Naše

Steže se obruč oko BiH

BIH
BIH
Primaj prvi vijesti na viber - besplatno - PRIJAVI SE NA OVOM LINKU
Podijeli ovu vijest:

Steže se obruč oko BiH  – U periodu kad građani Zenice zaista proživljavaju teške trenutke zbog velike hladnoće i prekida grijanja, dok se lome koplja oko pasa lutalica, krize u Čeliku, kladionica i Plave vode, uz druge probleme koje je prethodna vlast ostavila Gradskom vijeću i Fuadu Kasumoviću, mnogi misle da su to jedini problemi zbog kojih trebamo brinuti.

To jesu veliki problemi koji tište nas, građane Zenice, i zbog kojih smo ogorčeni. Vlast u Gradu Zenici počela je „raspakivati“ problem po problem i nadam se kao i većina građana ovog grada, da će se velika većina tih problema u dogledno vrijeme riješiti.

Sve su to rješivi problemi, jer se ne mora slušati ni Banja Luka, ni Mostar, pa ni Sarajevo.

Mene brine nešto drugo. Nešto što je daleko veći problem od gore nabrojanih i nešto što može blokirati realizaciju tih problema.

Vjerovatno pogađate, tema je trenutna politička situacija u BiH, regionu, pa i u svijetu. Nas, koji smo rođeni u BiH i koji tu živimo, uključujući i one koji su protjerani ili su zbog ekonomskih razloga privremeno napustili ovu zemlju, a koji Bosnu i Hercegovinu osjećamo kao svoju jedinu domovinu, sve više i više zabrinjava ono šta se dešava u posljednjih nekoliko godina, a intenzivno u zadnjih nekoliko mjeseci.

Intenziviraju se napori retrogradnih snaga u Republici Srpskoj, kod naših istočnih i zapadnih susjeda, kao i u dijelu međunarodne zajednice (posebno Rusije) ka rasturanju i parčanju BiH, kako bi se teritorija RS u krajnjem ishodu pripojila Velikoj Srbiji a „vjekovne hrvatske teritorije“ u BiH, matici Hrvatskoj. Ono što bi ostalo Bošnjacima i Ostalim, sličilo bi današnjoj Palestini. Ne sumnjam da bi i narod u takvoj „Palestini“ doživljavao isto ili čak i gore nego što to sad doživljava palestinski narod.

Pogoršanje situacije je nastupilo kad je međunarodna zajednica prije desetak godina „pogurala“ tada umjerenog socijaldemokratu Milorada Dodika, računajući da će on umiriti srpski nacionalizam i pomoći da BiH, zajedno sa ostala dva naroda i Ostalim krene putem evropskog napretka. Ali su se grdno prevarili.

Milorad Dodik, koji je 2008. godine javno priznao da se u Srebrenici desio genocid, kasnije je (a to i dan – danas čini) negirao genocid. To je samo jedan od dokaza o kakvom se „čovjeku“ radi. Svoje pravo lice je otkrio kada je prozvan za kriminalne afere u emisiji FTV „60 minuta“, koju je vodio novinar Bakir Hadžiomerović, uz asistenciju Slobodana Vaskovića. Izazivali su ga „do bola“ otkrivajući njegove kriminalne i druge afere, ali uzalud sve to, kad Tužilaštvo i Sud BiH nisu imali petlje da to istraže do kraja, dovedu ga pred lice pravde i osude.

Da bi se odbranio od kriminalnih optužbi, Dodik je počeo sa kontranapadima i pričom kako oni i muslimanska televizija napadaju njega, srpski narod i RS i kako su angažovani da unište Srbe u BiH. Svjesno ili nesvjesno, oni su jedni od najzaslužnijih za radikalizaciju M. Dodika, kod koga su proradili četnički geni.

Ispalo je da su „tjerali vuka, a istjerali medvjeda“. Malo je ružno reći i napisati, ali „dirnuli su u govna“ koja od tada pa sve do danas sve više i više smrde. U njegovoj ličnosti, spojile su se osobine Miloševića, Šešelja, Vučića, Nikolića i Kačavende.

