Pojava prvog elektronskog medija u gradu – na današnji dan prije 52 godine počela sa radom Radio Zenica – Danas, 20. juna 2021. navršava se 52 godine od početka rada Radio Zenice. O ovom mediju prije nepunih godinu i po sarajevski novinar i publicist Raif Čehajić objavio je knjigu pod nazivom „Radio Zenica: 50 godina globalnog medija“, koja se može nabaviti u zeničkoj „EN-knjižari“. Povodom ovog velikog jubileja prvog elektronskog medija u Zenici, prošle godine Zenicablog je u tri nastavka donio odlomke iz te knjige. Povodom 52. rođendana donosimo na jednom mjestu sva tri dijela priče o prvom elektronskom mediju u Zenici.
POJAVA PRVOG ELEKTRONSKOG MEDIJA U GRADU
Pojava Radio Zenice u medijskom prostoru dešava se u vrijeme velikih, svakako historijskih promjena u svijetu, ali i u bivšoj državi, Jugoslaviji. Pokret za građanska prava u SAD i hladnoratovsko razdoblje predstavljali su tada historijski kontekst u kome se u Jugoslaviji javlja Studenski pokret, kao jedan od važnijih događaja u 1968. godini, kada su studenti – vođeni nagomilanim društvenim problemima i parolom „Budimo reali, tražimo nemoguće“ – jakim buntom zahtijevali veće slobode i ljudska prava. Bio je to jedan u nizu događaja koji će demokratizirati tadašnje društvo i proširiti lepezu ljudskih sloboda. Sve je to u našoj državi dovelo do krupnih društvenih promjena, a socijalizam, makar i sa zakašnjenjem, prepoznaje i zahtjev za većom demokratizacijom, što je stvorilo novu klimu u društvu, i potrebu za cjelovitom izmjenom sistema samoupravljanja i liberalizacijom cjelokupnog društva, usmjerenih prevashodno na ispravljanje nepravde i provođenja privredne reforme.
U tom kontekstu, a u vrijeme početka veće demokratizacije u tadašnjoj državi, jedan od zahtjeva vremena je bio i potreba bržeg i cjelovitijeg informisanja stanovništva, kao i nužnost veće demokratije, ali i stvaranje slobodnijih medija.
Sa oko 110.000 stanovnika u općini, od čega oko 70.000 u samom gradu, te oko 40.000 zaposlenih i s jednim od najvećih vrijednosti bruto proizvoda u Bosni i Hercegovini po stanovniku (pretvoreno u sadašnje vrijednosti to je oko 3.800 KM), Zenica je – zahvaljujući prevashodno dinamičnom razvoju crne metalurgije – nezaustavljivo jurila u progres, prihvatajući i neke od vrijednosti slobodnog tržišta. Ta godina u Zenici naznačila je velike trendove u industriji, jer je u Željezari proizvedeno gotovo milion tona čelika a u Rudniku oko 600.000 tona uglja, dok je sljedeće, 1970. godine započeta i izgradnja druge faze Željezare.
Tadašnje općinsko rukovodstvo sa Muhamedom Berberović na čelu Skupštine, analizirajući stanje u oblasti informisanja, odlučilo je da ovu oblast unaprijedi, osavremeni i poboljša uvodeći u javni prostor novi medij – radio stanicu. Time je obogaćena sfera informisanja već vrlo bogate i šarolike medijske scene; u općini je djelovao sedmični list „Naša riječ“, profesionalno utemeljen i angažovan, Općina je za potrebe delegata i svojih stručnih službi izdavala „Delegatsku tribinu“, a u velikim preduzećima izlazilo je više medija, uglavnom printanih (Rudarsko-metalurški kombinat je izdavao novine „Metalurg“, građevinsko preduzeće „Izgradnja“ štampalo je svoj istoimeni list, kao i „Vatrostalna“), a u Željezari je postojala Emisiona radio stanica. U Zenici je u to vrijeme djelovalo i nekoliko republičkih i saveznih dopisništava štampe, televizije i radija.
