fbpx
Ljudi

Bogoljub Ilić Bogi – boem u mom srcu 

Bogoljub Ilić Bogi – boem u mom srcu

Pokušavam već dvije sedmice da napišem ovu priču i imam toliku tremu jer se bojim da tog čovjeka neću opisati onako kako je ostao u mom sjećanju, a da ga pri tome ne opišem kao nekog običnog lika, jer on to nije. On je bio sve samo ne običan, te je baš njegovu specifičnost teško ubaciti u korice ove priče.

Još sam bio tinejdžer kada sam došao u Radio Zenicu. Kolega koji me je dočekao prvog dana, objasni mi slijedeće:
-Drug, svugdje možeš pogriješiti, ali kod Bogoljuba nemoj. Njegove emisije svi slušaju.
Naš prvi susret bio je vrlo neobičan. Ušao je tiho jednog septembarskog petka u 19 i 55 i rekao:
-“Nađi pjesmu ‘Kaleš bre Anđo’ i pusti kao uvodnu. To je posveta mojoj majci. Došla je u Zenicu i sluša nas.”
Ja, onako zbunjen, odgovaram:
-“Nema te pjesme, ne znam”…
-“Jebo ga ti, eto ploča iza tvojih leđa. Čekaj, ja ću, ti si sigurno novi.”

To je bilo vrijeme ploča, kaseta, magnetofonskih traka i tek nadolazećih kompakt diskova.
Dok je bio u studiju, ugledao sam zahvalnicu Bogoljubu Iliću od 7.muslimanske brigade, a pored zahvalnice stajao je telefon koji sam viđao samo u filmovima iz Drugog svjetskog rata. (Sigurno je to bio telefon iz rata 92-95 za hitne slučajeve, te je ostavljen kao podsjetnik).

Gledam ga tako sa dugom kosom, brkovima, razmaknutim jedinicama i okruglim očima kako se smješka dok vodi program i vrti brkove između kažiprsta i palca. A onda, čisto iz dosade, reče:
-“Sada nagradna igra. Ko pogodi ime pjevača dobiva nagradu. Da vam malo pomognem, u njegovom imenu ima nešto što svaki dan držite u rukama.”
Javi se jedna starija slušateljica i reče:
-“Da nije Mile Kitić?”

-“Ne, gospođo. Otkriću vam. Pjevač se zove Boro Spužić Kvaka, ali vi ste zaista sretna žena.”
Mnogi pjevači su prošli kroz program Radio Zenice, ali samo su dva ostala u sjećanju.
Bio je neki mrtvi termin, oko 14 sati, i ja sam onako uvaljen u stolicu digao noge na miksetu i pjevušio neki hit, kad uđe Bogi u pratnji neke plavuše i onako tiho i brzo mi reče:
-“Spusti te noge, znaš li ti ko je ovo?”
Ja, misleći da je neka od njegovih prijateljica, rekoh:
-“Ma, nemam pojma.”
Dama se vidno uvrijedi, pa reče:
-“Pa, mladi gospodine, ne znam ni ja vas, pa šta?”
Bogoljubu onako bi i krivo i drago zbog te moje gluposti pa mi se obrati:
-“E, jesi nekulturan, to je Jasna Zlokić, gošća današnje emisije.” Smije se i klima glavom lijevo – desno.
A onda me jedan dan nazva iz pomoćne redakcije – čitaj restoran “Opatija”.
-“Ej, slušaj me, pusti cijelu B – stranu kasete Feđe Dizdarevića, večeras nam je gost i da znaš da te slušamo.”
-“Kako ću Bogoljube, znaš da smijemo u bloku puštati samo dvije pjesme od jednog izvođača?”
-“Ma pusti to, ja sam ti rekao. Samo ti pusti, ko ih jebe!”
Nakon dvadesetak minuta u prostorije stiže konobar iz Opatije sa punim ovalom suhovine, i reče:
-“Izvolite, pozdravlja vas Feđa Dizdarević.”

Zanimljivo da Bogi nije posjećivao kafane u vrijeme Ramazana, uz objašnjenje:
-“Šta ću tamo, nema mi nikog od raje. Ne idem u kafanu zbog zidova nego zbog društva, a i da se organizam malo isčisti.”
Neko se rodi kao pijun,neko kao vođa on je jednostavno bio Boem.

Siguran sam da je bio usamljen i “liječio” se druženjem i kafanom, mada sam ubjeđen i da su ga ti (čast izuzecima) gurali dublje, prezirao je glupost i često bio direktan i surov.
Jednostavno tog čovjeka ste ili voljeli ili izbjegavali. Mene je nešto uvijek nanovo privlačilo njemu, bio sam mlad a mladost nosi otpor, on je već bio u godinama a imao dječačke snove.
Jednom prilikom u 22 sata pri samom kraju emisije puštam pjesmu “Odlazi Cirkus”, on stavlja slušalice i onako suznih očiju podiže ruku (to je bio znak da želi u program)
-Dame i gospodo vidimo se nekom drugom prilikom, u nekom novom Cirkusu. Pozdravljaju vas Benjamin i Bogi.
Laku noć.
Onda izađe iz studija i pogleda me:
-Gdje iskopa ovu pjesmu?
-Jebi ga, došlo mi .
-Šteta što ne piješ, mi bi bili dobri jarani bez obzira na razliku u godinama.
Tako mi je imponovao taj komentar da sam poželio biti kafanski tip.Nema Bogoljuba među nama , kao što nema ni “Bosanskog lonca”, “Šadrvana”, “Top liste narodnjaka” svih tih kultnih emisija koje je on vodio.

Kažu da te ime djelomično određuje u životu a on je baš imao IME.
Siguran sam da nas iz prikrajka gleda i onako tiho govori njegov životni lajt motiv:
-Čuva Bog, Bogoljuba svog”
Pa BOGI, do nekog novog susreta,do nekog novog Cirkusa.
Do tada ostani nasmijan, ostani ti, zajebant sa stilom.

Benjamin Mostić

Bogoljub Ilić Bogi je popularno radijsko i novinarsko ime u Zenici i BiH. Rođen je 20. juna 1946. godine u Bajincima kod Srpca, dok je srednju školu završio u Banjoj Luci. Životni put ga 1969. godine dovodi u Zenicu, gdje nakon završenog studija književnosti i engleskog jezika svoj život posvećuje novinarstvu. U svojoj karijeri bio je novinar i glavni odgovorni urednik lista Naša riječ, a od 1991. godine radio je kao novinar i urednik na Radiju Zenica. Rat je proveo na prvoj liniji sa svojim saborcima, a bio je angažovan i u Press centru Trećeg korpusa Armije RBiH. Zeničani će ga se sjećati po radijskim serijalima Zeza i Bosanski lonac, a u popularnoj Bujrumhani duhovito je opisivao život u svom gradu. Penziju je stekao 2006. godine radeći na Radio-televiziji Zenica. Preminuo je 1. februara 2013. godine. Iza Bogoljuba su ostale dvije kćerke, Anđela i Sandra, unučad i mnogo prijatelja.

Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala je UG Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Instalirajte android aplikaciju ZENICABLOG - link na GOOGLE PLAY STORE
i aplikaciju za Apple-IOS operativni sistem