facebooktwitteryoutube 2rssemail

ponedjeljak, 03 Avgust 2015

Poslodavci odgovorili sindikalcima: 26 primjedbi

Poslodavci odgovorili sindikalcima: 26 primjedbi

Udruženje poslodavaca Federacije BiH pripremilo je komentar na svih 26 promjedbi Saveza samostalnih sindikata BiH na tekst Prijedloga zakona o radu.

1. Lakše otkazivanje ugovora o radu, naročito radnicima sa promijenjenom radnom sposobnošću (invalidi II kategorije) i sindikalnim povjerenicima kroz institut sudske odluke koja mijenja saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno saglasnost ministarstva. Ovim se poslodavcu osigurava dodatna alternativa na putu do otkazivanja ugovora o radu ovoj kategoriji radnika, koji su najvećem broju poslodavaca “trn u oku”. Potpuno netačno. Takve odredbe bile su i u važećem zakonu. Radnicima sa promijenjenom radnom sposobnošću poslodavac je dužan ponuditi novi ugovor o radu za poslove za koje je sposoban. Zatim ga prekvalifikovati i rasporediti na drugi posao pa tek nakon svega toga razmotriti mogućnost otkazivanja ugovora. Prema Zakonu o vijeći zaposlenika njima se ugovor o radu ne može otkazati bez saglasnosti vijeća uposlenika ili sindikata.

2.Uvodi se mogućnost otkaza radniku koji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od 6 mjeseci, ako poslodavac kaže da je prestala potreba za njegovim radom ili je angažovao drugog radnika. Ovo znači da radnici, ako prođe ovakvo rješenje, neće smjeti otići na bolovanje. Na žalost ni ovo nije tačno. Ova odredba je bitno poboljšanje zaštite radnika. Radnik koji bude na bolovanju do 6 mjeseci ima zagarantovano isto radno mjesto. Ako bolovanje traje duže od 6 mjeseci radnik se u pravilu vraća na svoje radno mjesto, a ako na njemu radi drugi zaposlenik, onda može biti raspoređen na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama, zatim prekvalifikovan i dokvalifikovan, pa ako ni tada ne može biti zaposlen, onda može biti otpušten ali samo uz suglasnost Vijeća uposlenika ili sindikata. No i pored toga poslodavac i prema važećem zakonu i prema prijedlogu novog (u svim varijantama) može otpustiti radnika dok je na bolovanju, osim u slučaju povrede na radu ili profesionalnog oboljenja. Ovaj institut ima za cilj sprečavanje instituta zloupotrebe bolovanja.

3. Zadržano, pa čak i dodatno pogoršano, loše rješenje iz važećeg Zakona o radu koje poslodavcima omogućava zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno njihovo zaključivanje bez ograničenja, uz pravljenje formalnih prekida između dva ugovora kako ne bi prešli rok od dvije godine. Pogoršanje se odnosi na trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme koje je, prema prijedlogu, tri umjesto sadašnjih dvije godine. Ni ovo nije tačno jer se radi o neutralnom rješenju, koje je sasvim u skladu sa praksom zemalja EU I okruženja. Zadržane su iste odredbe o ugovoru na određeno. Uvedeno je ograničenje trajanja ugovora na određeno do maksimalno 3 godine. Ovo je kompromisno rješenje jer su poslodavci zahtijevali rok od 5 godina. Osim toga u članu 23. prijedloga zakona navedeni su slučajevi koji se ne smatraju prekidom rada, tako da je mogućnost manipulacije svedena na minimum.

4. Iako je u svim ranijim verzijama novog zakona radno vrijeme sa prekovremenim radom bilo ograničeno na 48 sati sedmično (EU direktiva o radnom vremenu), Prijedlog je ostavio rješenje iz važećeg zakona prema kojem radno vrijeme sa prekovremenim radom može trajati 60 sati sedmično. Ovo ne samo da nije tačno nego je i krajnje nekorektno jer je to rješenje usaglašeno na pregovorima sindikata sa UPFBiH i tada je prihvaćen njihov prijedlog kompromisa. Zadržano je rješenje iz prethodnog zakona, prošireno je za zaštitom maloljetnika i zaštitom trudnica. Maloljetnik ne može raditi na opasnim poslovima. Radnik može raditi samo 10 prekovremeno tokom sedmice, a dodatnih 10 samo po svom, unaprijed datom pristanku. U pregledu rješenja iz zakona zemalja EU i okruženja može se vidjeti da je to uobičajeno rješenje.