Godišnje se u općini distribuiralo dva miliona primjeraka sedmičnih, petnaestodnevnih i mjesečnih listova preduzeća i oko 600.000 primjeraka „Naše riječi“, dok su Zeničani televizijski i radio program pratili na oko 20.000 radio aparata i oko 15.000 televizora. Uz sve to, u Općini je bilo registrovano i oko 8.000 telefonskih pretplatnika.
Sve je to ukazivalo na činjenicu da novo vrijeme donosi i potrebu bržeg informisanja građana putem radija, čime će se novim medijem i novinarskom inventivnošću radnom čovjeku otvorili veći horizonti.
A radnik je u to vrijeme bio u centru ukupne društvene, a prevashodno političke pažnje. Novu dimenziju informisanju dalo je donošenje Ustava SFRJ 1974. godine što je iniciralo i dalje unapređenje informisanja. Zenica, kao centar crne metalurgije i grad koji je u to vrijeme kročio velikim koracima napretka, kreće još brže u progres, a elektronski, brzi prenos informacija, još više je pospješio ta stremljenja ka demokratskijem, liberalnijem i otvorenijem društvu. Historičari su zabilježili da se u Zenici krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog vijeka desila ekspanzija informisanja.
I tako, osnovana ranije na inicijativu Skupštine općine Zenica, 20. juna 1969. godine otpočela je s radom prva radio stanica u gradu – Radio Zenica, jačine dva kilovata i dometa 100 kilometara u poluprečniku, koja je započela rad u okviru Novinsko-izdavačkog i propagandnog preduzeća „Naša riječ“ otada pod nazivom Novinsko, radio-difuzno i propagandno preduzeće „Naša riječ“.
Toga dana spikerica Vesna Princ u eter je izgovorila ove riječi:
„Ovdje Radio Zenica na talasnoj dužini 202 metra. Sada je tačno 15 sati i 30 minuta. Počinjemo naš današnji program. Pred mikrofonom je glavni i odgovorni urednik Milutin Krstić.“
Urednik se kratkom porukom obratio slušaocima kazavši da je glas spikerice najavio početak rada Radio Zenice i da Zeničani od danas svakog radnog dana od 15,30 do 18 sati mogu slušati program ovog radija.
U prvom mjesecu sve emisije su prvo snimane pa onda puštane u eter, a nakon što je ekipa stekla rutinu u radu, program je išao uživo.
Radio Zenica, čiji je glavni i odgovorni urednik bio Milutin Krstić, započela je emitovanje programa u okviru Novinskog, radio-difuznog i propagandnog preduzeća „Naša riječ“, čiji direktor je bio dugogodišnji i iskusni novinar Milivoje Đurić.
FOTOSI: milivoje-djuric: Milivoje Đurić, direktor „Naše riječi“
milutin-krstić: Milutin Krsić, glavni i odgovorni urednik Radio Zenice
Redakciju su činili tadašnji novinari lista „Naša riječ“: Ivica Milešić, Vlastimir Jović, Boško Urošević, Milorad Vukotić, Đorđe Vranješević, Vili Hubač i još neki, a sekretarica je bila Dušanka Vučković. Ovoj ekipi uskoro se pridružilo još nekoliko mladih novinara koji su pravili program u početku u trajanju od četiri sata dnevno a potom nešto duže u dva bloka: Jutarnji, od šest do sedam sati, i Popodnevni, od 15,30 do 19,30 sati. Kasnije će trajanje programa proširiti na 10 sati pokrivajući i informacijama i dometom predajnika područje i nešto šire od ove općine. Bio je to prvi elektronski medij utemeljen na savremenoj tehnologiji i modernom poimanju novinarstva.
Prvim spikerima Vesni Princ i Željku Urbanu pridružili su se i Krunoslav Marinović, Lejla Bajrambašić Talić i Desanka Čutura, a snimateljima i ton majstorima Vojislavu Manojloviću, Josipu Kovačeviću i Salihu Hamziću novopridošli Enes Begičević i Tomislav Kašljević. Prvi muzički urednik je bio akademski slikar Stjepan Totić, potom Vladimir Mijatović a kasnije Radomir Iličić.
