je došlo i pojedinačno državno veteransko prvenstvo Republike Hrvatske u tenisu. Postao sam šampion te zemlje. Inače, bio sam 30 puta državni šampion Bosne i Hercegovine kombinovano u singlu, dublu i miksu u kategorijama 35+, 45+ i 50+. S obzirom da naš Teniski savez nema interesa da veteranski tenis razvija, ukinuli su prije desetak godina državna prvenstva. Hrvatska udruga tenisača dala nam je dozvolu da nastupimo na njihovom državnom šampionatu”, priča Brkić.
Prvenstvo je održano u Zagrebu, a Brkić je u finalnom meču savladao Srećka Dupora.
Kaže da je trenutno na rang-listi u Hrvatskoj treći te se nada da će do kraja godine biti na prvom mjestu. Namjerava do kraja godine odigrati desetak ITF turnira i pokušati popraviti ranking na svjetskoj listi. Cilj mu je doći u TOP 50 igrača svijeta u sve tri kategorije.
Najbolji ranking na svjetskim listama Brkić je imao 2015. godine kada je bio 54. u singlu, 67. u dublu i 59. u muško-ženskom dublu. Učestvovao je na Svjetskom prvenstvu u turskoj Antaliji što mu je, kaže, bilo lijepo iskustvo, baš kao što je bilo i na Evropskom dvoranskom prvenstvu u austrijskom Zefeldu gdje je okončao nastup u četvrtfinalu.
“Poslije rata došao sam u Zenicu. Bilo je to 1996. godine. Tada sam uzeo teniski reket u ruke i od tada igram gotovo svakodnevno tenis. Zavolio sam ovaj sport”, priznaje.
Dosta je nekadašnjih sportista koji danas rekreativno igraju tenis. Ima i njegovih prijatelja iz poslovnog svijeta protiv kojih zna često odmjeriti snage. To su: Elvir Bolić, Harun Mahmutović, Anes Zukić, Izudin Hadžiahmetović, Nedžad Sagdati, Amel Zukanović, Emir Šabić… Poseban gušt mu je, tvrdi, igrati protiv prijatelja Bene Lalića. “Voli ovaj sport kao i ja, ali mi nikako ne može parirati”, kaže Brkić.
Kao dječak Ismir je trenirao gimnastiku, atletiku (discipline trčanje na 100 i 200 metara i skok udalj) te košarku. Bio je itekako uspješan. Na Malim olimpijskim igrama koje su bile popularne osvajao je redovno medalje zlatnog sjaja. Bio je najbolji u košarci u svojoj generaciji u Doboju, ali odlučio se za rukomet.
“Umjesto da navečer izlazim u grad, išao sam na treninge rukometnog tima Sloge. S obzirom na moju konstituciju, da sam niži, morao sam biti i spremniji i brži i bolji od ostalih da bi konkurisao. To je sport snage, brzine, vještine… Zaista sam se dobro snalazio na terenu”, ističe Brkić.
Prvi veliki trofej Barcelone
Mnogi pamte lijevo krilo Sloge sa brojem 2. Vrhunski igrač u vrhunskoj ekipi. Rukomet u bivšoj Jugoslaviji ‘80-ih godina prošlog vijeka bio je na vrhuncu. Metaloplastika iz Šapca bila je neprikosnovena u Evropi, dva puta zaredom su bili prvaci Starog kontinenta, a jednom i viceprvaci. Ostale ekipe imale su dobre rezultate. Među njima i dobojska Sloga.
Nakon poraza u finalu Kupa Jugoslavije od Metaloplastike (20:27), a s obzirom da su Šapčani bili šampioni države, Dobojlije su dobili priliku predstavljati svoju zemlju u evropskom Kupu pobjednika kupova. Došli su do finala gdje su poraženi od Barcelone – 21:24. Iako su planirana dva susreta, dogovorom uprava dva tima, dogovoreno je da se igra samo jedna utakmica – u Blaugrani 24. marta 1984. godine.
Barcelona je osvojila svoj prvi veliki trofej. Danas je to najtrofejniji rukometni klub na svijetu. Bili su 11 puta prvaci Evrope, peterostruki su pobjednik Kupa pobjednika kupova te 30 puta šampion Španije.
Dobojlije su u oba meča osmine finala savladali francuski Stade Marseille (24:17 i 41:32), u četvrtfinalu dva puta slavili protiv norveškog Fredersborga iz Osla (23:19 i 30:21), a u polufinalu bili bolji u dvomeču sa mađarskim Volan Szegedom (današnji Pick Szeged), gdje su u gostima slavili sa 26:24, a poraženi kod kuće 25:26.
Barca je te godine platila dva miliona njemačkih maraka Erharda Wunderlicha. Doveli su španske zvijezde Juanjo Uríu, Eugeni Serranoa i Javiera Cabanasa te reprezentativca Jugoslavije, jednog od najboljih pivota svijeta u to doba, Petrita Fejzulu. Njih petorica dali su u meču sa Slogom 22 od ukupno 24 gola Barcelone.
“Bilo je malo i treme. Igrao sam dobro. Bilo je nekoliko penala na meni, a postigao sam i tri gola. Ostaje žal što smo izgubili tu utakmicu”, priča Brkić.
Kaže da ga je obradovao poziv za Turnir šampiona u Doboju na kom se treba okupiti generacija Sloge koja je prije četiri decenije igrala to finale evropskog takmičenja.
Ismir nije igrao za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Konkurencija je bila žestoka. Bili su, kaže, Mile Isaković iz Metaloplastike, Zdravko Zovko, Enver Koso, Dimitrijević… Teško je bilo doći do seniorske reprezentacije pored takvih igrača.
Svoje dvije firme poklonio radnicima
Prošao je sve mlade selekcije Jugoslavije. Rano je ušao u trenerske vode, sa 20 godina. Sedam puta osvajao je sa Slogom juniorsko prvenstvo Bosne i Hercegovine, a tri puta bio viceprvak Jugoslavije u mlađim kategorijama. Sa 29 godina bio je najmlađi savezni trener u bivšoj državi, vodeći sa klupe Sloge. Po dolasku u Zenicu nastavio je rad sa Čelikom i osvojio juniorsko državno prvenstvo Bosne i Hercegovine, kao i jak internacionalni turnir u Umagu.
“Ponosan sam na igrače koje sam iškolovao u Doboju, njih 20 je igralo kasnije za reprezentacije Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. U Čeliku sam iškolovao nekoliko igrača koji su kasnije nastupali za seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine”, kaže.
Imao je itekako uspjeha na poslovnom planu. Bio je direktor VF Komerca, poslije toga generalni direktor Konzuma Bosne i Hercegovine, te vlasnik i direktor Instituta za informacione tehnologije i firme Svjetlost BH Print. Ostaće upamćen i po tome da je svoje dvije firme poklonio radnicima. Sada je u mirovini.
Ovaj čovjek nas uči važnosti upornosti, znanja i volje u postizanju ciljeva, bez obzira na prepreke koje se nađu na putu. Njegova priča podsjeća nas da s vjerom u sebe i nepokolebljivom odlučnošću možemo ostvariti puno toga, čak i kada se čini da su izazovi nepremostivi.
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