5. U odredbi koja govori o zaštiti maloljetnika uvodi se mogućnost otkaza maloljetniku koji ne može da radi na teškim i opasnim poslovima, ako poslodavac kaže da za njega nema drugih odgovarajućih poslova. Pa zar i ovo treba da demantujemo. Maloljetniku je svakako zabranjeno da radi na ovakvim poslovima. Ako inspektor rada utvrdi da radi, zabranit će takav rad a poslodavac mu je dužan ponuditi novi ugovor o radu za poslove za koje je sposoban. Zatim ga prekvalifikovati i rasporediti na drugi posao pa tek nakon svega toga razmotriti mogućnost otkazivanja ugovora. Uostalom koliko maloljetnika radi i ne rade djeca od 10 ili 13 godina. Uglavnom, ako rade, to su mladići kojima 1-2 mjeseca nedostaju do punoljetstva. Zaštita maloljetnika u zakonu je na najvišem nivou standarda iz međunarodnih konvencija.

6. Produžen je prekluzivni rok u kojem poslodavac radniku može dati izvanredni otkaz ugovora o radu (kod težeg prestupa) sa sadašnjih petnaest dana na šezdeset dana, a najduže godinu dana od učinjenog prestupa. Ova primjedba je krajnje perfidna. Sindikat želi da spriječi poslodavca da uopšte može otkazati ugovor o radu sa radnikom koji je teško povrijedio ugovor o radu (ne dolazi na posao duže od 5 dana, krade, fizički nasrće na poslodavca, kolegu ili klijenta, zloupotrebljava bolovanje itd). Radi se o otkazu ugovora koji je isključivo skrivljen od strane radnika. Sindikat štiti loše a ne dobre radnike. Zakon uposlenika propisuje da se nikome ne može otkazati ugovor o radu bez pribavljenog mišljenja vijeća uposlenika ili sindikata, koji je dužan da mišljenje da u roku od 30 dana. Istovremeno ZOR, izričito propisuje da se otkaz zbog povrede o radu može dati u roku od 15 dana od teže povrede ugovora o radu. Znači ugovor o radu se ni teoretski se ne može otkazati bez produženja roka.

7. Smanjen je rok u kojem zaposlenik može podnijeti tužbu protiv poslodavca sa sadašnjih godinu dana na devedeset dana od učinjene povrede prava, uz uvođenje eksplicitne obaveze radniku da se prije podnošenja tužbe mora obratiti poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava (član 114. st. 3) Zaista ne znamo šta više da kažemo, na iznesene nekorektnosti. Ova odredba je u cijelosti usaglašena u pregovorima sindikata i poslodavaca, kompromisom koji je predložio sindikat. I sa skraćivanjem roka, rok za podnošenje tužbe je najdužu u poređenju sa svim evropskim zemljama. Zaštite prava kod poslodavca ide u korist radnika, pogotovo što ne isključuje niti ograničaav pravo na sudsku zaštitu. Pokušaj zaštite kod poslodavca je dobra opcija jer će smanjiti broj tužbi pred sudom i ubrzati zaštitu radnika.

8. Smanjena je otpremnina u slučaju tzv. tehnološkog viška radnika – sa sadašnjih 1/3 plaće za svaku godinu radnog staža kod poslodavca na maksimalno 6 prosječnih plaća. Dakle, nakon 30 godina rada možete dobiti otkaz uz otpremninu od nekoliko hiljada KM. Ništa drugo do jeftinije otkazivanje ugovora o radu. Ovo rješenje je u cijelosti usklađeno sa dobrom praksom zakona evropskih zemalja. Kako će jedan Konjuh, ili Dita, ili Vitezit isplatiti enormne otpremnine. Oni su došli u takvu situaciju, upravo zato što nisu bili u stanju da isplate tolike otpremnine. Nakon toga radnik koji je izgubio posao ima pravo na primanje naknade za nezaposlene do 24 mjeseca, što ukupno čini iznos od više od 13.000 KM.