FOTOS: zgrada-radija: Zgrada „Naše riječi“ u kojoj je bila smještena i Radio Zenica
Preduzeće „Naša riječ“, u okviru koje je djelovala i Radio Zenica, blagovremeno je usvojilo precizne programe i planove rada i razvoja, uključujući i osnovne smjernice za razvoj u srednjoročnom periodu. Uređivačka koncepcija se zasnivala na tadašnjim ukupnim društvenim opredjeljenjima – da se putem raznovrsnih emisija i sadržaja radnim ljudima i građanima pruže informacije o svemu onome što se zbiva u njihovoj radnoj i životnoj sredini kako bi oni mogli nesmetano i blagovremeno ostvarivati svoju samoupravljačku funkciju.
Već u prvoj godini rada Radio Zenica se pokazala i dokazala veoma uspješnim medijem, zadovoljavajući u cjelosti potrebe Zeničana za informacijama. U prvoj deceniji rada menadžment je odlučio da ojača kadrovsku bazu prijemom novinara sa završenim fakultetom, koji će u narednom periodu voditi glavnu riječ u razvoju i modernizaciji ovog medija. Prvi među njima bio je Marijan Džambo, koji je ujedno bio i zenički stipendist, a potom su na rad primljeni: Medina Delibašić, Rasim Borčak, profesor Željko Škuljević, Hajdar Plakalo, pa Radojka Đogatović, Nadija Šertović, Ivica Tomić, Antun Mrkonjić, Senada Mahalbašić i dr.
Ojačan mladim kadrovima, Radio je veoma brzo postao rado slušan u srednjoj Bosni, jer je imao raznovrstan program i zanimljiv sadržaj emisija. Profesionalnim pristupom poslu, novinari su uspjeli privuči veliki broj slušalaca ne samo u Zenici nego i susjednim gradovima: Zavidovićima, Žepču, Busovači, Kaknju, Visokom pa i Travniku, što je obavezivalo Redakciju da iz ovih mjesta angažuje i stalne dopisnike. To je i učinjeno pa je iz Zavidovića redovno izvještavao Nikola Pisker, koji će koju godinu kasnije postati stalni član Redakcije u Zenici, iz Novog Travnika Ismet Lisica, Travnika Mustafa Gafić, Viteza Jozo Bilić, Busovače Zoran Jović, a iz Kaknja Vladimir Fridl (kasnije je prešao u Redakciju u Zenicu) i Mato Komšo, a iz Žepča Memnun Hulusija.
Osim „Vijesti“ i „Dnevnika“, emitovane su i govorne emisije iz raznih oblasti: privrede, politike, kulture, sporta i drugog, a zabavno-muzički i sportski program Radio Zenice postali su najslušaniji u regiji. Uskoro je uveden i Večernji program, koji je privukao još više slušalaca. U govornim emisijama su gostovali ugledni političari, privrednici, kulturni i sportski radnici, te poznate zvijezde tadašnje estrade.
Prva decenija rada
U prvoj deceniji rada Radio Zenica je u potpunosti uspjela ostvariti ukupne zacrtane planove i nakon tri-četiri godine rada preći na 10-dnevno emitovanje vlastitog programa. Tako je za 10 godina uspješnog postojanja i rada emitovala oko milion i po sati programa i bila je jedna od najmodernijih radio stanica u Bosni i Hercegovini. Ne samo po dužini trajanja programa već i po strukturi sadržaja emisija, zenički Radio, u odnosu na druge lokalne radio stanice u BiH, pokazao je da mnogo brže napreduje.