Po mom mišljenju, za mir i stabilnost na Balkanu, M. Dodik je trenutno opasniji od ISIL – a, jer je BiH, akcijom državnih i drugih organa (SIPA, Tužilaštvo i dr.) stavila pod kontrolu simpatizere ISIL – a ili one koji su se borili u Siriji i Iraku. Čak i ruska štampa danas komentariše da bi potezi koje povlači Dodik mogli izazvati novi rat na Balkanu.

On otvoreno mrzi državu BiH, govori javno protiv nje i blati je na svakom koraku. Mrzi sve državne institucije, ljude koji rade u njima i sve ono što državu BiH čini državom. Nažalost u cijeloj RS, Srbiji i Rusiji ima mnogo svojih istomišljenika.

Moram se malo vratiti u vrijeme Tita i bivše SFRJ. Dodik bi s takvim stavovima o državi, najblaže rečeno, nosao kamenje po Golom otoku ili bi zanoćio, a ne bi osvan’o! Ovim osvrtom unazad, ne želim se vraćati na stari, socijalistički, sistem, pljuvati po njemu ili žaliti za njim, već samo želim reći da je, kao nikad do sada, važna „čvrsta ruka“ i odlučnost države BiH da na drskost i silu, odgovori istim i jačim intenzitetom.

Koliku mržnju prema nesrbima je svojim postupcima izazvao kod naroda u RS – u, dovoljno je povremeno pratiti program i vijesti na RT RS – u, koja je 100 % pod režimskom palicom SNSD – a i M. Dodika. Veličaju se i najmanji uspjesi RS – a i Srbije a vješto skrivaju teški kriminal, ekonomija u kolapsu i sve ono što je negativno. RS se predstavlja kao „zemlja iz bajke“, što narod zadojen srpstvom ili ne vidi ili neće da vidi. Objavljuju se samo one loše vijesti iz Federacije i BiH, a njeni uspjesi se prešućuju.

U vijestima iz kulture i sporta, objavljuju se samo događaji iz RS – a i Srbije, čak trećerazredni rezultati nižih liga u Srbiji, a od sportskih vijesti iz FBiH i BiH, samo ako negdje izgube ili je kakva afera u pitanju.

Kada slučajno objavljuju rezultate reprezentacije BiH, još nikada nisu napisali „reprezentacija NAŠE ZEMLJE“, već samo ono službeno, BiH. Strahota je kolika mržnja vlada prema svemu onom što nije srpsko. Kao da su Bošnjaci – muslimani napravili genocid i onolike druge zločine prema njima, a ne njihovi srpski zločinci od kojih je većina već dobila višegodišnje kazne u Hagu.

Pogledajte samo da u regionu jedino televizija Republike Srpske još nikada nije prikazala nijednu tursku seriju ili seriju autora iz FBiH (npr. seriju „LUD, ZBUNJEN, NORMALAN“ koja je jedna od najgledanijih u regionu). Na programu RT RS – a su samo ruske, srpske i druge „nemuslimanske“ serije.

Mržnja i zaslijepljenost SNSD – a i Dodika, uz neviđenu propagandu, premašila je i Gebelsa.

Možete samo zamisliti da su uz Dodika i njegovu kliku glavni propagatori mržnje prema svemu što nije srpsko, a posebno prema Bošnjacima – muslimanima, tzv. muslimani, Dževad Galijašević i Emir – Nemanja Kusturica.

Da ne govorim o navijanju za reprezentacije susjednih „bratskih“ zemalja, a protiv svoje rodne grude ( za Srbiju i Hrvatsku). Mislim da je to unikatan primjer u svijetu. Da nas Bog sačuva od takvih „patriota“.

Posljednjih nekoliko dana, Dodik i Ivanić otvoreno nazivaju RS državom, govore da će se otcijepiti, da će se RS pripojiti Srbiji a onda će pripojiti Crnu Goru i dio Kosova, kako bi zaokružili davno zacrtanu Veliku Srbiju. Čitam na crnogorskim portalima kako je na ovu vijest reagovao većinski narod Crne Gore, koji je ogorčen na plan srpskih „jastrebova“.