9. Predviđeno je zaključivanje kolektivnih ugovora na određeno vrijeme, uz ograničenje produženog važenja istih na 90 dana, što je neuporedivo lošije od važećeg rješenja. Zadnja stvar koja će ostati na planeti Zemlji, kada za milion godina nestane život, biće kolektivni ugovor u FBiH. Pa koja to stvar vrijedi za vijek vjekova. Iznos tužbi po kolektivnim ugovorima, sa kamatama i troškovima postupka, iznosi 1,2-1,5 milijardi KM, od kojih više od 90% otpada na budžetske korisnike. Granskim kolektivnim ugovorima, isključivom krivicom sindikata, obuhvaćeno je manje od 10% radnika u realnom sektoru i 100% u državnom sektoru.

10. Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da bude pripravan odazvati se pozivu poslodavca na posao kad ovaj to zatraži, što je novi institut. Dakle, kad radnik nije na poslu, a poslodavac mu uvede obavezu pripravnosti, mora da sjedi kraj telefona za slučaj da ga poslodavac pozove na posao u bilo koje doba. Šta je sa odmorom između dva radna dana, sedmičnim odmorom, godišnjim odmorom? Novi zakon o tome ne govori. Po prvi put se pripravnost, koja je uvijek postojala, plaća. Pa zar: ljekar, policajac, vatrogasac, policajac, vozač, novinar, serviser liftova itd. ne trebaju biti u pripravnosti kod kuće, prema unaprijed utvrđenom rasporedu i za to biti plaćeni. Stvarno nam nije jasno šta je tu problem.

11. Briše se odredba o minimalnom godišnjem odmoru od 24 dana za maloljetnike. Povećan minimalan broj dana GO. Maksimalan broj dana je 6 sedmica ili 1,5 mjeseci. Pa malo li je. Koliko treba da odmaraju 3 mjeseca? Ukoliko je posebnim zakonom, maksimalan broj dana GO određen u većem iznosu primjenjuje se taj zakon.

12. Briše se i odredba o godišnjem odmoru za radnike koji rade na radnim mjestima sa posebno štetnim i opasnim uslovima, koji po važećem zakonu imaju pravo na godišnji odmor od minimalno 30 radnih dana. Konačno nešto što je tačno. Ovo treba regulisati zakonom o zaštiti na radu.

13. Član 56. Prijedloga zakona u koliziji je sa članom 25. stav 3. Zakona o zaštiti na radu. Ovo je u cijelosti usaglašeno na pregovorima sindikata i poslodavaca. Članom 56. propisuje se obaveza radnika da poslodavca obavijesti o bolesti koja ga onemogućava u izvršavanju radnih obaveza. Član 25. stav 3 Zakona o zaštiti na radu propisuje da je radnik o svojoj bolesti dužan obavijestiti zdravstvenu organizaciju. Članovi nisu u koliziji jednostavno će radnik obavještavati i poslodavca i zdravstvenu organizaciju. Troškove ljekarskog pregleda svakako snosi poslodavac. Sindikat očigledno želi da nam se desi slučaj pilota German Wingsa koji je zbog bolesti, o kojoj nije obavijestio poslodavca, ubio 150 ljudi.

14. Ograničava se, potpuno nerezonski, maksimalna dužina trajanja godišnjeg odmora na 30 radnih dana, što bi trebalo biti prepušteno kolektivnim ugovorima. Odgovor dati pod brojem 12. 15. Članom 50. stav 3. Prijedloga je eksplicitno propisano da radnik koji nije iskoristio prvi dio godišnjeg odmora u toku kalendarske godine, nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu, bez obzira na razloge nekorištenja odmora (npr. poslodavac mu uopće nije omogućio korištenje godišnjeg odmora). Nevjerovatno. Ovo rješenje je zadržano iz postojećeg zakona, na koji sindikat nije imao primjedbu u pregovorima. Samo je u zakon uvedena odredba da ako sa korištenjem godišnjeg odmora nije započeto u kalendarskoj godini ne može se prenijeti u narednu godinu što je i do sada bila praksa. Poslodavac je dužan radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora u toku kalendarske godine tako da ova konstatacija ne stoji. Istovremeno obavezan poslodavac da plati naknadu radniku koji nije mogao iskoristiti GO, mimo svoje krivice.

16. Članom 129. stav 1. prijedloga propisano je da reprezentativnost sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac, što je potpuno nelogično rješenje i može biti predmetom zloupotrebe. Odredba stava 5. ovog člana prema kojoj o reprezentativnosti može odlučiti federalno ili kantonalno ministarstvo rada, ako odluku o reprezentativnosti u propisanom roku ne donese poslodavac, nije dovoljna zaštita. Reprezentativnost, generalno nije dobro riješena, ni za poslodavce ni ta sindikat. Zbog toga je na insistiranje poslodavaca, u članu 174. riješeno da će se odredbe o reprezentativnosti primjenjivati do donošenja zakona koji će se to pitanje riješiti.