Povodom prve decenija postojanja i rada Radio Zenica, 20. juna 1979. godine „Naša riječ“, u okviru koje je djelovao Radio, u sportskoj dvorani na Bilmištu organizovala je veliku kulturno-zabavno manifestaciju pod nazivom „Zlatni mikrofon“. Na ovoj priredbi učestvovali su pjevači-amateri i instrumentalni solisti, ali i poznati pjevači narodne muzike Beba Selimović i Aca Trandafilović, kao i harminikaš Ratomir Petković, te orkestar KUD Rudnika „Rudar“, a poseban gost večeri bio je glumac Miralem Zupčević. U nizu manifestacija organizovanih tim povodom 7. juna 1979. godine održan je i nezaboravni četverosatni rok koncert na kome su nastupili poznati jugoslavenski i bosanskohercegovački sastavi i muzičari: „Yu grupa“ i „Riblja čorba“ iz Beograda, zatim „Vatreni poljubac“ i „Formula 4“ iz Sarajeva kao i zenički „Bomovci“ i „Ragbisti“, te kantautor Nedžad Čamdžić Džadžo.
Obilježavanje 10-godišnice postojanja i rada Radio Zenice bila je prilika da se utemelji nagrada Zlatna značka Radio Zenice, koju je dodijeljena radnicima koji su svojim radom doprinijeli uspješnijem razvoju ovog medija. Za desetogodišnji uspješan rad Zlatnu značku Radio Zenici dobili su: Džemal Rošić, glavni urednik Radio Zenice; Vesna Princ Turudić i Željko Urban, prvi spikeri; zatim novinari Vladimir Fridl i Miroslav Kutni; potom Radomir Iličić, muzički urednik, kao i Salih Hamzić, snimatelj i ton majstor. Nagrada je dodijeljena i Azri Kulenović, daktilografkinji; Mehmedu Aliefendiću, telefonisti; Ferijali Stevanović, višoj komercijalistici i Rajku Klariću, dugogodišnjem radijskom reporteru.
Tada je preduzeće „Naša riječ“ imalo 32 zaposlena (12 novinara) a već 1979. čak 74, od čega je 26 novinara.
Nova vrsta zabave
Ovaj period rada Radio Zenice ostao je u sjećanjima mnogih Zeničana, prije svega zbog činjenice što to nije bila samo radio stanica; ona je bila i više od toga. Osim što je u to vrijeme bila najslušaniji radio u srednjoj Bosni, Radio je uspješno realizovao mnoge projekte čija implementacija je garantovala zanimljivu zabavu mladima, ali i kreaciju neke nove vrste zabave: poput rok koncerata, po čemu je ovaj radio bio poznat i u Bosni i Hercegovini.
Još tada je, prateći rad naprednih radio stanica, shvaćeno da je – osim redovno završenog školovanja novinara – potrebno i njihovo stalno stručno usavršavanje i saradnja sa nekim od poznatijih jugoslavenskih medija, pa su u tim procesima osavremenjavanja programa, posebno Jutarnjeg i Muzičko-zabavnog, dva voditelja programa Marijan Džambo i Josip Dujmović te ton majstor Salih Hamzić proveli desetak dana na specijalizaciji u beogradskom radiju „Studio B“.
Uvođenje prvih kontakt emisija
Godine 1978. Radio Zenica na svojim talasima pokreće prvu kontakt emisiju u jednom jutarnjem programu u Bosni i Hercegovini. Emisija je trajala od 5,30 do 9,00 sati animirajući slušaoce na postavljanje pitanja, davanje sugestija i drugih prijedloga iz različitih oblasti života. Ona je za kratko vrijeme postala popularna, a njen autor Josip Dujmović za nju je dobio Godišnju novinarsku nagradu. U ovaj projekat od 1980. godine uključili su se i: Marijan Džambo, Dijana Šoko i Jovo Dragičević.
FOTOS: josip-marijan-jovo: Voditelji Jutarnjeg programa: Josip Dujmović, Marijan Džambo i Jovo Dragičević
Kadrovski, finansijski i prostorno ojačana, Radio Zenica je i 1980-ih godina bila jedna od vodećih lokalnih radio stanica, uključivši se redovno u mrežu Zajedničkog talasa Radija Bosne i Hercegovine.