Ni Dragan Čović nije ništa bolji. I on, uz podršku hrvatske proustaške bratije, otvoreno zagovara davno propali i osuđeni projekat „Herceg – Bosne“ kroz treći entitet i već iznosi teze da bi prisvojio Hercegovinu, Posavinu, dio Središnje Bosne i Žepče.

U međuvremenu, vidljivo je dodatno naoružavanje Srbije od strane Rusije, naoružavanje policijskih i drugih struktura RS – a dugim cijevima, borbenim vozilima i sam Bog zna čime sve ne (granice RS – a prema Srbiji su kao „švicarski sir“), a kontra poteze povlači i Hrvatska.

Samo se od Federacije i Bošnjaka traži demilitarizacija i vraćanje oružja, pod krinkom opasnosti od muslimanskog terorizma.

Ne zaboravimo i ulogu ministrice odbrane Marine Pendeš (čitaj, Marine Le Pen- deš) koja je na mig D. Čovića dozvolila OS BiH protivustavno prisustvo na obilježavanju tzv. Dana RS – a. Kada su počela istraživanja o tom postupku, „katil“ BiH – M. Dodik, najavljuje izdvajanje vojske RS – a iz Zajedničkih oružanih snaga BiH.

Moram naglasiti da svemu ovome što se događa umnogome doprinose i bošnjački političari u vrhu vlasti na čelu sa B. Izetbegovićem, F. Radončićem i ostalim, svojim mlakim i mlitavim odgovorima, ćutanjem ili kasnim reagovanjem na provokacije vožda.

Skoro ništa nije bolja ni opozicija, tako da uz nezainteresovanost međunarodne zajednice i jalovim prijetnjama Visokog predstavnika V.Incka u stilu „ako to još samo nekoliko puta učinite, zaprijetiću vam“, BiH ulazi u veoma kritično razdoblje i neizvjesnost.

E sada, probosanske stranke, patriote BiH i svi oni koji su za cjelovitu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, otvorene karte su na stolu. Više ništa nije skriveno i čini mi se da je situacija teža nego početkom 1992. godine.

Ukoliko međunarodna zajednica ili Visoki predstavnik V. Incko u narednim danima oštro ne reaguju uklanjajući sa političke scene M. Dodika (koji danas prijeti i NATO – u), M. Ivanića, D. Čovića a posljedično tome (zbog ravnoteže) i B. Izetbegovića, crno nam se piše.

Takođe, dobar posao mogu odraditi Tužilaštvo i Sud BiH i sve gore nabrojane optužiti i prema težini (ne)djela, procesuirati i poslati iza rešetaka zbog teških kriminalnih i drugih antidržavnih djela. Opljačkali su narod, uništili ekonomiju zemlje ili rade na rušenju BiH. Znam da je to u sadašnjoj situaciji skoro neizvodivo, ali pod pritiskom međunarodne zajednice to bi bilo moguće ostvariti.

Ako se u narednim danima ne dogode reakcije nabrojanih faktora protiv „sila zla“, onda se moramo početi spremati za ono najgore.

I najvećem laiku je jasno da pokušaj daljeg dijeljenja Bosne i ev. otcjepljenje od BiH, nijedan patriota ne bi mogao mirno gledati i dopustiti, jer „Palestina u BiH“ ne dolazi u obzir!

Mi, patriote BiH iz svih naroda, posebno Bošnjaci kao i Ostali, nemamo drugu državu osim BiH. Nikom nije do rata (kao što kaže ona narodna „ko rat želio, u kući mu bio“), ali da bi osigurali biološki opstanak, nema nam druge već biti spremni i na najgoru opciju. Samo jaki, odlučni i naoružani, možemo biti ravnopravan faktor „silama zla“ u BiH.

