Naše

Tužna godišnjica: 45 godina nesreće u Vranduku

Tužna godišnjica: 45 godina nesreće u Vranduku- Na današnji dan, prije tačno 45 godina, 14. februara 1971. dogodila se jedna od najvećih tragedije koja je pogodila ove krajeve.

Tada jedini željeznički tunel (danas postoje dva) Vranduk u sebi nosi sjećanje na najveću željezničku nesreću na ovim prostorima. Oko šest ujutro 14. februara 1971. došlo je do požara na lokomotivi lokalnog voza broj 820 na relaciji Žepče – Zenica. Trideset i tri putnika smrtno su stradala, a 117 je bilo povrijeđeno u požaru.

U željezničkom tunelu dugom 1.532 metra, petnaestak kilometara od Zenice, požar je zaustavio lokomotivu 300 metara od izlaza prema Zenici. Oni koji su se spašavali morali su skoro 1.200 metara kroz neosvijetljen tunel ići ka Nemili. Da stvar bude gora, zračna struja nosila je dim i plinove upravo ka Nemili, dodatno otežavajući evakuaciju preživjelih.

Sreća u nesreći je da je bila nedjelja, jer inače u tom vozu prosječno bude više od 1.500 osoba. Preživjeli čuvaju požutjeli primjerak tadašnjeg željezarskog lista “Metalurg”, koji je u vanrednom broju na osam strana pisao o tragediji, komemoraciji i ukopu stradalih.

vranduk45-3

“Končareva” dizel-lokomotiva je za sobom imala devet putničkih vagona, a u trenutku požara vukla je i više od dvije tone dizel-goriva, koje se razlilo i zapalilo u tunelu. Iz starih spisa i arhiva vidljivo je da su se kvarovi na ovoj i sličnim “dizelkama” događali i ranije, ali da je nesretna okolnost bila da se to ovaj put dogodilo u tunelu. Pošto postoji nagib tunela ka Nemili, nakon kvara lokomotiva je usporila te stala. Da je mašinovođa bio pribraniji i otkočio kompoziciju, ona se mogla vratiti ka Nemili, ali tada je postojala mogućnost da bude pregažen neko od putnika koji su već krenuli bježati ka izlazu.

 

Izvlačenje preživjelih potrajalo je do popodne, a mrtvih, ugušenih i izgorjelih do narednog jutra. Tri dana je trebalo da se izvuče izgorjela kompoziciju i sanira pruga, žila kucavica Bosne i Hercegovine. Među poginulima je i 15 radnika tadašnje “Željezare”, nekoliko rudara, a ostali su bili iz Poslovnog sistema RMK, učenici… Iza poginulih je ostalo 150 djece siročadi. Nažalost, danas većina Zeničana i ne zna za najveću željezničku tragediju u državi. Prema tadašnjim podacima, stradali su bili iz Žepča i Zenice.

vranduk45-3

 

Desetine tadašnjih zvaničnika došle su u Zenicu, prisustvovale komemoraciji i ispraćaju tijela održanom pred tadašnjim Domom kulture, a danas Hrvatskim domom „Kralj Tomislav”. U odboru za sahranu i na komemoraciji su bili Džemal Bijedić, Branko Mikulić, Todo Kurtović, Đuro Pucar, Dragutin Kosovac, reisu-l-ulema Sulejman efendija Kemura, Hamdija Pozderac, zenički gradonačelnik Abdulah Mutapčić…

 

vranduk45-1

loading...