U te prve dvije decenije rada na Radio Zenici – zahvaljujući talentu, znanju i ambicioznošću – stasalo je, ili potvrdilo raniji stečeni renome, nekoliko vrhunskih novinara, menadžera i producenata koji će, i na ovom mediju, ali i u Bosni i Hercegovini, pa i van nje, postati vrlo uspješni i poznati. Među njima posebno su se isticali: Pane Škrbić, Tomislav Kašljević, Josip Dujmović, prof. Željko Škuljević, Sulejman Vlajčić, Medina Delibašić, Sergije Pricip, Ademir Jerković, Bogoljub Ilić, Rasim Borčak, Marijan Džambo, Ankica Posavljak, Zlata Šehić i još neki.
* * * *
Zanimljivo je pogledati šta o knjizi Raifa Čehajića „Radio Zenica: 50 godina globalnog medija“ piše kritika.
Godišnja novinarska nagrada
U prvoj deceniji postojanja, a kasnijih godina pogotovo, novinari Radio Zenici su za svoj izuzetni rad u informisanju javnosti dobijali posebne nagrade koje su dodjeljivane na nivou Preduzeća, sve dok se ova radio stanica nalazila u sastavu „Naše riječi“. U različitim periodima te nagrade su se različito i nazivale. Prva je nosila naziv „15. februar“ (po datumu osnivanja „Naše riječi“), a kasnije Godišnja novinarska nagrada Radio Zenice / „Naše riječi“.
S tim u vezi u arhivama postoji nekoliko dokumenata, kao i tekst, objavljen u „Našoj riječi“ broj 1255 od 16. februara 1979. godine:
„Povodom 23-godišnjice osnivanja Radne organizacije „Naša riječ“ Zenica u Hotelu rudara održana svečanost na kojoj su, pored radnih ljudi ove radne organizacije, prisustvovali i društveno-politički radnici zeničke opštine. Njima je o sadašnjem trenutku „Naše riječi“ govorio direktor Pane Škrbić, a zatim su proglašene dobitnici tradicionalnih nagrada „15. februar“.
FOTOS: dinko-novinar-nagrada: Nagrađeni novinari: Slobodan Stojanović, Nikola Pisker, Džemaludin Ramić i Hajrudin Suljičić
Nagradu „15. februar“ dobili su: prvu nagradu Slobodan Stojanović, za seriju napisa „Delegatski sistem pod lupom“; drugu ravnopravno dijele Stjepan Totić za likovno-grafičko rješenje specijalnog izdanja ‘Naše riječi’ Zenica između dva kolosijeka i Nikola Pisker za članak ‘Vuče svako sebi’; treću ravnopravno dijele Džemaludin Ramić za seriju tekstova pod naslovom ‘Kakva nam je ishrana’ i Hajrudin Suljičić za napis ‘Čelična ljepotica’. Posebno priznanje za kreativno vođenje Jutarnjeg programa dobio je Josip Dujmović, a Žiri je pohvaljuje i tekst Vlastimira Jovića ‘Karanfil za moju učiteljicu’“.
A sljedeća nagrada se zvala Godišnja novinarska nagrada Radio Zenice / „Naše riječi“ koju su 1980. godine dobili: Ademir Jerković, Bogoljub Ilić i Josip Dujmović.