Uslov svih uslova je, ukloniti najveće zlo ovih prostora, Milorada Dodika, sa političke scene u BiH. Milom ili silom! Ukloniti i sve ostale iz reda srpskog, hrvatskog pa i bošnjačkog naroda koji ugrožavaju opstanak BiH kao države, bilo putem njenog negiranja, cijepanja, otimanja, pustošenja i ekonomskog uništavanja.

Ukoliko se to ne dogodi, a nastavi se „dodikovski“ haos, onda neće biti iznenađenje ako krene i radikalizacija Bošnjaka u borbi za goli opstanak. Neka vrsta pozitivnog džihada (za razliku od džihada koji propagira i čini tzv. Islamska država), za odbranu vlastitih života, svog naroda i svoje zemlje, u kojem bi se, ako zatreba, umjesto u Siriju, išlo u Laktaše, Banja Luku, Trebinje i sl. Sve je moguće „ako voda dođe do grla“!

Zato, sve probosanske snage i patriote u zemlji i dijaspori, posebno Bošnjaci, koji jedini nemaju rezervnu domovinu, moraju se okrenuti spašavanju države BiH, uozbiljiti se do maksimuma, pripremati se i moralno i materijalno.

U ovakvoj situaciji, Bošnjaci – muslimani, moraju dobro razmisliti da li su im trenutno veći prioriteti gradnja novih vjerskih objekata (ovdje ne mislim na obnovu porušenih vjerskih objekata u RS – u, ili objekata koje vakifi izgrade od svog novca, već na vjerske objekte koje u većini finansiraju vjernici), ili priprema osiromašenog naroda za, ne daj Bože, odbranu zemlje.

Dok su se tokom decembra i početkom januara održavale veoma lijepe i dobro posjećene manifestacije povodom rođenja Poslanika Muhammeda a.s. pod nazivom „Želja za Resulom“, nažalost, u RS – u i dijelovima Hercegovine traju stalne manifestacije pod nazivom „želja za rasulom“.

Takođe, moramo se zapitati, da li nam je dovoljno jednom ili dvaput posjetiti K’abu, a ne pet, deset pa i dvadeset puta, ili taj novac čuvati i ako, ne daj Bože zatreba, dati u svrhu odbrane BiH i opstanka Bošnjaka u njoj. I sam Poslanik Muhammed a.s. je u svemu propagirao umjerenost (srednji put), pa i u samoj vjeri.

Mnogi vjernici će se možda naći uvrijeđeni ovim razmišljanjem, ali ih molim da dobro razmisle. I ja sam (umjereni) vjernik i volim sve ono što pravi vjernici vole. Volim i nove  džamije i razne vjerske manifestacije i odlazak u Meku i sve ono lijepo što se događa u vjeri i oko vjere.

Ali, nastupila su teška i kritična vremena za opstanak BiH kao države, a posebno opstanak Bošnjaka – muslimana  u njoj. Ni unutrašnji ni vanjski neprijatelji ne miruju. Skoro da je došlo do onog šekspirovskog „biti ili ne biti, pitanje je sad“.

Pod hitno je neophodna jaka diplomatska ofanziva probosanskih snaga u vlasti na nivou BiH prema međunarodnoj zajednici, Evropskoj uniji, SAD – u, prijateljskim zemljama muslimanskog svijeta, UN i sl. da se ova pošast zla u BiH zaustavi.

Ako to ne uspije i ako Svijet prećutno dozvoli rasturanje i nestanak BiH, onda će nam naši lokalni problemi neće biti na umu, a vodićemo borbu za goli opstanak.

Zato, svi mi koji volimo BiH, budimo na oprezu i spremni, i moralno i materijalno da ako, ne daj Bože, stvari krenu po zlu, imamo adekvatan odgovor.

Kod ovoliko razbijača i neprijatelja BiH, uz ovakvu kilavu vlast, neka nam je Bog na pomoći!

Seid  Imamović  –  Zenica



Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez navođenja izvora i bez dozvole. Vlasnik materijala su Agencija za promociju PRmedia s.d. i portal Zenicablog, osim ako nije navedeno drukčije.

Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010

Zadnje objavljeno