17. Članom 55. stav 3. Prijedloga je propisano da radnik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene mjere predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu. Međutim, članom 48. stav 3. Zakona o zaštiti na radu je propisano da radnik ima pravo da odbije da radi ako smatra da mu prijeti opasnost po život i zdravlje, što je daleko bolje rješenje iz perspektive radnika. Zakon o zaštiti na radu je lex specijalis, koji ima prioritet nad ZOR-om. To poslodavci znaju i primjenjuju. Ne vidimo gdje je tu problem.

18. Uvodi se mogućnost nametanja obaveze radniku da radi na poslovima za koje nije zaključio ugovor o radu i do 60 dana u toku kalendarske godine na zahtjev poslodavca, pa bili to i slabije plaćeni poslovi. Poslodavac uvijek može reći da je u pitanju opravdana potreba posla, jer naravno on o tome odlučuje. Član 108. (1)U hitnim slučajevima (zamjena iznenada odsutnog radnika, iznenadno povećanje obima posla, sprječavanje nastanka veće štete, kvar na postrojenjima, elementarne nepogode i sl.) poslodavac može donijeti jednostranu odluku o rasporedu radnika na drugo radno mjesto, a najduže do 60 dana u toku jedne kalendarske godine. (2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, plaća radnika i druge naknade se obračunavaju kao da je radio na radnom mjestu za koje ima zaključen ugovor o radu. (3)Zahtjev za zaštitu prava, podnesen protiv odluke iz stava 1. ovog člana ne odlaže njeno izvršenje. Evo vam člana, pa vi procijenite da li sindikat govori istinu ili ne.

19. Obavezu donošenja pravilnika o radu imaće poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika, kao i obavezu izrade programa zbrinjavanja viška radnika u slučaju otkazivanja ugovora za više od 5 radnika (sadašnji član 98. važećeg zakona). Prema važećem zakonu, takvu obavezu ima poslodavac koji zapošljava više od 15 radnika. Dakle, biće neuporedivo povećan broj poslodavaca koji neće imati obavezu donošenja pravilnika o radu, nego će o svim pravima i obavezama radnika odlučivati kako im bude volja, kao i o tzv. tehnološkom višku. To bi bilo tačno kada ne bi bilo zakona i kolektivnih ugovora. Na sreću imamo i jedno i drugo, tako da neodgovorni poslodavci neće moći manipulisati ovom odredbom. Ako nema pravilnika biće odluka koju donosi direktor. U evropskim zemljama pravilnik je izuzetak a ne pravilo.

20. U strukturi plaće naći će se dio koji se odnosi na tzv. radni učinak, a ocjenu radnog učinka će, naravno, davati poslodavac. Posebno je pitanje kako će se radni učinak mjeriti na poslovima koji nisu normirani, a velika većina nije. Također, uvodi se novi pojam – “radne vještine”, koje će, također, biti od utjecaja za određivanje visine plaće, ali i prava na jednaku plaću za rad jednake vrijednosti. O tome koliko je ko “vješt”, šta god to značilo, opet će odlučivati poslodavac. Po prvi puta ZOR ima odredbe koje razdvajaju rad od nerada i omogućavaju vrednovanje stvarnog rada zaposlenika u toku radnog vremena. I sindikat se protiv toga buni. Nevjerovatno. Na žalost, sindikat ne zna šta znači pojam „radne vještine“. Pa sigurno da će vještiji radnik imati veću platu. Da li bolji mehaničar treba imati istu platu kao slabiji mehaničar? Pa naravno da ne.

21. U članu 96. Prijedloga zakona koji se odnosi na otkaz ugovora o radu iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga izbačena je izuzetno bitna zaštitna odredba stava 2. člana 87. važećeg zakona, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ukoliko se s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika ne može osnovano očekivati od poslodavca za zaposli radnika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima. Ovom odredbom je ustvari povećana razina zaštite prava radnika i izbjegnuta, dosadašnja diskriminacija. Naime do sada je samo poslodavac koji, „uzimajući u obzir njegovu veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje, ima mogućnosti zadržavanja zaposlenika“ imao obavezu da doškoluje, prekvalifikuje i dokvalifikuje radnika, a sada je to obaveza svih poslodavaca. Takođe u stavu 3. ovog člana poboljšan nivo zaštite prava radnika u odnosu na postojeći zakon.