Dinamične i inovativne osamdesete godine
U historiji Radio Zenice 1980-te godine ostale su upisane kao vrlo dinamične i inovativne, jer je u program uvršteno više aktuelnih i savremenih emisija. No, da bi se sve ovo moglo uspješno realizovati, bilo je potrebno dosta investirati u nabavku savremene opreme, koja je zapravo karakterisala ovu radio stanicu. O tome se Salih Hamzić, tadašnji šef Tehnike Radija, sjeća i načina kako je to rađeno, pa kaže:
„Što se tiče nabavke nove tehnike, mi smo imali potpisan ugovor sa tadašnjim Radio Sarajevom u kome je bilo utvrđeno da oni i za nas nabavljaju tehniku i to profesionalnu i najnoviju. Mi tehničari išli smo u Sarajevo na obuku i njeno održavanje. Ta nova tehnika pomogla nam je naročito kod izuzetnih situacija kada je trebalo reagovati veoma brzo i direktno se uključiti u program. Meni je u sjećanju ostao događaj u tunelu Vranduk kad je u nesreći 33 ljudi poginulo, a Radio Zenica je tada na sebe preuzela ulogu informativnog centra za bivšu Jugoslaviju i svi novinari iz tadašnjih redakcija i sve informacije su išle iz našeg studija. Bili smo istureni informativni centar pa su svi jugoslavenski novinari iz naših studija slali izvještaje svojim redakcijama.“
FOTOS vojo-salih: Iz režije: ton majstori Vojislav Manojlović i Salih Hamzić
U tom perio uvedene su i specijalne emisije, a posebno su se izdavajale tri: ona sedmična o ekologiji pod nazivom „Čekajući 2001“ (prva radijska emisija iz oblasti ekologije u Bosni i Hercegovini) koja je rađena u saradnji sa stručnim timovima iz Metalurškog instituta „Hasan Brkić“ u Zenici.
Novost je bila i nedjeljna emisija „Selu u pohode“, čiji je autor i voditelj bio Jovo Dragičević, dok je petkom i subotom uveden i Noćni program uživo (uređivao ga i vodio Josip Dujmović) koji je kao zabavno-muzički sadržaj postao poznat i u široj regiji.
Kasnije će zenički radio još po nečemu postati poznat širom tadašnje države. Naime, u Zajedničkom programu radio stanica Bosne i Hercegovine 1969. godine postojala je zajednička emisija „Naš muzički šou“ u koju se redovno uključivala i Radio Zenica, snimajući najbolje i najpopularnije tadašnje izvođače narodne muzike, a kasnije se zenički radio uključivao svakodnevno i u Drugi program Radio Sarajeva u zajedničku emisiju bh. radio satanica.
Radijski kurioziteti
Te osamdesete godine prošlog vijeka ostat će upamćena i po još jednom fenomenu: Radio Zenica je postala poznata i po 59-satnom maratonu koji je neprekidno trajao od petka uvečer do ponedjeljka ujutro, a koju je, povodom 11. rođendana ovog radija, upriličio novinar Josip Dujmović.
FOTOS radio-maraton: Jugoslavenska štampa je opširno pisala o radio maratonu Radio Zenice
U prvim decenijama emitovanja programa nedjeljom su bile posebno slušane sportske emisije, kada su se reporteri javljali sa najvažnijih i najpopularnijih takmičenja, kao što su nogometne utakmice koje je igrao „Čelik“, koje su prenosili reporteri Rajko Klarić i Hajdar Plakalo.
Jedan radijski prijenos iz tog perioda, po svojoj dužini trajanja i uspješnoj realizaciji, posebno je ostao u pamćenju mnogih slušalaca – onaj iz Beograda. Naime, 24. decembra 1978. godine u Beogradu se igrala šahovska partija za titulu svjetskog prvaka između Spaskog i Korčnoja. Taj meč je trajao od 18 sati pomenutog dana pa do pet sati ujutro i cijelu igru su neprekidno prenosili tehničari Radio Zenice Vojislav Manojlović i Salih Hamzić, uz komentar novinara Vlastimira Jovića i Milorada Vukotića.
Interesantno se prisjetiti i zajedničkog, veoma uspjelog, radio prenosa Radio Sarajeva i Radio Zenice iz grada metalurga sa boks meča sa „Bilinog polja“ između našeg Marijana Beneša i Amerikanca Sandija Toresa koje su naizmjenično vršili poznati sarajevski reporter Mirko Kamenjašević i zenički Haso Tajić.
Zeničani se rado sjećaju i čestih gostovanja najvećih imena jugoslavenske privredne, kulturne i sportske scene, jer se grad u to vrijeme razvijao neslučenom brzinom, fokusirajući se upravo na niz aktivnosti u spomenutim oblastima. Bila je to prilika da se novinari Radija susreću i u studio dovode najpopularnije ličnosti i s njima prave interesantne razgovore.
