Naše

“Nezvanična” imena zgrada u Zenici- „Milconerska” zgrada

“Nezvanična” imena zgrada u Zenici- „Milconerska” zgrada- U Zenici postoje stambene građevine novijeg doba, građevine koje nose neka vrlo interesantna, „nezvanična” imena, pomoću kojih se često orijentišemo u kojem dijelu grada se nalazimo. Promjenom imena ulica, mi stariji se teško snalazimo pa se koristimo ovim nazivima građevina koji se nisu promijenili, a nezvanični su i ne mogu se nikako promijeniti, pa bilo koja vlast bila na sceni. Svjedoci smo da su se i toponimi zenički zaboravljali, ali ove građevine ipak prkose svakoj vlasti.

Nabrojao bih neke građevine koje se spominju u riječniku mnogih Zeničana, a koje su nastale u pedesetim, šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog vijeka. Najstariji je svakako Kloster, ali zadržaću se ipak na građevinama nama poznatih imena, a to su: Maksuzija, Uglovnica, Boračka, Inžinjerska, Penzionerska, Lepa Brena, Ciganska ljepotica, Oficirska, Rudarska, Petokraka, Samački, Željezničarska, Tetovska, Roma, DiT, Doktorska, C1, C2, Lincner, Ešovi, Kolonije, Papirna, Patuljak, Željo, Butik, Feroelektro, Kraš, Koka, Dijamant… i „Milconerska“, o kojoj bih ovom prilikom rekao nešto više.

„Milconerska” zgrada se nalazi niže uglovnice, bočno okrenuta prema bulevaru, u sadašnjoj ulici Talića brdo. I pored zeničke „Izgradnje” koja je tih godina doživljavala procvat (osnovana 1947. godine sa 100 uposlenika), milconersku zgradu su pravili kapedomci, tj. osuđenici koji su izdržavali zatvorsku kaznu u KPD- u Zenica. Izgradili su je za godinu dana, 1962-1963, da bi te godine bila i useljena. Civilni majstori su bili vođe poslova, majstori koji su bili uposlenici KPD-a, a koje su zatvorenici zvali „starješinama”. Gradilište je bilo obezbijeđeno od strane zatvorske straže – stražarima. Gradnja je bila svojstvena tome dobu: tarabe okolo, krečana unutar gradilišt, katran u buradima, pijesak iz Babine rijeke, elementi za zidanje, salonit ploče…

Zahvaljujući Zakonu iz 1961.g. koji je uticao na percepciju osuđenih osoba, pojavile su se nove potrebe osuđenih, pa se uvodi novi i drugačiji pristup osuđenim osobama. Vrši se opservacija osuđenika i naglasak na stručnom osposobljavanju, stvaranju radnih navika i radne discipline, tako da se ne mali broj osuđenika našao baš na izgradnji „milconerske”. „Milconerska” zgrada završena je u rekordnom roku zahvaljujući i platama koje su primali osuđenici, od koje je jedna trećina obavezno ostajala na računu osuđenog, takozvanom „mrtvom” depozitu, koji je osuđeni mogao podići tek nakon izdržane kazne, drugu trećinu je mogao poslati porodici, dok je sa preostalim iznosom slobodno radpolagao, uglavnom za kantinu. Kada je zgrada završavana, naziv ulice je bio Nurije Pozderca 3, 5 i 7. Broj 1 je pripadao Isićkinoj kući koja se gotovo naslanjala bočno na milconersku.

Stanari zgrade koji su uselili, bili su službenici, stražari i milicioneri KPD i SUP- a. Većinom su bili uniformisani, u istoj uniformi, sa neznatnim razlikama. Tada je važio zakon da stražari – milicioneri nose uniformu 24. sata, a „civilno” odijelo se zaduživalo po potrebi SUP-a, KPD-a, obezbjeđenja i sl. Zgrada je bila praktično u dvorištu SUP-a, sa prilazom od izvora „Kadinica”(sadašnji parking ispred uglovnice) ili kroz sami prolaz zgrade SUP-a. Ispred same zgrade je bila konjušnica, štenara i magacin za potrebe SUP-a, tako da je i sam položaj zgrade doprinosio nazivu „milconerska”. Stanari su bili iz stražarskih kolonija, sa Kanala iz baraka, zatim iz Šolajine ulice (austrougarske zgrade). Bili su to uglavnom ljudi sa porodicom.

U pet garsonjera stanovali su tzv. „ledični”, samci (daktilografkinje, vaspitači ). Bilo je interesantno posmatrati useljenje u zgradu, različitost pridošlih, „slamarice” koje su odbacivane niz Bosnu u noćnim satima, uvidjevši da im nije mjesto u zgradi. Kuhinjski namještaj je bio izrađen u KPD stolariji: kredenac, sto, 4 štokrle, sanduk za brašno, obojeno u plavo-bijelu boju. Spavaće sobe, pokoji vojnički krevet, ili ako je novo, u to doba klasika: krevet, trokrilni ormar, psiha, nahtkasnići. „Drotanje” parketa, poliranje mesinganih šteka bilo je uzajamno, akcijaški, a ključ od stana se ostavljao ispod „ponjavice” ( otirača). Na vratima bijahu kromove pločice sa imenom i prezimenom, izrađene u KPD. Terasa se koristila za kućne savjete ili za svadbe. Podrumski prostor bio je opremljen kazanom koji je služio za pranje veša u veš kuhinji, postojale su i šupe za ogrijev.

Nakon godinu dana od useljenja u „milconersku”, napravi se i „tetovska”, žuta i plava zgrada…

Piše: kolekcionar 52 – Emić Ibrahim

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem