Evropa ili stanje kroz gusto granje
U temeljima svake velike civilizacije, između ostalog, oduvijek počiva kultura izmjene materije iliti defekacija (lat.) što doslovno znači prečišćavanje, čišćenje od prljavštine, čemu prethodi ono o čemu će ovdje biti govora: odbacivanje produkata bešike i crijeva ili narodski rečeno – đubreta.
Dakle, metaforički govoreći, država mora da se pozabavi čišćenjem šljama ili izmjenom strukture materije koja se nalazi u njenim temeljima i njenom probavnom traktu, e da bi se očuvala od pogubnog, erozivnog uticaja šljama/đubreta na same temelje svoga bića. Ili što Platon reče na tu temu: Stabilnost i zdravlje države ovise o čvrstini vladareve stolice!
Đubre može biti definisano samom suštinom svoga karaktera (djelovanja) u sredini u kojoj egzistira zahvaljujući (ne)djelovanju društvene svijesti ili kakvog efikasnijeg purgativa.
Šljam isto tako ovisi i o vrsti onoga čime se hrani ili čime je hranjen, te kao rezultat imamo tekovine ili još češće – gusto sranje, što se svakodnevno može osjetiti, pa i namirisati.
Kad ja, naprimjer, napišem višeslojan aforizam, naprosto namirišem nevolju koja leprša oko slojeva, kao konjska muva oko balege dobrog kasača. E sad, muva ima i zunzara i govnara, a dobrih kasača je malo a i to malo slabo je potkovano. Osim toga, reče mi jednom jedan čojek: – A što bacate čifte, vi aforističari?!
U jednu riječ – dosta je čiftanja (iako je to jedna od mojih najdražih tehnika duhovne defekacije), vrijeme je da da zavirimo pod sam rep događaja;
Sa izmjenom materije nužda je početi još u obdaništu. Ako djetešce ne probudiš na vrijeme, ima da se ukaka po društvenoj imovini, te umjesto neprobuđene svijesti, treba mijenjati pelene. Posljedice nepravovremene izmjene materije/svijesti (a dokazano je da svijest jeste materija i da teži nekoliko grama) mogu rezultirati dalekosežnim neprilikama u životu malog seronje. Ukoliko on/ona postane veliki seronja u svijetu politike (istom onom u kome se po Jovanovom otkrovenju očekuje rođenje Antikrista, Vrhunskog seronje) posljedice će neminovno osjetiti i veći dio plebsa.
Na stranu to, što dotični delikvent još od malena teroriše fasade sprejom, učitelje rajsnedlom, djevojčice ličnim shvatanjem mejk-apa. A kada u adolescentskom dobu postane navijač Čelika (a koga bi drugog), naš junoša, koga i kod kuće pripremaju da postane šljam, počinje da teroriše komšije, školske drugove, učitelje, liftove, fasade, semafore, mlade sadnice, sirote korpe za otpatke, kučiće, mačiće, sirote male hrčke…i sve to uz nesuvisle urlike: Jarane, jarane!!!
Idem tako neki dan iza dvije prelijepe djevojčice i jedna drugoj priča kako je, moj jarane, sinoć, ba, dobro popila, ovo, ono, ćuj ba, ša ti je, ba, hoš ti jarane, jarane… Jezik Bantu crnaca je mnogo ljepši! Ovaj naš je zagađen do gađenja!
Za ovu vrstu svijesti već je kasno! Odavno se smrklo u Vilajetu i još se smrkava. Mrak je pao po novinama i televiziji, iako gradski Oci uporno postavljaju svjetiljke, reflektore (oko svojih vila), sade cvijeće, štampaju EKO časopise, brinu se o nama tako da je red da naša zavalnost stigne njih, oca im i majku njihovu!
Elem, cvijeće je posađeno, penzioneri, invalidi i štediše su nasađeni, i kao rezultat toga sve miriše i sve cvijeta, miris poljem hara!
A ŠTA JE SA JAVNIM WC- ima, pitam vas ja?! (Ne mislim na televiziju, iako…). Ko će to posaditi, a ? To je majka svih pitanja i otac svih sranja! Dosta je žardinjera, dosta priče o skupštinskoj materiji, dosta sapunica i latinoameričkih stupidarija!
Dosta njuški radikalnih i nacionalnih, s lijeva i desna, onih iz centra koji su tek izašli iz Centralnog (pazi leđa), dosta je «60 minuta» čak i u odnosu na 500 godina, dosta je kostura u ormanima i penzionera u kontejnerima, ratnih repova i skupštinskih rogova, Dodika i Bakira naših prvih komšića, pedofila, popova, tekfirlija i iz drugih konfesija – neimarlija!
Lako je Česima, jer da bi se čistilo ispred praga, nužno je imati makar Prag. A mi ni kuću nemamo. Jedino čišćenje u kome smo oduvijek bili dobri, jeste čišćenje komšijskih pragova ispred našeg praga, kao ono iz 92. godine rađeno željeznom metlom. Prag svoj neka pričuvaju Česi kad im dođemo u Uniju, jer metala za naredno (ma kakva naredba) čišćenje imamo na bacanje, o čemu svjedoče svakodnevne policijske racije. Ali dosta racionalne. I obavezno nacionalne.
Sa druge strane, đubre nam je nužno, ne samo za poljoprivredu, nego i za druge grane privrede, sa kojih neki majmuni ne žele da siđu, uprkos Visokom predstavniku Evropske evolucije, Darvinu, zatim štapu i kanapu. A zašto bi i silazili kad su se već izvještili u majmunisanju, dok bi stoka koja bi ih zamijenila morala da nas ponovo pređe sve iz početka.
I zato, braćo i prijatelji, ostavite đubre i majmune na granama koje su zaposjeli. Doći će i vaših pet minuta jer vas od Evrope dijele još samo tri manita (konstitutivna predstavnika).
Ono što treba da uradite za njih je, da sami od sebe dignete ruke – i stići će vas carstvo nebesko, za koje vam hodže i popovi već odavno, unaprijed naplaćuju taksu.
Evropa vam je na puškomet, pardon, na dohvat ruke. Već se može i vidjeti to idealno stanje kroz gusto granje. Pa hajdemo već jednom u tu lijepu … majčinu Evropu! Jer Evropa je ona ideja koja nas već godinama nosi. UZ PLAČ RODBINE I PRIJATELjA!
Bojan Bogdanović
Kontakt sa portalom Zenicablog možete ostvariti:
email: [email protected]
Viber poruke: +387 60 355 8888
Facebook Inbox: https://www.facebook.com/Zenicablog/
Twitter: https://twitter.com/Zenicablog2010