Tako je u arhivama ostalo zabilježeno gostovanje u emisijama Radio Zenice tadašnjih najvećih umjetnika, kao što su bili vrhunski glumci: Ljuba Tadić, Miodrag Petrović Čkalja, Rade Šerbedžija i drugi, ali i istaknute sportske ličnosti i sportski novinari, poput legendarnog sportskog komentatora Mladena Delića i dr.
Česti gosti Radio Zenice bili su i najviši državni političari, među kojima je bio i predsjednik Saveza omladine Jugoslavije Azem Vlasi.
Jedan od prvih urednika Radio Zenice Džemal Rošić danas se sa sjetom sjeća visokopostavljenih standarda u profesionalnom radu ovog medija, te kaže:
„U Redakciji se tih godina osjećao i jedan pravi takmičarski duh, bilo je mnogo novinara koji su nastojali da što profesionalnije obave svoj radni zadatak, vodili su, prije svega, računa o govornoj tehnici, formulaciji i konstrukciji rečenica, načinu saopštavanja i kazivanja putem radija. Imali su na umu činjenicu da je njihov rad svaki dan podvrgnut oštroj kritici velikog slušalačkog auditorija i da su emisije Radio Zenice slušale sve generacije, od 7 do 77 godina.“
No, studiji Radija nisu samo bila mjesta iz kojih se emitovao program i u kojima su se producirale emisije, nego su u njima i zenički muzički ansambli snimali svoje materijale. Tako su tu nastali neki tada veoma popularni hitovi koji su se slušali na drugim radio stanicama.
U zeničkom studiju snimljena je i jedna gramofonska ploča, o čemu ton majstor Salih Hamzić kaže: „Sjećam se da smo 1985. godine u Radio Zenici snimili prvu gramofonsku ploču; bio je to roman Meše Selimovića „Derviš i smrt“. Napravio sam je s glumcima zeničkog Pozorišta Zoranom Ristovićem i Žarkom Mijatović, a izdala ju je Općina. Kao suvenir i danas je imam u svojoj diskoteci.“
FOTOS 2004-amir: Zaposlenici Radio Zenice 2004. godine: prvi red: Amir Đidić, Edin Sinanović, Danijel Marić, Vesna Jovanović; drugi red: Desanka Čutura, Azra Kulenović, Medina Delibašić, Nermina Durmić i Fadila Alijagić; i treći red: Danko Travar, Salih Hamzić, Gordana Obradović i Emir Alić
Da se na zeničkom radiju sve radilo profesionalno i s dosta odgovornosti, ilustrativan primjer je i odnos zaposlenih prema dokumentaristici u prve dvije decenije. Naime, od kraja 1970-ih pa do kraja 1990-ih godina svi važni materijali i emisije su snimane na trakama i sve to je brižno čuvano u posebnoj prostoriji, u arhivi, od materijal sa gramofonskih ploča do emitovanih emisija. Kasnije je pred kraj agresije na BiH došla kompjuterizacija i postepeno su mnogobrojni materijali sa traka unošeni u kompjutere.
Urednici Radio Zenice od 1969. do 2017. godine
Od 1969. do 2017. godine na Radio Zenici radilo je i uređivačku politiku kreiralo 15 istaknutih novinara: Milutin Krstić, Džemal Rošić, Marijan Džambo, Ivica Milešić, Džemaludin Ramić, Ivica Tomić, Ademir Jerković, Remzija Hukeljić, Medina Delibašić (u ratnom periodu kao direktor neko vrijeme obavljala i dužnost glavnog urednika), Spahija Kozlić, Šerif Babić, Mirsad Pripoljac, Sanja Stević, Belinda Dorić i Edin Sinanović.
Novim Prvilnikom o sistematizaciji radnih mjesta od 2017. godine, na nivou Javnog preduzeća Radiotelevizija Zenica, u okviru kojeg djeluje i Radio Zenica, ukinuto je radno mjesto glavni i odgovorni urednik i ono je pripojeno drugim radnim zadacima.
Raif Čehajić
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