22. Član 119. Prijedloga zakona u koliziji je sa članom 2. Zakona o vijeću zaposlenika. Ovdje je sindikat u pravu. Međutim dogovorena je izmjena Zakona o vijeću uposlenika. Koliko je ova primjedba sindikata nekorektna vidi se iz činjenice da je u toku pregovora pristao na naš prijedlog da se vijeće uposlenika formira na prijedlog 50 radnika, jer im odgovara da ne postoji Vijeće uposlenika, da bi sindikat obavljao njegovu funkciju.

23. Izbrisane su odredbe kojim Inspekcija može zabraniti rad poslodavcu ukoliko zatekne radnika bez ugovora o radu, onemogući inspektora u provođenju inspekcijskog nadzora, radnika ne prijavi na obavezno zdravstveno osiguranje. onemogući inspektora u provođenju inspekcijskog nadzora, radnika ne prijavi na obavezno zdravstveno osiguranje. Ovo je sve regulisano u zakonu o inspekcijama na bolji način. Koliko je ova odredba bila loša može se vidjeti iz sljedećeg primjera. Naime inspektor nađe u jednoj TV kući, nađe jednog radnika koji radi na crno i on donese rješenje da zabranjuje djelatnost TV kući, koja će biti na snazi do pravosnažne sudske odluke, recimo za 1 godinu.

24. Izbrisana je odredba kojom se poslodavcu ostavlja rok od 15 dana da otkloni nedostatke ukoliko se kod njega zatekne radnika bez ugovora o radu. Pitamo se čita li sindikat zakon o inspekcijama koji sve ovo rješava.

25. Članom 138. Prijedloga zakona uskraćena je mogućnost da se granski kolektivni ugovori zaključuju za javna preduzeća. Pa gdje postoje kolektivni ugovori za područje djelatnosti, koja se zove djelatnost javnih preduzeća. Svašta. Pojedinačne kolektivne ugovore za svako javno preduzeće mogu potpisati sindikat i poslodavac. Suština ove primjedbe je da sindikat želi da pregovara samo sa državom a ne i sa udruženjem poslodavaca, jer državu može prisiliti štrajkom na popuštanje a sa udruženjem poslodavaca to već teže ide. ILO je intervenisao kod Vlade RS i njihove skupštine jer su u zakon ubacili da opšti KU potpisuje i Vlada RS. Stav ILO-a je da ih potpisuju poslodavci i sindikat. Napominjemo da je ILO osnovao UN za zaštitu prava radnika a ne zaštitu poslodavaca.

26. Na kraju, najveća opasnost – odredba člana 182. stav 2. Zakona, prema kojoj se svi kolektivni ugovori moraju uskladiti sa zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu zakona, a ako se ne usklade prestaje njihova primjena. Dakle, ako ne žele da ostanu bez kolektivnih ugovora, sindikati će izmjene morati prihvatiti po principu “uzmi ili ostavi”. Plaće, koeficijenti, dodaci na plaće, naknade plaće i naknade koje nemaju karakter plaće, otpremnine, regres, itd. – sve su to prava koja su regulisana kolektivnim ugovorima, a koja dolaze pod znak pitanja ukoliko nestane kolektivnih ugovora, odnosno o tome će samostalno odlučivati poslodavac. Ovo je najbolja odredba u prijedlogu zakona. Nudimo sindikatu da odmah započnemo pregovore o novom Općem kolektivnom ugovoru, kako bi ga usaglasili i potpisali najdalje u septembru ove godine. Preporuka br. 91. MOR-a propisuje: Određivanje jednog minimalnog perioda za vrijeme kojega bi KU trebalo da budu, kad njihov tekst ne sadrži protivne odredbe, smatrani da su na snazi, osim ako ne budu prije njegovog isteka izmijenjeni ili poništeni od stranaka. Napominjemo da samo 3 od 54 evropske zemlje poznaju opšti kolektivni ugovor, ali je Udruženje poslodavaca FBiH napravilo veliki ustupak sindikatu, jer je pristalo da on i dalje postoji.


zenicablog logo 300x120

Zenica tv prijatelji